Predizborno sučeljavanje 2u1 / Enio: Zadar za sve, a ne za odabrane! Ričard: Enio je budala. Zadar triba predznak LGBT jer ga svak svakome zavuče!

Na predstojećim lokalnim izborima mjesni odbor Bokanjac dat će čak dva kandidata za gradonačelnika Zadra. Enia Meštrovića, aktualnog predsjednika MO i KUD-a Bleke i Konji, te njegovog starijeg brata, popularnog Ričarda.

Enio i Ričard, javna je tajna, nisu u dobrim odnosima. Jedan o drugome ne misle najbolje, često se svađaju, međusobno omalovažavaju, ali ipak jedan bez drugoga ne mogu. Ono što je jednome politički neprihvatljivo, drugome je osnovna politička misao. Iako ih dijele brojne međusobne razlike i proturječnosti kada treba dišu kao jedan, jer ipak se radi o dvije ličnosti u jednoj osobi, o dvojici likova zarobljenih u jednom tijelu. Nešto poput dr. Jekylla i mr. Hydea: jednog stvarnog i drugog podjednako nestvarnog ali potisnutog lika, koji nerijetko nadjačava onog pravog s namjerom da ga potpuno preuzme. Da umjesto Enia bude samo Ričard, odnosno da umjesto Ričarda bude samo Enio.

Taj bratoubilački rat na granici svijesti i podsvijesti, u kombinaciji s osobnim političkim karizmama, mogao bi izbore u Zadru kao nikada prije učiniti krajnje neizvjesnima. Kome će se građani prikloniti, Eniu ili Ričardu? Ričardu ili Eniu? Dr. Jekyllu ili mr. Hydeu?

Tko god pobijedio situacija će zasigurno biti blago rečeno šizofrena, što smo i sami osjetili na njihovom sučeljavanju, vodeći paralelni razgovor s obojicom kandidata.

Možete li se na početku predstaviti našim čitateljima?

ENIO: Ja sam Enio Meštrović, predsjednik MO Bokanjac i KUD-a Bleke i Konji, nositelj nezavisne liste Konji za gradonačelnika Zadra.

RIČARD: Ja san stariji brat od Enia Meštrovića koji je dugo, dugo vrimena bija zapostavljen. Ja san njega cili život branija od lošega društva da uspije u životu i da ga sačuvan i na kraju san vidije da nije problem u lošem društvu nego da je on loše društvo. Da nema od njega ništa. Moja stranka je OIP, Obraz i poštenje.

Zašto želite biti gradonačelnik Zadra?

ENIO: Od kad sam bio mali htio sam igrati za KK Zadar, imati svoju konobu i biti gradonačelnik Zadra. Igrao sam za Zadar, konobu sam otvorio, a biti gradonačelnik je preda mnom.

RIČARD: Politika je za ljude, a ja se dajen skroz do kraja za ljude. Znači ja ću radit sad tri-četri posla. Bandić je bija vridan, pokoj mu duši, on je šest uri spava, a ja neću ni spavati jer ja san noćna tica. Znači kad ja završin s poslon odma na lokačinu i žderačinu. Nema stajanja, dokle god me srce ne izda. Isto tako i da mi dođe pivat HRM, i j*** mi se posli...

Bili biste vjerojatno prvi Bokanjanin gradonačelnik Zadra u povijesti. Kako bi to utjecalo na ulogu gradonačelnika?

ENIO: To i jest izazov. Mi smo tu od prapovijesti, od kada je i grada Zadra. Stanovništvo Zadra se kroz povijest više puta mijenjalo tako da samo mi s Bokanjca zapravo najstariji stanovnici Zadra.

Fetivi?

- Fetivi. Da nekoga ne uvrijedim, ali Arbanasi su došli 1700-neke sa Skadarskog jezera, mi Meštrovići smo najstarije živuće prezime na Bokanjcu. Ovdje su pronađene iskopine iz prapovijesti koje govore da je tu bilo naselje, a u dokumentima se spominje od 906. godine.

Tko će glasati za Bokanjanine kad je ovako kako je većini dosta dobro? Tko su vaši birači?

RIČARD: Ja san narodni čovik i ja san kandidat od sviju njih i ako imaju išta u glavi glasat će za mene. Ako ne svaćaju da in je doša njiov prosvjetitelj, jedna velika snaga u životu, onda in ja ne mogu pomoć.

