Krajnje pogrešan tajming prati nastavak "Alise u Zemlji čudesa" Tima Burtona koji se, ironično, bavi vremenom i njegovim proračunom. Kao da nije dostatno što se ovog vikenda "Alice Through The Looking Glass" suočavala sa snažnom konkurencijom u američkim kinima u vidu superjunačkog ansambla "X-Men: Apocalypse", film je krenuo u masovnu distribuciju u najgorem mogućem trenutku za Johnnyja Deppa, glumca u očekivanju prijeko potrebna blockbustera nakon niza dvojbeno isplativih ostvarenja. U petak, na dan početka velebne kinodistribucije "Alise iza ogledala" u SAD-u, Deppova mlada supruga Amber Heard friškoj prijavi za razvod braka pridodala je i zahtjev za privremenom zabranom približavanja. Fotografija Amber kao "žrtve obiteljskog nasilja" s masnicom ispod oka zadobivenom od Johnnyjeva navodna nokauta prošetala se po svim topovima američkih i svjetskih portala.

U svjetlu toga, i s novim "X-Menom" za vratom, teško da će publika masovno pohrliti u kina na film s Deppovim imenom najistaknutijim na plakatu. Ako, pak, pohrli, tko zna kako će reagirati na scenu kad Deppov načelno dobroćudni Ludi klobučar naglo promijeni boju očiju na tamnije i lice mu poprimi jezivi, zločestiji izraz iz horora, očajan što prijateljica Alisa (Mia Wasikowska) ne vjeruje njegovoj priči da mu je obitelj još uvijek živa i nije stradala u riganju vatre golema zmaja. "Naš Klobučar ludi", upozoravaju Alisu žitelji Zemlje čudesa, no srećom za gledatelje site glumčeva maskiranog manirizma i olakotno za njegove novonastale okolnosti iz stvarnog života, Deppov lik je ipak u sporednoj ulozi i ne postaje baš toliko lud da napravi karakterni zaokret i prometne se u negativca.

Glavna negativka je opet Crvena kraljica (Helena Bonham-Carter), uparena s popularnim komičarem Sachom Baronom Cohenom kao utjelovljenjem samog Vremena koje je novac, osobito u Hollywoodu. Nastavak "Alice In Wonderland", jedne od najvećih filmskih uspješnica novog milenija, snimljene prema čuvenom romanu Lewisa Carrolla, realno je nepotreban i Alisa se mogla samo zagledati u ogledalo zadovoljna onim što vidi (snažnu "diznijevsku" žensku heroinu), ne nužno i proći kroz njega. Ipak, kako je original u prvom tromjesečju 2010. na 3D valu "Avatara" digao preko milijardu dolara u svjetskim kinima, drugi dio se nametnuo po "defaultu" za unovčavanje na prethodnikovoj slavi šest godina poslije. A budući da je već original objedinio izvorni Carrollov roman i njegov nastavak, novi redatelj James Bobin ("Muppeti") s Burtonom u ulozi producenta radije je kreirao "pozadinsku" priču za znane likove i krenuo unazad umjesto da pođe naprijed.

Ako ste se ikad pitali koji su razlozi "ludila" Ludog klobučara, zašto Crvena kraljica ne može smisliti sestrinsku Bijelu (Anne Hathaway) i odakle joj uopće onako neprirodno velika glavurda, na pravome ste mjestu za odgovore. Istodobno s Alisinim odlaskom u prošlost da spasi Klobučarevu familiju, "Alice Through The Looking Glass" se vraća natrag kroz vrijeme kako bi prikazao korijene njegove pomaknutosti i zloće Crvene kraljice u domeni trauma koje se tek trebaju dogoditi, usput obnašajući danas popularnu dvojnu funkciju nastavka i prednastavka. Vrijeme je od riječi do riječi novac u ovom prebudžetiranom filmu koji se drži znanih pravila u vezi vremeplova ("Back To The Future", "TimeCop"), tipa da nije preporučljivo da netko iz prošlosti vidi sebe u budućnosti, odnosno da se prošlost možda ne može promijeniti, ali se može iz nje učiti.

Palača Vremena, gotičko Ispodpodzemlje unutar mehanizma "velikog sata sveg vremena" s divovskim kazaljkama, morem urica i prazninama beskraja, vrhunac je trodimenzionalnog računalno generiranog produkcijskog dizajna. Vizualna rješenja su kreativna u oku Burtona, ako već ne halucinantna u rangu šarenog Carrolla, no takav je barem Alisin prolaz kroz ogledalo i vrata usred neba umjesto zečje rupe, kao i njezino vraćanje u prošlost u žiroskopskoj kronosferi preko oceana godina i desetljeća, dovoljno tripoidna da legendarni pisac, trgnut u grobu, u kontekstu ovog nastavka ne mora poput Crvene kraljice posve zatražiti “Off with its head!“. Zgodno su kreirani i pomagači Vremena – "steampunkovski" robotolike sekunde i minute, makar spojeni tvore Transformere.

Kad se sekunde pretvore u minute, "Alisa iza ogledala" koketira s nabrijanom blockbusterskom poetikom bezdušnog spektakla Michaela Baya u kojem su akcije bitnije od emocije, no to ima nekakvu unutarnju logiku kako bi se održalo kucanje velikog sata Bobinova i Burtonova filma. Alisina utrka se nalazi u šakama nemirna vremena, pa je svaka sekunda/minuta bitna i ne smije se olako tratiti dok golemi sat otkucava i vrijeme istječe u filmu i izvan njega. Veliki Alan Rickman kucnuo je svoj zadnji otkucaj u posljednjoj (vokalnoj) ulozi Plave gusjenice Absolema, tj. sada leptira. "Alisa" se dostojno oprostila s glumcem i izazvala najiskreniju emociju filma. Plavi leptir je poletio u nebo.