Konfederacijska američka zastava otisnuta je na bikiniju u filmu ceste "American Honey" britanske redateljice Andree Arnold. Bikini nosi mlada zgodnica Krystal (odlična Riley Keough), šefica još mlađe "hipijevsko-hipsterske" ekipe za prodaju časopisa od vrata do vrata diljem SAD-a, najviše po provincijama i gradovima više ili manje prašnjava Srednjeg Zapada prošaranim "zvjezdicama i prugicama" s američke zastave. "Nisam vidjela toliko pruga u životu", frapirana je nova 18-godišnja prodavačica u njezinoj ekipi prilikom ulaska prodavačkog kombija u Kansas City, kao kanzaška Dorothy kad je tornadom prebačena u Oz, samo što ova Dorothy ima “dreadlockse“ umjesto kikica i ruksak namjesto korpice.
Ona se, zanimljivo, zove Star/Zvijezda (ekspresivna debitantica Sasha Lane), no Krystal je ta koja je skinula američke zvijezde i ljubomorno ih čuva na sebi. Čuvši teksaški naglasak “seljančice“, Krystal prihvaća u ekipu djevojku koja nema što izgubiti pa napušta mizeran život u potrazi za "američkim snom" iz technicolora "Čarobnjaka iz Oza“ i pridružuje se prodavačima i "istraživačima" Amerike. "Znači, južnjakinja si. Prava američka ljepotica poput mene", Krystal se obrati Star. Trzavice između njih dvije nastaju kad Star baci oko - i "vice versa" - na Krystalina najdražeg prodavača Jakea (vjerojatno nikad bolji Shia LaBeouf) koji ju je uveo u novi svijet i ne izvede očekivanu prodaju.
Za kaznu Star gleda kako Jake u motelskoj sobi maže Krystal losionom za tijelo od guze do pete i natrag. Upravo u toj sceni Krystal, Zla vještica naspram Starine Dorothy, pozira u "stars&stripes" bikiniju kao "real American Honey“ dominirajući nad podčinjenima. Eksploatacijski mehanizam Amerike i američkog društva preslikan je u tih nekoliko minuta i preseljen na ostatak gotovo trosatna filma. Kao što prodavači "rade više od posla" i "istražuju" SAD, izvrsna Andrea Arnold ("Akvarij", "Orkanski visovi") u svom dosad najboljem filmu čini to isto dajući perceptivan prikaz moderne pred-trumpovske i post-kapitalističke Amerike, njezinih eksterijera i interijera.
Sagledana kroz prozor automobila, kombija ili izbliza, očima likova u krupnom planu, Amerika je u "American Honey" daleko od nevinosti "Čarobnjaka iz Oza" (1939.), drukčija i od one u kontrakulturnom kultu “Easy Rider“ (1969.) kad su se na cestovnu "road movie" odiseju od žutih opeka odvažili odrasli Hopperovi hipici, odnosno prošla je put od "djece cvijeća" do djece "bijeloga smeća". To je društveno nejednaka zemlja mladih sanjarskih "white trash hippie/hipster" probisvijeta, bogatuna iz suburbije s pokošenom tratinom ispred kućerina, "country" kamiondžija sa šleperom snova Brucea Springsteena (“Dream Baby Dream“) i dječice "bijeloga smeća" u kući praznog frižidera koja recitiraju pjesmicu Dead Kennedysa (“I Kill Children“) nesvjesni stihova, dok im majka, ovisnica u dronjcima, leži ukomirana na kauču.
Novi američki predsjednik spomenut je samo u kontekstu “trumpovskih“ gaća kakve nosi Jake, no njegov duh kao da lebdi nad filmom premijerno prikazanom u svibnju 2016. na cannesom festivalu. Ne mislimo tu na natpis "Bog dolazi" s automobila koji se nije zaustavio na podignuti prst Star i njezina malog polubrata/polusestre tužnih pogleda pri početku filma, nakon što su prekapali po smeće u potrazi za hranom ("Ja sam Spider-Man u kontejnerima", tom je prilikom zapazio klinac). Bože sačuvaj! Mislimo na različite slojeve američkog društva, potencijalne glasačke klike, koje Krystal mulja i eksploatira.
Za naftne bogataše će se, prema Krystalinom naputku, vaditi "white trash" odjeća, sa siromašnijima voditi "normalni razgovori", ne samo prodavati nacionalističke poratne priče i ponavljati ih "dok ne postane besmisleno" ("ljudi vole ta patriotska sranja“), sve kako bi im prodavači utrapili časopise u trenutku slabosti, požude ili neimanja izbora i prividno sanjarili "american dream". "Osjećam se kao da jebem Ameriku", uzbuđeno kliče Star kad ostvari prvu prodaju podignutih ruku kao da doseže komadićak nedostižnog "američkog sna", iako joj je konstantno van dosega, što redateljica prenosi simboličkim prizorima pčele zalijepljene na površini bazena ili jedne ptice kako ostaje stajati na žici umjesto da poleti s jatom. "Malickovski" lijepi kadrovi Arnoldičin su forte (leptir na prozoru, evo i pauka...).
Kamera njezinog kućnog direktora fotografije Robbieja Ryana promatra svijet (odraslih) očima zaljubljene tinejdžerice na onoj tankoj, kontrastiranoj granici između autentičnosti života i magičnosti filma. Ako Star i Jakea "nitko nije pitao za snove“, barem jedno drugo pitaju (za) mladenački iskrenu i strasnu ljubav pronađenu na beznadnom mjestu. Uz sve odlične pjesme na soundtracku (The Raveonettes i "Recharge & Revolt", "Fade Into You" Mazzy Star, Raury i "God's Whisper"...) himna "American Honey" je "duet" Rihanne i Calvina Harrisa "We Found Love", pojačan do daske u prodajnom centru kad se prvi put sreću pogledi i jezici (beljenje) Jakea i Star, te do kraja filma odvrnut još barem jednom da se ekipa "otkači".
"Love in a hopless place" se reflektira na priljubljenim tijelima mladih glumaca u američkom kršu budeći sinesteziju od prizorne raznorodnosti osjeta - sjaja krijesnica, crvenih svjetala kamiona nalik NLO-u, naftnih polja osvjetljenih vatrom u sumrak, kose kako leprša u krupnjaku od propuha otvorena krova... Beznadna ljepota svijeta među svjetlucavim zvjezdicama i prugicama američkog sna uhvaćena je iznimnom senzibilnošću i taktilnošću u prozračnim i suncem okupanim kadrovima boje meda (“honey“).
Cannes i BAFTA
“American Honey“ se iz Cannesa vratila s dva priznanja – velikom nagradom žirija za Andreu Arnold i “special mentionom“ ekumenskog žirija. Nedavno je film nominiran i za BAFTA-u, za “Outstanding British Film of the Year“. Zasluženo.