Ante Tomić: Kad bi Škoro pokazao svoj moćni instrument, svi bi četnici momentalno ispraznili crijeva u čakšire, a o on im se ne bi smilovao... Čitav njegov ugled temelji se na nesporazumu

Dakle, kad bi Miroslav Škoro na bojištu potegnuo tamburicu, to je bilo nešto. Kad bi Škoro pokazao svoj moćni instrument, svi bi četnici momentalno ispraznili crijeva u čakšire. “Nemoj, Miroslave Škoro!” preklinjali su ga imenom i prezimenom i Šešeljevi Beli orlovi i Arkanova Srpska dobrovoljačka garda jer njegovo tamburaško junaštvo bilo toliko da su ga s obje strane, i naši i njihovi znali. “Nemoj, brate, ako boga znadeš!” povikali bi izbezumljeno četnici bacajući puške i visoko podižući ruke.

Škoro im se, međutim, ne bi smilovao. Bezobzirno kršeći Ženevsku konvenciju, opleo bi jedan brzi, osjećajni solo na najtanjoj žici, na što bi se ratni zarobljenici, kao u partizanskim filmovima, stali grčiti i izvijati i s krikom rušiti po travi. Trzajući se u agoniji tkogod ...