ENIO: Moji birači su oni koji poznaju mene i naš rad. Tu mislim na rad našeg mjesnog odbora i KUD-a Bleke i Konji. Moji birači znaju koliko smo tople energije dali ovome gradu a zauzvrat nismo tražili ništa. I tak gledamo put naprijed.

Što će se na Bokanjcu promijeniti kad budete na vlasti?

RIČARD: Ovdi ćemo napraviti Super Supernovu jednu malu, čisto da ljudi u proputovanju do Supernove imaju di potrošit pare. Eto. Čisto da se odužin svome mistu. Naj Supernovu, glanjc Supernovu.

ENIO: Bokanjac ima odličan odnos s Gradom Zadrom, ali zato što „pilam”, što imamo ideje i što godišnje realiziramo nekoliko konkretnih zahvata. Ali ima ljudi koji misle da ako si predsjednik Mjesnog odbora da će te Grad tjerati da nešto radiš, da će to samo po sebi doći. Ali neće, treba pokazati inicijativu i tražiti sredstva koja nam kao građanima pripadaju da se podignu uvjeti života.

Enio, za razliku od Ričarda, u politici ste već osam godina, od lokalnih izbora 2013. godine, ali nikad niste živjeli od politike kao neki kojima su stranačke iskaznice poslužile za karijere i zapošljavanje. Vama je politika više strast ili hobi?

- Ne, politika je za mene poziv. Kao što svećenici i doktori imaju poziv, kao što si u ratu imao poziv da obraniš ovaj grad (iako to nikome ne želim nabijati na nos), tako ja sad osjećam poziv da obrani ovaj grad i moju djecu. Imam dakle poziv prema društvu, prema sebi i svojoj svijesti da napravim nešto dok imam force.

Od čega da obranite ovaj grad? Što to želite napraviti a da drugi dosad nisu napravili ili pokušali napraviti?

- Želim dati svima iste uvjete za ostvarenje svojih potencijala. S moje strane, gledano kršćanski, smatram da bi svi trebali imati iste uvjete. U ono doba smo se borili da sačuvamo grad i da ga damo svima nama, njegovim građanima, a danas su nažalost neki veći Hrvati i veći Zadrani od drugih. To je žalosno i apsolutno nekršćanski.

Želite reći da je dosadašnji način upravljanja gradom stvorio privilegirane koji sebi daju za pravo da svojataju Zadar? Da kao građani nismo svi jednaki?

- Došli smo u situaciji da nakon Jugoslavije ovdje imamo isti sistem, a to je: tko nije sa mnom taj je neprijatelj. Meni je to apsolutno neprihvatljivo, ja želim da sam sa svim ljudima na svijetu dobar, tko god je čovjek pomoći mu, a s kim ne možeš, fala Bogu, sretan mu put.

Ričarde, hoćete li zajedno na izbore s Eniom ili svako na svoju stranu?

- Zajedno nećemo. Njegovo je vrime prošlo. On je prova, on uvik neki k**** pametuje, on sve zna, on zna kako bi, on je poštenjačina... To ne iđe u današnjem svitu, ne iđe! Ja znan točno šta triba ovomen gradu i ovin ljudin i gotovo.

Jeste li kao stariji brat pokušali izvesti Enia na pravi put?

- Jeee, ali nije on! Uon je dobričina i naivčina, a to ne prolazi danas. Znači mi imamo program pravi, ja san njemu to objasnija, ne možeš ti sad nešto minjat u ovome gradu tek tako. Ovi grad triba samo na plakatin mećat nove ljude iz razloga šta je ljudin dobro i ovo sve što se događa sve ove godine daje in do znanja svima da program valja. Znači, samo se triba mećat druge ljude po plakatin i isti program vrtit.

Isti program, drugi ljudi, to je formula za pobjedu?

- Tako je. Sve što drugi radu radiš i ti samo se lipše tribaš naslikati i nasmijati na plakatin i pričati neke bajke da ćeš ti njima sve. I oni to sve progucaju. To su ovčine i uonda za 20 dana oni tebi j*** m****, a tebe boli k**** jel ti si već uze pare i iđeš dalje. Razumiš?

Tko će uz vas još biti na listi?

RIČARD: Ima još par ljudi koji su nepotkupljivi.

