Arhetipski, pozitivac i zlikovac ili (akcijski) heroj i "bad guy" preslikavaju dvije strane jednog novčića. U njihovom nadmetanju jedan obično glumački prevagne u pojavnosti ili izvedbi, najčešće negativac, što filmoljupce znade navesti na razmišljanje.
Kako bi se, recimo, Al Pacino snašao u ulozi Roberta De Nira iz legendarne Mannove "Vrućine" i obratno? Bi li "Heat" bio isti, jednako moćan film ili drukčiji da je Pacino kriminalac, a De Niro policajac? "Čovjek bez lica" (1997.) Johna Wooa mogao je biti akcijsk(ij)a "Vrućina".
Zamisliv je scenarij klasičnog akcijskog trilera u kojem se John Travolta i Nicolas Cage nadmudruju kao mitski neprijatelji. No, "Face/Off" je zakomplicirao stvari u vezi zamjene likova i izvedbe drugog glumca u ulozi prvog, odnosno preduhitrio pitanje kako bi bilo da se Travolta nađe u ulozi Cagea i "vice versa".
U "Čovjeku bez lica", jednom od krucijalnih akcijskih filmova devedesetih, junak dobiva priliku biti "bad guy", a negativac – heroj. Ingeniozna premisa djelo je scenarista Mikea Werba ("Maska") i Michaela Collearyja ("Smrtonosna želja 4"), izvorno zamišljena za futuristički SF akcijski triler sa Schwarzeneggerom i Stalloneom.
Bilo bi interesantno vidjeti Schwarzenegger/Stallone "Face/Off" kombinaciju s obzirom na onaj plakat "Terminatora 2" sa Slyem u "Last Action Hero" i nedavni "fan-made" video u kojem je njegovo lice ubačeno umjesto Arniejevog u nekoliko scena "T2". U tom slučaju "sci-fi" komponenta sigurno bi bila izraženija, time i manje suluda, "prihvatljivija". Međutim, kod Travolta/Cage kombinacije SF-ovsko presađivanje lica samo je polazište za priču.
U svom trećem i najboljem hollywoodskom nakon "Hard Target" i "Broken Arrow", hongonški redatelj traži od gledatelja da ne preispituje mogućnost facijalne transplatancije (postala moguća "futurističkih" osam godina kasnije, 2005.), nego da je uzme zdravo za gotovo kao visokokonceptualnu (za)datost i uživa u glumi, te neobičnoj, a glumački podatnoj situaciji u koju su njegovi likovi/glumci ubačeni.
Film "Čovjek bez lica" počinje relativno ordinarno kao gotovo svaki drugi akcijski triler devedesetih s produkcijskom glazurom Jerryja Bruckheimera ("Hrid", "Con Air"), premda je režiran i glumljen ekstraordinarno s privatnim avionima kojima helikopteri ne daju da polete i zabijaju se u hangare te negativcima s dva zlatna pištolja spremnima za pamtljive izjave tipa "Mogu jesti breskvu satima!" dok im ženske sjede u krilu (Cage i njegov manični "overacting").
Zarana se uspostavlja epski antagonizam FBI-jevca Seana Archera i terorista Castora Troya (Travolta, Cage), nakon što potonji nenamjerno usmrti sina prvospomenutom ciljajući u njega i ostavi ožiljak na njegovu tijelu i duši. Archer posvećuje čitav život hvatanju Troya, zanemarujući suprugu i kći (Joan Allen, Dominique Swain).
Kad ga uhvati, Troy pada u komu. I tu stvari postaju krajnje nesvakidašnje. Naime, Troy je aktivirao bombu, svojevrsnu "biblijsku kugu" koja bi mogla Los Angeles načiniti "malo smogovitim". Napravio je to prije sukoba s Archerom, odjeven u odoru svećenika u kojoj je mahao glavom kao metalac i izdrpao mladu člancu ženskog zbora u sceni stvorenoj za "best of" kolekciju manijakalnih Cageovih GIF-ova ili "memea".
Kako za lokaciju otkucavajuće biološke bombe zna samo Troyev uhićeni brat Pollux (Allesandro Nivola), Archer je prisiljen pristati na "suicide mission". Liječnici iz naprednog bio-odjela kirurški će odstraniti Troyevo lice i transplatirati ga na Archerovu glavu kako bi ovaj od Polluxa, "prerušen" u njegova brata, doznao ključnu informaciju za spas L.A.-a.
