Postoskarovska kinodistribucija “Brooklyna“ u hrvatskim kinima je pravovremena za romantičnu dramu o irskim imigrantima u Americi, neovisno o tome što ostvarenje Johna Crowleyja na koncu nije osvojilo nijedan zlatni kipić od ukupno tri nominacije (najbolji film, glavna ženska uloga Saoirse Ronan, adaptirani scenarij). Hrvatska voli Irsku i već godinama slavi Dan svetog Patricka kao da je domaći svetac, a “Brooklyn“ može predstavljati pravodobno zagrijavanje za skorašnje slavlje 17. ožujka.

U jednoj sceni iz Crowleyjeva filma mladoj Irkinji Eilis Lacey (Saoirse Ronan; “Okajanje“, “Hanna“, “Byzantium“) američka sunarodnjakinja govori kako je za Saint Patrick's Day bila u kinu na “Tihog čovjeka“ Johna Forda, romansu o američkom boksaču (John Wayne) koji se vraća u rodno selo u Irskoj i tamo pronalazi ljubav (Maureen O'Hara). Djevojka tada, početkom pedesetih, nije slutila da prisustvuje projekciji budućeg klasika koji se, koincidencije li, na ovogodišnji Dan sv. Patricka prigodno vrti na HTV-u.

Možda tako u nekom budućem filmu o Ircima netko kaže da je na taj dan pogledao “Brooklyn“ u kinu. A možda HTV i ovaj film zavrti na Saint Patrick's Day s odmakom nekoliko godina ili desetljeća. Da više ne okolišamo, usudit ćemo se zapisati da je suptilno i elegantno režirani “Brooklyn“ potencijalni klasik unutar žanra romantične drame i novi ponajdraži film irskog naroda, posebice imigranata u SAD-u. Njima je Crowley, redatelj poznat po sjajnom “Dječaku A“ i “Ima li koga?“, posvetio jednu krasnu scenu.

Svećenik Flood (Jim Broadbent) i Eilis u Brooklynu pripremaju irski domjenak i plesnjak gdje se pojavljuju stari Irci koji su u Americi gradili mostove, pruge itd. Kad krene pjesma, a kamera Yvesa Belangera (“U svakom slučaju, Laurence“, “Dobri dileri iz Dallasa“) se zagleda u njihova sjetna lica sa suzdržanim kišnim kapima na rubu oka, gledatelj osjeća svu dubinu imigrantske tuge i shrvan njome razmišlja gdje su ljudima poput njih otišle godine u tuđini nakon čega mu dođe da opsuje život.

Imigrantsko iskustvo je, zahvaljujući odličnoj Ronan, utjelovljeno u Eilis i sagledano njezinim predivnim očima boje Atlantskog oceana kojima se Crowley voli diviti u bliskom krupnom planu. Eilis je prešla Atlantik s brodom ostavivši iza sebe stari život, majku i sestru. Usamljenost i čežnja za domom u njoj kovitlaju prije nego se brod dočepa američke obale, no Crowley je čitavo vrijeme uz protagonistkinju i traži svjetlo u tami. U vizualno najpamtljivijem trenutku filma Eilis će, kad prođe kroz imigracijski ured, simbolično otvoriti vrata New Yorka/novog života koji će u mraku kinodvorane zasvijetliti blještavom bjelinom kao da junakinja ulazi u sami raj.

Novi život suprostavljen je starom, prošlost, pak, sadašnjosti. Sadašnjost dolazi u vidu pristojnog i finog Italoamerikanca Tonyja (Emory Cohen; “Grijesi očeva“), dok prošlost budi čestiti Irac Jim (Domhnall Gleeson; “Ex Machina“) kad Eilis jedan smrtni slučaj nakratko vrati kući i nađe se u kušnji kao Wayneov lik u “The Quiet Man“. Ronan je već bila zarobljena u ljubavnom trokutu u filmu “U sebi“, no “Brooklyn“ je kompleksniji od geometrije za tinejdžere, jer se na kocki nalaze veći ulozi. Nije samo Eilis - sa njom i publika - razapeta između dvaju muškaraca, Tonyja i Jima, nego i svjetova, starog i novog, koji joj, u “sliding doors“ stilu, svaki na svoj način nude jednu moguću budućnost (prilično neizvjesnu ili razmjerno sigurnu) i mogu odrediti tijek daljnjeg života.

Da odluka bude teža, Crowley oslikava život kakav bi Eilis mogla imati da ostane u Irskoj, “jednako dobar, ako ne i možda bolji“, a onaj američki vrti samo u njezinim očima. Crowley hvata suštinu romana Irca Colma Toibina, adaptirana iz pera popularnog britanskog pisca Nicka Hornbyja (“Sve zbog jednog dječaka“), poznatog i kao scenarista filmova “Sve o jednoj djevojci“ i “Divljina“. “Brooklyn“ je film o sjeti za domom daleko od doma, toliko teškoj da čovjek poželi umrijeti od žalosti, ali i snazi da se dočeka izlazak sunca koje će granuti nakon melankolične kiše kad se najmanje nadate u formi potvrde da se i u novom svijetu možete osjećati kao kod kuće ako pronađete (ljubavnu) sreću. Dom je tamo gdje je srce.