Hodao sam Karlovim mostom kad je Feđa Klarić nazvao da mi slomljenim glasom reče da je Lepa Smoje umrla. Zaustavio sam se zatečeno, ispunjen tugom i krivnjom.
Nekoliko već godina nisam vidio Lepu, premda me je Feđa više puta zvao da je pođemo posjetiti, a sad sam, evo, daleko, u Pragu, pa joj ni na sprovod neću doći. Zeznuo sam naše prijateljstvo koliko god sam ga mogao zeznuti.
Moćna kao Vltava
Ali, onda opet, gledajući moćnu Vltavu, široku i zelenu pod nogama, shvatio sam kako mi izostanak s njezinog posljednjeg ispraćaja ona zasigurno ne bi zamjerila. Ta i sama je voljela putovati, zabavljati se po gostionicama i hotelima, plesati i piti vino s prijateljima, i da ja sad krenem kukati: "Ajme, pa kako ću se veseliti u Češkoj kad mi je u dolje Splitu Lepa umrla...", ona bi me s...