“Pojednostavnit ću s obzirom na moju publiku“, gukne Cyrus Virus (John Malkovich) i krene izlagati strategiju napada zatvorenika na nadolazeće policijsko-vojne snage. Ruzinave limenke Coca-cole predstavljaju sve bliži konvoj vozila, dok komadi metalnog otpada glume hangar i zrakoplov za prijevoz kažnjenika, titularni “Con Air“. “Što je ovo“, plavokosi zatvorenik upre prstom u omanji kamen. “To je kamen“, cinično odbrusi Cyrus “pametnjakoviću“. Poneki gledatelj od smijeha neće vidjeti da je Cyrus netom poslije odgovora frknuo kamen sa strane, izvan kadra, daleko od naših očiju, a baš ta njegova gesta kompletira referentnu scenu kultnog akcijskog blockbustera “Con Air: Opasan let“ (1997.) redatelja Simona Westa i producenta Jerryja Bruckheimera.
Naizgled jednostavna i nevažna scena zapravo je idealna za filmofilski diskurs “Opasnog leta“. “Con Air“ je nastao godinu dana nakon hita “The Rock“, prvog zajedničkog filma Bruckheimera i novopečenog oskarovca Nicolasa Cagea s kojom dijeli audiovizualnu bombastičnost i MTV-jevsku glazuru videospota prenaglašenih boja da mnogi još dan-danas misle kako i njega režijski potpisuje Michael Bay. Bruckheimerova namjera bila je da “Opasan let“ preleti prethodnika na planu akcijskog spektakla.
Kad blesan pita “što je ovo“ i Cyrus mu odbrusi “That's a rock“, to se može pročitati kao (ne)skrivena referencija na “Hrid“. Humor u “Con Airu“ je ciničan, ironičan i namigivački pa će Cage u to ime mignuti jednom od negativaca, ali i publici, svjestan kako glumi u još krupnijem akcijskom filmu i da će “spasiti jebenu stvar“. Kamen (“The Rock“) je omanji u odnosu na improvizirane makete buduće akcijske scene “Con Aira“ s punomasnim eksplozijama propana i bit će nonšalantno odbačen s puta. Sve je u “Opasnom letu“ bilo potencirano naspram “Hridi“.
Eksplozije su bile veće, Cageovi mišići čvršći. Čak je i njegova kosa bila duža, “fudbalerka“ dotjerana kod Van Dammeova frizera iz “Teške mete“. Cage je krajem devedesetih gledao u hollywoodsko nebo prema akcijskim Bogovima, a “Con Air“ je bio vezani let prve klase s presjedanjem na sjajnog “Čovjeka bez lica“. Na trenutke jako “cool“, primjerice u prizoru kad vjetar slobode pomiluje Poeovu kosu, na momente patetičan, ali nikad “cageovski“ nekontroliran, što pogoduje balansu “over-the-top“ filma i ostalih likova, Cage se potvrdio kao akcijski heroj.
U prvoj sceni Cageov junak Cameron Poe, bivši specijalac kategoriziran kao “smrtonosno oružje“, nekom tipu u samoobrani zabije nos u mozak po uzoru na Brucea Willisa u “Prljavi igraju prljavo“, negdje na polovici filma se, pak, svlači u potkošulju, ispaljuje citirani šlagvort “Vrati zeku u kutiju“ i sluša opasku kako je “uvijek na krivom mjestu u krivo vrijeme“, poput Johna McClanea. “Pokazat ću ti da Bog postoji“, rekao je Poe ranjenom prijatelju u finišu i pokazao nadljudsko herojstvo sam protiv svih zatvorenika koji su preuzeli kontrolu nad otetim avionom.
Esencijalno, “Opasan let“ je “Umri muški“ u transportnom zrakoplovu. No, mjesto radnje i karakterizacija nepredvidljivih robijaša stvorili su mogućnost da nadleti akcijski žanr i bude zatvorski film s krilima i crnohumorni “tarantinovski“ nezavisnjak devedesetih krimi prefiksa. Eto odgovora na Cyrusovo pitanje “stjuardeso, koji film imamo na programu“. Zatvorski film dotad je s obje noge čvrsto stajao na zemlji. Ovaj zatvorski film leti, objeručke prihvaća nevjerojatnost i upozorava da zakopčate pojas, kao i svi akcijski spektakli devedesetih s očima uprtima prema nebesima.
U polijetanju će avion za zatvorenike pokupiti sa sobom jedan automobil i otkačiti ga zabijanjem u kontrolni toranj. Prilikom slijetanja krilom će slomiti vrat divovske neonske gitare “Hard Rock Hotela & Casina“ i demolirati pola Las Vegasa kad mu točkovi dotaknu kolnik svjetlucavog Strip bulevara. Svaka nova akcijska scena je spektakularnija od prijašnje i taman kad mislite da je rušenjem zrakoplova akciji došao kraj, slijedi potjera vegaskim ulicama koja uključuje vatrogasno vozilo i policijske motocikle.
Režiran na “red bullu“, “Con Air“ daje nepotkresana krila glumcima da se razmašu (John Cusack), osobito onima u ulogama luđaka koje su, kako opaža Poe, “uspjeli skupiti u jednom avionu i dati im da preuzmu kontrolu“. Osim Malkovicha, među zatvorenicima se nalaze “indie“ glumci i miljenici Tarantina - Ving Rhames kao Dijamantni pas i Steve Buscemi u ulozi serijskog krvnika u duhu Charlesa Mansona i Hannibala Lectera. Hvala im što su letjeli “Con Airom“. Galerija likova, živopisnih poput “Reservoir Dogsa“, raspoložena je za provale sočnih dijaloga iz scenarija Scotta Rosenberga, autora isturenog krimića epohe “Čekajući smrt u Denveru“.
Za Malkovichevu briljantnu opasku upućenu silovatelju Dannyja Treja “Na razini si između žohara i onog bijelog što se skupi oko usta kad si žedan“ vjerojatno bi i sam Tarantino dao lijevu ruku, a desnu za Buscemijevu definiciju ironije - zatvorenici u zrakoplovu slušaju pjesmu (“Sweet Home Alabama“) koja je proslavila grupu (Lynyrd Skynyrd) stradalu u avionskoj nesreći. “Opasan let“ je najviše što je jedan visokobudžetni akcijski blockbuster devedesetih (i šire) dosegnuo epitet nezavisnog “tarantinovskog“ filma.
Cameron Poe ili Dameron Poe
“Drugi put idi busom“, dobaci policajka (Rachel Ticotin) na rastanku Poeu. To je bio signal za nastavak do kojeg nije nikad došlo, iako je “Con Air“ s godinama stekao kultnu sljedbu, za razliku od “Air Force One“, konukurentskog akcijskog filma iz 1997. “Opasan let“ je jedan od posljednjih velikih akcijskih spektakala jedne epohe, prepoznatljive po tome što njegov naslov udari u ekran iskovan kao u čeličani. Za glavnu ulogu su, konačno, razmatrani Schwarzenegger, Willis, Stallone, Van Damme i Seagal. Film je bio međaš između “Hridi“ i “Armagedona“ u kojem je Bay okupio šaroliku ekipu izvrsnih glumaca. Voli ga i J.J. Abrams kad je liku Oscara Isaacsa u novim “Ratovima zvijezda“ dao ime - Dameron Poe.