Ionako ludi koncept postaje još luđi kad se Troy probudi iz kome, prisvoji Archerovo lice, ali i njegov život, ponašajući se kao zli brat blizanac, no prisiljen biti koliko-toliko dobar zbog novog imidža pozitivca ispred Archerovih kolega s posla i supruge/kćeri.
S druge strane, dobri Archer zatočen u tijelu zločestog Troya zamalo i sam postaje "bad guy". Ako nosiš lice pozitivca/negativca, hoćeš li takav doista i postati, jedno je od filozofskih identitetskih pitanja filma. Scena u zatvoru s magnetskim poljem (još malo futuristike) spada među najbolje: Archer mora prihvatiti da je Troy i prisvojiti njegov lik i djelo.
"Ja sam Castor Troy", urla on mlateći nekog tipa, a Cage savršeno predočava prelamanje između dvaju likova i glumaca, dobra i zla, noseći lice čovjeka koji mu je ubio sina i vidi ga svaki put kad se pogleda u ogledalo. Travolta glumi Troya koji utjelovljuje Archera, a Cage igra Archera koji personificira Troya.
Obojica glume kao da se nalaze u tijelu onog drugog u filmu čiji karakteri se međusobno reflektiraju i svako malo više ili manje suptilno provire iz novih nositelja njihova lica, jer "ako si ti Sean Archer, ja sam Castor Troy". U jednoj od najboljih uloga karijere Travolta je napose sjajan kad jedva kontrolira unutrašnjeg Cagea/Troya u sebi, izvrsno skida manirizme kolege-glumca i sprda se s vlastitom pojavnošću ("smiješna brada").
Nakon što iz Archera/Travolte dijablično proviri Cage/Troy, imamo provokativnu scenu kad se njegove oči prvi put sretnu s kćerkom-tinejdžericom koju igra glumica iz nove "Lolite". "Zaplet se komplicira", usklikne on. Najblaže rečeno.
Ovo je jedan od najkompleksnijih akcijskih filmova koji najprije pokreće glumačka kinetika, tek onda režijska (središnji bijeg iz zatvora, klimaktička jurnjava s gliserima) s prepoznatljivim poetsko-opernim pečatom hongkonškog žanrovskog meštra (usporeni pokreti, golubovi...).
"Face/Off" je akcijska inverzija Bergmanove "Persone" s dva pištolja u rukama muške Liv Ullmann i Bibi Andersson. Woo neće posegnuti za "bergmanovskim" krupnjakom i uhvatiti polovicu Travoltina lica "en face" i Cageovo u profilu, no u jednoj "vuovskoj" sceni, zrcalu "standoffa" iz "Teške mete", Archer i Troy će se naći na suprotnim stranama dvostrukog ogledala.
Kad nanišane jedan na drugoga, u zrcalu vide lice pravog neprijatelja, a potežu pištolje na sami sebe. Za "Čovjeka bez lica" je ova scena od jednakog značaja kao divno režirana "slow motion" pucnjava sa pjesmom "Somewhere Over The Raibow" iz "Čarobnjaka iz Oza" na slušalicama djeteta.
Iznimno slojevit i dubok akcijski film otkriva dualnu zrcalnu sliku dobra i zla skrivena iza tuđeg lica (simbolična "slo mo" pucnjava u kapelici), onog internog i eksternog u čovjeku, ali i samu prirodu glume još od antičkog teatra s maskama.
Što je Troy za Archera nego maska, jednako kao Archer za Troya, posredno Travolta za Cagea i obrnuto. Cage nam je 2009. u intervjuu rekao da oblači (glumačko) odijelo kad ide na posao. Mogao je reći i da stavlja masku, tj. preuzima lice i identitet lika kojeg glumi.
Upravo to, samo na kvadrat, rade Cage i Travolta glumeći svoje prvotne likove (Archer, Troy), zatim likove onog drugog (Troy, Archer) i likove unutar onog drugog (Archer/Troy, Troy/Archer). Akcijski "meta" film potencira izvantjelesno glumačko iskustvo, oslonjen na dvostruke pa i trostruke (re)interpretacije likova.
Cage u akciji
"Face/Off" je bio treći uzastopni Cageov akcijski hit nakon "Hridi" i 'Con Aira".