BITKA SVIH BITAKA Bolje ispast' iz aviona nego glup

"Trebamo što više aviona." – "Bitka svih bitaka" (2018.)

"Asti, šta je sad ovo? Došli smo gledati Brucea Willisa", glasno je zažugala grupica kinoposjetitelja u splitskom multipleksu na projekciji ratne akcije "Bitka svih bitaka", kad su se počeli redati nazivi kineskih produkcijskih kompanija koje su Splićani slovkali u nevjerici na (ne)namjerno lošem engleskom. Neugodno iznenađenje se produbilo prvim kadrovima filma pojavom azijskih glumaca. Sami Kinezi i Japanci. Nigdje američkog akcijskog junaka, ma ni za lijek.

Određeno vrijeme treba proći da se Willis pojavi kao Jack Johnson, zapovjednik Američkih zračnih snaga s misijom da obuči Kineze za borbu protiv okupatorskih Japanaca krajem tridesetih godina prošlog stoljeća. No, kad se to i dogodi, postaje definitivno jasno da Bruce nije glavni glumac filma, iako je prominentan na plakatu mačistički se šepureći u centru istoga. I nije. Nismo štopali, ali njegova minutaža teško da u totalu premašuje 20 minuta unutar dvosatna filma.

Poster filma je općenito krajnje prijetvoran, čak i više u odnosu na ljetošnji "Plan za bijeg 2" Willisova akcijskog kolege Sylvestera Stallonea koji je najavljivao "buddy" akcić s njim i Daveom Bautistom, a obojica su imali sporedne uloge. Naime, na plakatu se nalazi se i oskarovac Adrien Brody, nazočan u filmu s još manjom minutažom od Willisa. Brody se pojavljuje u dva navrata negdje u drugoj polovini priče i ima brat-bratu ukupno tri minute kao bolničar Steve.

Očito, on je tu angažiran kako bi, kao dobitnik Oscara, dao ekstra "težinu" filmu, premda njegova ulogica spada u perolaku kategoriju. U usporedbi s Brodyjem i osobito njegovom kćerkom Rumer Willis, Bruce je takoreći glavna uloga. Rumer ne vidimo na plakatu, ali njezino se ime ispiše već treće po redu u uvodnoj špici, usprkos tome što se Willisova kćerkica ukaže na tridesetak sekundi, neuspješno "skidajući" britanski akcent kao medicinska sestra Julia.

Moguće da je Bruce u klauzulu ugovora za svoj nastup ugravirao da dolazi u paketu s kćerkom koja je u glumačkoj karijeri imala sporedne uloge u svega dva iole zapaženija filma, "Sestrinstvo" i "Kućna zečica", te igrala u tatinom akcijskom trileru "Talac" 2005. godine. Kako god, pojavu Brodyja i Willisove kćerke gledatelji s početka teksta nisu ni dočekali. Pokupili su se iz kina prije polovice filma, nezadovoljni što nije ispunio ono što je obećavao na plakatu i, nažalost, neupućeni u Bruceove recentne "akcijske" domete.

Davno je bila 2005. i "Hostage" kojeg se čovjek danas sjeti s nostalgijom, ma koliko ne bio ni sjena Willisovih klasika u devedesetima. Ne računajući "Umri muški 5" i ovogodišnjeg "Osvetnika", posljednjih godina, tamo negdje od "Loopera" i "Plaćenika 2" iz 2012., Bruce mjesečari kroz loše (direktno-na-video) akcijske filmove u sporednim ulogama, ali kako se još uvijek – realno, s pravom - smatra jednim od teškaša i legendi žanra te njegovo ime "piza", biva stavljen u prvi plan reklamnih materijala, makar bio u dalekom drugom.

U mnogima od tih filmova gotovo da i ne takne oružje, niti se nađe u konkretnoj akcijskoj sceni, sveden mahom na poziranje. Dobra vijest jest da Willis sudjeluje u akciji finalne zračne bitke filma i prvi put u karijeri pilotira avionom po kojemu se dosad samo verao i skakao ("Umri muški 2&4"), i to s "kubankom" u ustima po uzoru na Schwarzeneggera. Međutim, unatoč tome, kineski redatelj Xiao Feng nema ni mrvu "feelinga" za metafilmsko spram Brucea i njegove ostavštine.

Ne mislimo samo tu na scenu kad Willisov lik pokazuje kineskim novacima sat naslijeđen od oca, bez autioronična namiga "Paklenom šundu" za filmofile-znalce koji bi možda bio neprimjeren s obzirom na tematiku, a možda i ne bi uzme li za primjer komična scena gdje se jedan od kineskih junaka (Ye Liu) polunag, usred prve bračne noći, bakće s nedetoniranom bombom što klizi s krova kuće. Feng je isključivo preokupiran ciljem kako nadmašiti "Pearl Harbor" Michaela Baya po broju eksplozija, što mu je možda i pošlo za rukom.

Japanski "zero" avioni svako malo preletavaju i bacaju bombe, njih više tisuća. Meta naciljana, vratašca otvorena, ispusti teret i... boooom. Eksplozije su više-manje prave, ali loše smontirane u cjelinu, odnosno većinski evidentno odvojene od ljudi/likova u paničnom bijegu od detonacija, oduzimajući osjećaj opasnosti. Za najskuplju kinesku produkciju svih vremena, s budžetom prema nekim izvorima procijenim na 22, 65 i 90 milijuna dolara, film djeluje prilično jeftino, posebice u neizbrojivim scenama avio-duela koje su (ili bi trebale biti) njegov forte.

Ukratko, ovo je film za video, ne kino. Scene kao da su izvučene iz nekog srednjebudžetnog filma ili videoigrice prije 15-ak godina, izvještačene su i lažne, s prozirnim zelenim ekranima i računalnim efektima toliko slabim da se čine postprodukcijski neobrađenima do kraja. Da nema poneke melodramski iskrene emocije (malih) kineskih glumaca, čitav film bi djelovao blazirano, napose što u neakcijskim segmentima koketira sa sapunicom, a na momente vizualno izgleda kao 3D gledan bez naočala.

Gotovo se ni po čemu se ne vidi da je umjetnički konzultant za fotografiju bio legendarni snimatelj Vilmos Zsigmond ("Oslobađanje", "Bliski susreti treće vrste", "Lovac na jelene", "Pucanj nije brisan"). Još manje da je umjetnički konzultant cijelog filma (ne umjetnički producent, kako stoji na plakatu) bio još jedan oskarovac, Mel Gibson, redatelj vrsnog ratnog epa kakav je "Greben spašenih" i uopće majstor visceralne poezije ("Hrabro srce", "Apocalypto"). Osim možda u dojmljivoj slici aviona uhvaćena u oku djeteta. Gibsonu i Willisu bi bilo bolje da su udružili snage za neki pravi akcijski film.