StoryEditor

ANIMAL COLLECTIVE Centipede Hz

Piše PSD.
7. rujna 2012. - 10:52
Izvođač: ANIMAL COLLECTIVE
Album: Centipede Hz (Domino – Dancing Bear)
Ocjena: ****

Povratak garažnim korijenima! Tako svoj novi, deveti po redu studijski album etiketiraju sami Animal Collective, jedna od vitalnijih uzdanica indie scene za koju su - kako je to ustvrdio kritičar Rolling Stonea - danas ono što su za hippie zajednicu High Ashburyja bili Grateful Dead, a za ekipu iz CGBG-a Television. Opaska se, naravno, odnosi na trajno sklonost Animal Collectiva za psihodelijom nadahnutom, pored ostalih utjecaja, soundom i poetikom koju su Beach Boysi izbrusili na “Pet Soundsu”. U autorskoj reviziji Collectiva uvijek garniranoj indie-melodijama, prepoznatljivim gitarama, orijentalizirajućim umetcima, psych-folkom, dance ritmovima...

Da je doista na “Centipede Hz” riječ o povratku garažnim ishodištima najavili su samim gitarskim uvodom u nastupnom broju “Moonjock” u kojem uz višeglasja (koja imaju korijen i u Holliesima iz dana “Carrie Ann” i “Bus Stopa”) te psihodelične “dobre vibracije” koje su obilježile opus Beach Boysa, nije teško - posebice u raspletu teme - prepoznati ni štogod iz repertoara garažnog rocka. Isto vrijedi i za slijedeći broj “Today’s Supernatural” s naglašenim distorzijama i razlomljenom melodijom uz uspješno kombiniranje “buke” i folk nota harmonike.

“Rosie Oh” - s vokalom koji kao da je došao sa “Sgt Peppera” - odličan je pak komad garažne folk psihodelije, a visoku razinu kvalitete i nadahnuća Collective zadržava sve do kraja albuma i “trippy” teme  “Amanita” koja nudi i sjajno pogođenu dozu istočnjačke glazbene ornamentike. Pokazujući u svih jedanaest uravnjenih skladbi da su i dalje družina koja ne odustaje od eksperimenta, ali nikad na uštrb čvrstih melodija i usidrenosti u
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

22. listopad 2020 11:31