ENIO: Listu ćemo formirati na platformi zdravih, nezavisnih ljudi, s tolerancijom i dijalogom, pod imenom „Konji”. Slogan nam je #IĐEMO.DADAA.

Ričarde, hoće li biti Dragan s vama?

- Dragan?! Neće, on je naivčina. On bi mene proda sutra. Neko bi njemu doša oni bi potpisa, njanci on ne zna šta bi potpisa. Ne, ne, on je moj najbolji prijatelj, mi se družimo vanka politike i to je to. A i njemu ću sredit jednu malu penziju jer to nije na naš račun nego od grada i od države, tako da to nitko neće ni ćut.

Pobijedili ste na izborima i postali gradonačelnik. Što prvo radite, kojih je to pet prvih odluka koje će Zadar promijeniti zauvijek?

ENIO: Prvo bih sjeo sa ljudima i rekao im da smo svi isti. Ni slučajno ne napraviti neku zlu krv, osvetoljubivost iliti revanšizam prema ikome. Skupio bih ljude i rekao ajmo raditi za Zadar, nemojmo biti protiv ikoga. Moja nezavisna lista gleda samo ono što je za Zadar, a ne protiv nekoga.

Nije li to u današnjim političkim odnosima pomalo naivan stav? Zašto bi netko zbog toga glasao za vas kad je politički pragmatizam zadnjih 30 godina interesno premrežio sve javne sustave? I apolitični ljudi ovise o lokalnim izborima jer bi mogli izgubiti uhodane poslove, sigurnost, mogućnost zaposlenja djece...

ENIO: To je još jedna porazna činjenica da je netko nekome prodao svoju svijest. Ne mogu se pomirit s time, imamo jedan život i da te netko kupi za nekakvu prosječnu plaću u Hrvatskoj. Ti si automatski poništio svoju ljudskost i svoje poslanje. Onog trenutka kad si sebi priznao da nešto ne smiješ reći, nešto izgovoriti, ti više nisi ti. Kažu „mislim, dakle postojim”. Ne! Mislim, radim i govorim ono što mislim i zato postojim. Nema šanse da ću se nekome prodati ili da će me netko kupiti, i da ja mučim. Automatski bih poništio svoje poslanje, to je poraz ljudskog dostojanstva, to nikad ne bih sebi dopustio. Želim dakle svima dati priliku da kažu što misle i oni koji su najbolji, mladi, sposobni, ambiciozni ljudi, da imaju slobode i prostora ostvariti svoje potencijale, bez obzira imali stranačku iskaznicu ili ne.

RIČARD: Ti moraš znat šta je pametnije za tebe! Pušti onega Meštrovića čoviče, pusti Enia. Ne možeš ti prominit oto, ti gledaj di je tebi korist. Znači, automatski, čim prođu izbori, kad osvojimo vlast, a ja buden gradonačelnik, znači, posao iđe svima al' se prije toga moraju učlanit u OIP, jel'. Vidiš već imamo posla za ovog tvog maloga šta je s tobom doša (fotoreporter Jure, op.a.). On će biti službeni fotograf tajnog glasanja i plaćen će biti po učinku da on slika tko god je glasa za nas. I tko god je glasa za nas mi njemu damo kasnije posao u Gradu Zadru. Normalno, na račun države, ne na naš račun. Znači, mi ne odustajemo od otoga. Svi znaju da ja nisan nikoga zajeba, a ja neću nikoga zajebat. Znači, tu je najtvrđi temelj ovoga našega izlaska na ove izbore.

Ričarde, što nije dobro u Zadru, što ćete vi promijeniti?

- Ma ne triba ništa minjat kad je ljudin dobro, čoviče. Ja ću samo prominit svoj budžet, znači, ja sad iman jedva za priživit do kraja miseca, onda ću imat jednu 13-14 iljad kuna plus oni nadzorni odbori pa plus mukte isti, mukte piti, autići na korištenje i boli me... he, he, he.

Kako mislite vladati Zadrom?

