StoryEditor
Kolumneagora

Ako u Crkvi uzmanjka pedofila, valja ih proizvesti

Piše Ivica Šola
16. prosinca 2019. - 13:57

Kada su početkom prošlog desetljeća, zahvaljujući novinarima Boston Globea, isplivali monstruozni pedofilski zločini katoličkog klera, razmjeri gađenja i nevjerice, pa i kod moje malenkosti, bili su ogromni.

Onako, emotivno, na prvo, čovjek bi sve te zločince, perverznjake na prvu naživo kastrirao i cijeli ih život držao zatvorene u samici o kruhu i vodi. Kao i sve one biskupe koji su sve skupa zataškavali i "ugled institucije" ispred dobrobiti djece, žrtava.

Pape su odmah, osim kajanja i isprike, poduzeli radikalne korake pod sloganom "toleranza zero". I, konačno, prošle i ove godine su počele stizati jako ohrabrujuće vijesti po tom pitanju na temelju dva neovisna istraživanja.

Rezultati istraživanja

Najprije je sociolog Paul Sallins napravio istraživanje na ogromnom uzorku koje je pokazalo da su, počevši od dvijetisućite godine, pedofilski zločini drastično pali, gotovo nestali u odnosu na razdoblje kada ih je bilo najviše, osamdesetih godina prošlog stoljeća. Potom je drugo istraživanje pokazalo isto. Tako je NBS na uzorku od 32.616 osoba (odgovarale su anonimno) proveo svoje istraživanje, a rezultati su veoma slični Sullinsovu.

Sedamdeset posto ispitanika reklo je da nema nikakvih spoznaja u vezi seksualnih zločina katoličkog klera. Dvadeset posto izjavilo je da ne znaju, ali da gaje sumnje, no te se sumnje odnose na zločine prije dvijetisućite godine. Ostatak je iznio aluzije na moguće zločine unatrag pet godina.

Na stranu sada što je pedofila najviše među drugim društvenim skupinama, od nastavnika, odgojitelja, "mirnih obiteljskih ljudi" iz susjedstva – jer se jedan zločin ne može pravdati drugim ni kvalitativno, pa onda ni kvantitativno – mora se priznati da je Katolička crkva među svim institucijama društva, od škola, medijskih kuća (BBC) pa sve do raznih domova i internata, napravila najviše u svom dvorištu, dok su drugi, gori, meli u njezinu (BBC). Da ne govorim o desecima tisuća Europljana koji idu u pedofilski turizam u siromašne azijske i afričke zemlje, a da njihove vlade žmire na to. Tih zločina, kako danas, tako kroz povijest, nažalost uvijek će biti, ali baš zato treba rigorozni oprez i kazne, kako bismo ih sveli na najmanju moguću mjeru i zaštitili našu djecu od tih čudovišta, ma kojem društvenom staležu pripadali.

I eto, kada su nas dva neovisna istraživanja bacila u optimizam glede suzbijanja pedofilije među klerom, evo najednom vijest koju donosi Associated Press. Naime, petnaest saveznih država u SAD-u odlučilo je donijeti zakon o nezastarijevanju zločina pedofilije. Naizgled, odluka je za oduševljenje. Ali onda čitam kako se to odnosi na katoličke svećenike i zločine koji su počinjeni sve do prije sedamdeset godina!?

Isključiva meta

Institut nezastarijevanja određenih zločina itekako ima smisla, pogotovo kada su teški zločini u pitanju. Bilo da odvjetnici spretnim manevrima tijekom procesa uspiju isti toliko odužiti da teški zločin ode u zastaru. Bilo da troma pravosuđa poput našeg, dovedu do takvog ishoda, bilo da, što nije rijedak slučaj, korumpirani suci spreme predmet na dno dna ladice. No, kako se u ovom nezastarijevanju pedofilskih zločina u SAD-u u agencijskom izvješću spominje tek katolički kler i razdoblje od sedamdeset godina, imam pravo na razumnu sumnju da se ne radi o borbi protiv pedofilije, već je meta Katolička crkva kao takva, i to u trenutku kada se suočila i uspješno djelovala, a dolazi u vrijeme kada dva neovisna istraživanja pokazuju koliko je Crkva bila učinkovita.

Naime, rekoh, institut nezastarijevanja itekako ima smisla. No, budući da je povod ovom novom zakonu masa slučajeva koji su se navodno dogodili prije trideset, četrdeset, pa i pedeset godina, institut nezastarijevanja ozbiljno ugrožava jedno temeljno pravo svakog građanina, pa i svećenika, a to je pravo na obranu.

Na to je upozorio profesor filozofije prava s Europskog sveučilišta u Rimu, Tommaso Scandroglio: "Biti optuženi nakon toliko godina za navodne zločine može onemogućiti optuženiku pravo na učinkovitu obranu; gdje sam bio taj dan prije 30 ili 40 godina, što sam radio? Dokumenti koji bi me oslobađali mogli bi biti izgubljeni. Svjedoci koji bi svjedočili u moju korist mogu biti pokojni, a i da su živi, mogu li se uopće točno sjećati? Onaj tko ovako pristupi opravdanosti zastare, shvaća ju kao sredstvo zaštite građana, u smislu ugrožavanja prava na obranu."

Svi potencijalno krivi

U tom smislu, doslovno, svi smo potencijalno krivi dok se ne dokaže suprotno. To rade totalitarni režimi. Pogotovo što je prije dvadeset godina bilo mnoštvo odbačenih, lažnih optužbi svećenika zbog lukrativnih svrha, no o tome se ne piše.

Taman kada je Crkva uspjela jako suzbiti ove zločine, eto ti navodnih novih od prije 40, 50, 70 godina. Da, borimo se svi protiv ovog odvratnog zločina, ali i protiv manipulacija njime! Jer ovo mi više naliči na sasvim treće ciljeve: ako uzmanjka pedofila u Katoličkoj crkvi, idemo ih proizvesti. I ljudima i javnosti sugerirati da je Crkvu i kler moguće percipirati samo kroz prizmu zločina, kao kugu društva.

Kako ta manipulacija konkretno izgleda – sljedeće nedjelje na slučaju kardinala Pella...

Izdvojeno