Kolumnešteta je učinjena

Ante Tomić: Hribar je pobijedio, ali nema razloga za slavlje jer su desničarski luzeri i antitalenti uspjeli zeznuti i pare i slavu. Više od dvije trećine stranih produkcija je otjerano

Piše Ante Tomić

Ako niste predani obožavatelj serije, teško biste shvatili zašto su u Splitu tri dućana majica, kapa i šalica s motivima "Igre prijestolja". Nekoliko je godina prošlo otkad se mudra Khaleesi Daenerys Targaryen sa zmajevima bila smjestila u Dioklecijanovoj palači, a neki od nas još zarađuju od uspomene na nju.

Ljudi s ponosom pričaju o danima kad je najveća televizijska produkcija u povijesti došla u Dalmaciju, takvo se uzbuđenje ne pamti otkad su Nijemci na Velebitu snimali "Winnetoua". Stotine Hrvata su se zaposlile tada. Na ulici ste mogli čuti kako razgovaraju:

"Čujen da ti je mali statist na 'Igri prijestolja'?"

"Ma vraga je on statist, po cili dan ga gonjaju amo-tamo."

Filmska meka

Niste razmišljali, nije vas možda ni zanimalo koja je ustanova i koja osoba najzaslužnija za milijune koje smo zaradili i koje još uvijek zarađujemo od "Igre prijestolja", ali evo, ako vas tkogod bude pitao, bio je to Hrvatski audiovizualni centar i njegov smijenjeni ravnatelj Hrvoje Hribar.

HAVC je pod Hribarovom upravom uveo financijske poticaje za strane produkcije zahvaljujući kojima su se ovdje snimale "Igra prijestolja", "Ratovi zvijezda", "Robin Hood" i niz drugih razvikanih naslova. Hollywood Reporter i Variety pisali su u to doba kako je naša zemlja postala fantastični filmski set.

A onda je došao Zlatko Hasanbegović.

Kratko nakon što je Tomislav Karamarko, najneuspješniji hrvatski političar u teškoj konkurenciji nesposobnjakovića, glupana, megalomana i sifilističnih luđaka koji su ikad vladali ovdje, za ministra kulture izmislio dotad nepoznatog povjesničara, pisca niskotiražnih knjiga o zagrebačkim muslimanima i Jugoslavenskoj muslimanskoj organizaciji, više od dvije trećine stranih produkcija je otjerano jer se obećani poticaji nisu isplaćivali. I filmski ugled i novac koji su zarađivali naši filmski radnici, rasvjetljivači, tonski snimatelji i statisti, vlasnici hotela i restorana, konobari i kuhari, sve je nestalo.

Kratko zatim otjeran je i Hrvoje Hribar. Jedan uzoran građanin, neporecivo zaslužan kulturni radnik i, uzgredno, odličan umjetnik, redatelj jednog filma koji narod zbilja voli gledati koliko god puta ga reprizirali, smijenjen je u odvratnoj klevetničkoj hajci koju su započeli karijerni domoljubi bez istinskog postignuća, a koja je trajala gotovo dvije godine. Sve do nekidan.

Prošlog tjedna Državno odvjetništvo oglasilo se zaključkom kako na Hribaru nema nikakve krivice. Ako je to nekakva pobjeda, nema nikakvog veselja u njoj. Šteta, i Hribarova i naša, zajednička, učinjena je. Desničarski luzeri i antitalenti uspjeli su zeznuti i pare i slavu. I kraj svega, Hasanbegović se ne predaje. On i dalje uvrijeđeno i ljutito tvrdi da je Hribar kršio zakon. Nikakva službena obavijest, kako se čini, njega neće omesti u tome stavu.

Optužbe Prohiću

Međutim, zanimljiva je podudarnost da jednog drugog kulturnog radnika Državno odvjetništvo istražuje za muljanje s državnim parama, a taj je kazališni redatelj Ozren Prohić, prvi rođak Zlatka Hasanbegovića, sin njegove tetke. I Prohiću nije prvi put da mu se to događa.

Jednom davno, još u devedesetima, optužili su ga da je izmišljenim ugovorima preko Student servisa izvlačio novac iz Zagrebačkog kazališta mladih. Sa svim nepravomoćnim presudama, obnovama postupka i zastarama, godinama se to mučno vuklo po sudovima i završilo je ne osobito uvjerljivim Prohićevim oslobađanjem. Sada ga se pak optužuje da je kao ravnatelj Opere u riječkom HNK-u nezakonito uzeo najmanje 106.300,89 kuna honorara.

Ne možete se ne nasmijati kako neke ljude stalno hvataju u istim svinjarijama. Onako kako jedni imaju problem s heroinom, Ozrenu Prohiću se valjda osuše usta i tresu ruke kad vidi državne pare. Kad Ozren Prohić dođe u Državno odvjetništvo, portir mu veselo dovikne: "O, ti si!"

Ne možete se, jednako tako, ne nasmijati ni Zlatku Hasanbegoviću. Umjesto da se uzaludno trudi pokopati Hrvoja Hribara, pametnije bi mu bilo da pomogne bratiću Prohiću da se otkopa.