- Aaaa, kako? Ha-ha-ha! Pa samin tin šta ću ja biti gradonačelnik znači triba ljudima utirat straj ukosti i da se ne zajebavaju s menom i da me puno ne pitaju. Znači kad god mene neko pita šta radiš, imaš li vrimena za mene, neman, u poslu sam nemoj me dirat. A što ti triba javi se ovima dole nek ti oni dadu nešto što ti triba, koji šold, ako triba zaposlit malog, ovo, ono, nema nikakvih problema. Jer sve to ne radimo mi sa svojon lovom nego sa državnim i gradskim novcima, tako da toga ima, ne triba to čuvat.

Ne treba se dakle bojat da će se manje uzimati, uživati...

- Ne bi se ljudi voliko borili i išli na izbore da se tu nema što ukrast, ha! Da smo mi siromašna zemlja, nitko se ne bi uopće kandidira, nego bi svi išli vanka. Znači ovdi joooš ima materijala, još ima...

Vratimo se na prvih pet odluka? Nešto što će biti upečatljivo za vaš način vođenja grada?

ENIO: Grad je za sve. Nije za pojedince, odabrane ili samo za turiste, nego prvenstveno za njegove građane. Svi mjesni odbori bi trebali proporcionalno participirati u dobivanju sredstava iz proračuna, odnosno u razvoju. Kulturna i sportska događanja treba omogućiti u svim gradskim dijelovima, a Poluotok maksimalno rasteretiti kao prvorazredno kulturno dobro da ga se ne forsira i ne prostituira do krajnjih granica, dok ne klekne, jer smo već došli u situaciju da je masa njegovih stanovnika odselila.

RIČARD: Mogli bi napraviti dane Benkovačkog sajma u gradu. Znači to, onda radničke sportske igre, što su izumrle, i bikijadu iz Radošinovaca (Radošića?), to su velike fešte. Znači svaku sedmicu ista fešta, ponidiljak, srida, petak, da ima jedan dan da se otriznu, da dođu sebi, pa onda nastave... Znači samo da ne mislu svojon glavom valja ljude držati pijane. Onda s njima vladaš, je li. A druga stvar, raditi sve duge dane fešte. Da se naš grad zove pseudonimom fešta, a ne Zadar. Znači da se loče i ždere, što ovin ljudima triba? Više kruva i puno više igara!

To je formula za ostanak na vlasti?

RIČARD: Za sviju! Znači svima je dobro. Dođu turisti, vide nas sritni i pijani, i doće opet dogodine jer, kažu, ovo nema nigdi na svitu, a mi imamo ist i pit. Svi sve plaćaju ali ne na naš račun nego grada i na račun države. Iz našeg žepa ništa!

Enio, javnost vas poznaje i kroz vaša različita alter ega. Jedan od njih je Ričard. Kako ćete ukrotiti Ričarda u stolici gradonačelnika? Hoćete li ga umiroviti?

- Na ove treće izbore htio sam ići pod svojim imenom kao Enio Meštrović, ali ispada da je Ričard jači, a ja s njim ne mogu izaći na kraj. Nažalost osuđen sam da živom s njim do kraja života, a on je u biti nenormalan. Ali nekad me toliko preuzme da ja s njim ne mogu vladati u pojedinim situacijama i ima strah da bi mi mogao napraviti toliko lošega u životu.

Što ako na izborima Ričard pobijedi Meštrovića?

- Onda će Ričard četiri godine biti gradonačelnik Zadra.

A što ako Meštrović pobijedi Ričarda?

- Neće, zato što ovaj put ide samo Ričard. Enio je budala.

Moram priznati da sam malo zbunjen. Upravo ste o sebi govorili u trećem licu, a o Ričardu u drugom. Ispada da ste više Ričard nego Enio te da priželjkujete njegovu pobjedu?

- U biti sam shvatio da se trebam pomiriti s nekim stvarima. Da poraz nije poraz kad je poraz nego kad se prestaneš boriti. A ovaj drugi u meni se bori i želi moje političke poraze pretvoriti u pobjedu.

Ričarde, što će biti s Eniom ako vi dobijete izbore?

- Slušaj, na njemu je da muči, da bude pametan i da misli svojom glavom jer bi moga dobit po kapi, jer onda će iza mene stat i drugi ljudi, ja ću imati tjelohranitelje, imat ću ljude koji će meni mavati glavom, koji će reći da san uvik u pravu i sad ako on iđe sam protiv svih nas može samo naj****.

Ali on je pošten čovjek, možete mu makar dati neki posao?

