ADASTRA Surovi grade

Problem Adastre je navlas isti kao i na prvijencu, a zove se – neuvjerljivost. Naime, ponovno su brojevi nastali kao da su šlageraške konfekcijske melodije nasilno zaklamane uz čvrste gitare i “rockersku” pozu. Primjerice, uvodni broj Kamo da krenem jednako duguje melodiji pjesmuljka Vlatke Pokos i nu-metal “režećim” gitarama (dakako, sapletenim kenjkavim “melodioznim” solom).

Navlas je isto i sa skladbom koja slijedi za uvodnim brojem. Svima se opet spaja nespojivo: orkestar, “metalne” gitare i vokal koji je posvađan s njima. Jer, ne samo što je “tanak” (i bojom i snagom neprimjeren hard rock manirizmima), već je i iritirajuće posvađan s akcentima.

Sa...