Sudeći po projekcijama prvih anketa, drugi izborni krug nije donio nikakvo iznenađenje i samo je potvrdio politički trend započet prije 15 dana. Birači su se čvrsto opredijelili još onda i ostali većinski dosljedni u izjašnjavanju za svoje favorite.
U Zagrebu je izborno klatno snažno skrenulo ulijevo i najavilo iskorak na nacionalnu scenu nove, moderne, političke generacije. Glavni grad je s gotovo 70 posto glasova Tomislavu Tomaševiću još jednom poslao jasnu poruku retrogradnim i nacional-romantičarskim političkim opcijama.
HDZ nije samo izgubio, nego je i poprilično ponižen u Splitu u korist Ivice Puljka. Kako nisu uspjeli doći blizu vlasti ni u jednom od tri najveća hrvatska grada, ostaje im se tek zadovoljiti uvjerljivim trijumfom svoga kandidata u Osijeku. Još uvijek im je otvoren i „slučaj Zadar“, gdje bi im gubitak vlasti bio snažan udarac i na simboličkoj, a ne samo pragmatičnoj razini. Slaba utjeha u tom slučaju bit će im i ukupno izborno posrnuće donedavnog glavnog rivala, SDP-a, koji je, za razliku od njih u Splitu, ipak uspio obraniti svoju dugogodišnju utvrdu, Rijeku.
Trend iskazan na lokalnim izborima u predstojećem razdoblju ozbiljno prijeti političkom miru Andreja Plenkovića, i to ne samo slijeva: premda gubitnik, Miroslav Škoro i njegov Domovinski pokret iskazali su neskrivenu pretenziju postati desna varijanta platforme „Možemo“ i nagristi u tom prostoru nacionalni monopol HDZ-a. U Vukovaru je, izgleda, nad HDZ-om očekivano trijumfirao njihov politički partner Ivan Penava. Premda je donedavno demonstrirao kudikamo veće ambicije, Miroslavu Škori bi vlastita pjesma „Ne dirajte mi ravnicu“ ubrzo mogla iscrtati realne dosege i postati jedini politički program, no teško će očekivati da će se ovo društvo dugoročno zadovoljiti tako skromnim atarom.