- Maaa, šta ja znam... Moga bi mu neku penzijicu sredit samo da mi ne pravi probleme da mi ne šuška po glavi, da ga maknen te tri-četiri godine da mi ne zuji.

Što mislite o svojim protukandidatima, gospodinu Branku Dukiću? Je li on zaslužuje još četiri godine?

ENIO: Gledajte, ne mogu tako razgovarati. Ako sad stanem iza Dukića, onda sam stao protiv Ričarda, i onda ću imati probleme s njim. Ja, dakle, automatski idem, pod „a”, za Ričarda. Dukić mi nije ni „b” ni „c” opcija.

RIČARD: Dukić? Mislin da je Dukić malo jednostran jer un najbolje poznaje žensko biračko tijelo, a ja kod njega nikad na pregledu nisan bija. On točno zna ženu u dubinu duše, da, da. I koja će protiv njega kad sutra jopet na pregled mora? Un znaju kako se to radi, čoviče. One su se njega zaželile u anbulanti, tako da on pada ovi puta. Znači ja iđen gore, jer kad radi ka gradonačelnik un nji ne može više prigledavat, a oni su naučili na njegovu ruku. On se mora vrati nazad na posa i ja to poštivan i podržavan, a ja iđen na njegovo misto.

A gospodin Marko Vučetić, bivši saborski zastupnik i filozof?

ENIO: Moj odgovor je pod „a”. Gospodin vrhunski barata jezikom, a ja to upotrebljavam samo kad nešto degustriram.

RIČARD: Ma un je pametan čovik, razumiš, al naš čovik ne voli da si ti pametniji od njega! Ti moraš biti gluplji od njega a uzest mu sve! Razumiš? Ti si gluplji od njega, ti sve s njim lila-lala-lala i unda kad dođe vrime za zamanit s livon, desnom, maneš, nasmiješ mu se, njemu daš nešto sitnoga, un zadovoljan, nema pojma ništa, ti si za njega kralj. Vučetić? A un je dobar čovik, pripametan. Un bi triba bit gradonačelnik Evropske zajednice, da se grad zove Evropska zajednica i da on bude gradonačelnik, a ne da bude ovakvog nekog grada. On se gubi ode po selu od grada Zadra. Ovo je moje! Ovo meni pripada i nikome drugon!

Kako bi sebe svjetonazorski odredili: desno, lijevo, centar...?

ENIO: Ja sam kršćanin koji voli sve vjere i sve ljude. Kršćanin, ne katolik. Radikalno ljubim sve ljude na ovome svijetu. Ako ljude dijelim, onda ih dijelim na vegetarijance i one što sve jedu. Ne želim nikome zlo. Mržnja, kažu, prvo pojede vlasnika. Ako mislim da sam nešto loše napravio ne mogu s tim mirno spavati. Stvari koje sam napravio loše u prošlosti teško i dana danas sebi mogu oprostiti. Ali opet, trudim se činiti dobro. ”Mosa bavlju”. Samo ljubav.

Ričarde, i vi s Eniom želite širiti samo ljubav?

- E to je njegov problem! Ne možeš ti govorit danas samo ljubav čoiče. Odmah te etiketiraju, vako, nako. Ako ti govoriš samo ljubav onda to znači da si ti otvoren za sve opcije, razumiš! A ja san otvorena prema svima, ali znači sa svakin dobro a s nikin pošteno.

Čekajte malo, sve opcije, znači i ”one” opcije ili samo političke opcije?

- Gledaj, znači, ja bi volije da ovaj grad Zadar dobije jedan predznak LGBT zato jer ga ovdje svako malo svak svakome zavuče. Znači to bi treba biti jedan predznak i da bude karneval frendli, je l' se tako kaže, jer ljudi su odustali od samih sebe i oni nisu ono što oni jesu, nego stavljaju oni očale, markirane robe, onda oni auta i neke stvari, samo da bi se prikrili, cili život žive maskirani. Znači mi smo karnevalski grad pravi.

Enio, kako ćete uz obveze kao gradonačelnik, uskladiti svoje druge obveze, alter ega, konobu, KUD...

- Pa već sad je teško. Ovoliko energije koliko trošim već sada se odražava na moj obiteljski život, ali tako je od početka, od konobe, udruge, mjesnog odbora, umjetničkih projekata. Nije lako živjeti sa mnom, mada bih volio da upoznate moju djecu, oni su moje najveće bogatstvo. U nekim trenucima ne mogu sjediti za stolom i biti samo obiteljski čovjek jer u mojoj glavi uvijek radi na tri-četiri strane i kad osjetim da se moram izraziti istog treba pišem na papir ili mobitel ili izgovaram ili zovem, da bi to ostalo zapisano, da bi to kasnije mogao izvesti. Uloga gradonačelnika može apsorbirati sve moje aktivnosti, jer to je velika obveza i uloga, u kojoj nema glume, nego posvećenosti ljudima. Tako ja mislim, a Ričard... On je budala!

Ričarde, hoćete li i kao gradonačelnika snimati nove dogodovštine?

- Sve ovo šta san radijan to je bilo sve lipon ali nema ti do ovoga kruva! Zato se ja politike vatan, zato smo i osnovali OIP stranku i onda ćemo snimat svakodnevno. Ako ljudi volu gledat rijaliti šou bit će šou za njij svaki dan! Znači, svaki dan kad se obratiš ljudin sa one tarace gori, a okrenut ćemo i janje na Trgu jedan dan, he, he, he. Dakle, ima se što snimat, ljudi nas pratu. Imamo stereo doprinos u moj buđet, i od grada, i od nadzornih odbora, i od rijaliti šouova, i mukte prezentacija.

Jeste li spremni na postizborne koalicije? I po kojim uvjetima?

ENIO: Poslije izbora ćemo pristupiti dogovoru po onoj staroj „tko ima veći”. Mjerit ćemo ga javno, na Trgu. Žene mogu govoriti što hoće, ali još od davnina vrijedi izreka „penis bonus, pax in domus” Dakle, tko ima veći će vladati i osigurati mir u gradu.

RIČARD: To će oni doć posli kod nas, namin će tribat možda jedan, dva glasa, razumiš. Ma ne trebaju oni dolazit, doćemo mi kod nji, to ćemo mi pokupovat priko noći.

Kako se to kupuju glasovi ”priko noći”?

- A kako, he, he, he... Nema ti ništa priko banke. Znaći iđe se pravo kod ćovika noćon, pita se ima li koga okokuće, jel neko gleda, ili svi spavaju. Dođeš tamo, doneseš bočicu i... eto ti ga.

Eto ti ga?!

- Ako neće prvi, oće drugi, ako neće drugi oće treći, a nami će tribat samo dvi ruke i to ti je učas, drago moje.

Zašto bi Zadrani trebali glasat za Ričarda?

- Zato šta će biti fešta četiri godine u ovome gradu! Znači nema stajanja, kad god nemaš di izađeš u grad i veselimo se od jutra do sutra. Kad ti je najteže dođeš u gradsko vijeće, tamo će biti jedan veliki šank, na trgu ćemo napravit jednu malu pečenjarnicu, ne znam što, samo da uvik ima nešto dostupno. I to normalno oni ništa neće plaćat nego će to samo plaćat grad i država tako da tu nema nikakvih troškova. Znači veliki šank u gradskoj vijećnici i tu će biti veselje, čim prođu ove epidemiološke mjere.

Pozovite svoje birače na izbore...

RIČARD: Dragi moji birači, moji, moji, zato jer znan da ste moji, samo vas triban oto jutro probudit. Nemojte slučajno da mislite da ću ja jopet, još jedanput ić na izbore. Dakle, iđemo ovo sve u prvom krugu završit da ja mogu počet radit. Nemojte mi sad slučajno da se ja razvlačin po drugon krugu s ovin filozofon i s ovin što mi je ženu dira. Ne! Ajmo izać, završit ovo, i odma počet radit. Dat se ljudima skroz do kraja.

ENIO: Nemoj da jednog dana kad budeš umirao shvatiti da nisi ni živio. U trenucima kad nešto možeš dati društvu, a nećeš, potpisao si još jedan poraz. Kad ljudima koji su godinama kroz tebe prepoznali i osjetili jednu novu energiju kažeš odustajem, ne bih ih mogao pogledati u oči. Ljubav iznad svega, „mosabavlju”. Iako znam da je Ričard jači od mene...

Enio i Ričarde, hvala vam na razgovoru, na ovom malom političkom, da ne kažem društvenom eksperimentu, i puno sreće na izborima.

- I tebi, kad budeš glasa za mene.