Glasači u Hrvatskoj na izborima uopće ne mare za dobro zajednice, nego biraju po načelu: "a di san ja tuten", postizborni je zaključak zanimljivog terenskog istraživanja koje je u rodnim Zmijavcima proveo Branko Ivkošić (79), najstariji kandidat na ovogodišnjim lokalnim izborima u Dalmaciji, umirovljeni učitelj i turistički djelatnik.
Kandidat Ivkošić, jedan od osnivača HSLS-a, u koji se razočarao nakon razlaza Budiše i Gotovca, kandidirao se na izborima za načelnika općine Zmijavci, baš onako školski: otvorio je Facebook stranicu na kojoj je svakodnevno izvještavao o aktivnostima i planovima, sastavio je opširni program, održao dva predizborna skupa i dva sučeljavanja te obišao više od stotinu zmijavačkih kuća kako bi u prvom redu sebi, a onda i javnosti, odgovorio: što ne valja na našim izborima i zašto uvijek biramo "lošije", što je očito po stanju u malim dalmatinskim mjestima koja su osiromašena i stanovništvom opustošena kao nikad u povijesti. A stalno biramo.
- Imotska krajina je, kao što je poznato, u devedesetim godinama teško nastradala, izgubljene su tisuće radnih mjesta, a egzodus obitelji koje odlaze da se nikad više ne vrate je nezapamćen. Kako sam dosta pisao o mogućnostima razvoja imotskog kraja, tako sam promatrajući stanje godinama uočio da je problem u vlastima i palo mi je na pamet da se prvi put u životu kandidiram kao nezavisni kandidat za načelnika općine. Ozbiljno sam shvatio zadaću, bio mi je cilj doći do istine o selu i vidjeti zbog čega se na izborima biraju ljudi koji ne nose nikakav napredak zajednici, dakle pogrešne osobe. Nije mene bila briga za osvajanje vlasti, nego napraviti kampanju po svim demokratskim procedurama i vidjeti što će biti.
Obavijestio sam o nakani prijatelje u Zmijavcima, mislili su da sam poludio, kaže mi moj Ivanica:
- Kad bi se ja natjecao, nitko mi od kućne čeljadi ne bi dao glas.
Al' na koncu, sadašnji predsjednik Amerike Joe Biden moje je godište, pa ako on može upravljat s trista milijuna Amerikanaca, mogu i ja s mojih iljadu i po Zmijavčana - objasnio nam je Ivkošić.
Sastavio je program, ima se što čitat, obećao je urediti zemljišne knjige, pomoći mladima koji bi se željeli baviti zemljoradnjom, stočarstvom, seoskim turizmom, izložiti javnosti arheološka nalazišta Dikovača i Crkvina, pomoću države i EU-fondova pokrenuti proizvodnju zdrave hrane, organizirati Dane iseljenih Zmijavčana, prestati financirati nogometni klub iz oskudnih općinskih sredstava... Napisao je i kako će se ponašati kao načelnik: svaku plaću uplaćivati u fond za najsiromašnije mještane, ukinuti službeni automobil, zabraniti bankete i reprezentaciju, transparentno dodjeljivati javne radove, svaki dan biti na raspolaganju u uredu, prije donošenju odluka savjetovati se sa župnikom i ravnateljem škole - kao u dobra doba Austrije...
- I onda sam krenuo sam samcat obilaziti birače, od kuće do kuće, razgovarati i skupljati potpise. Obišao sam preko stotinu zmijavačkih kuća i bez problema prikupio 160 potpisaa, puno više od zakonskog minimuma. Svugdi su me moji Zmijavčani lipo primili, počastili ićem i pićem, razgovorom. Mnogima je bilo drago vidit me i jer je u mene u kući četvero liječnika (sin, dvije kćeri i nevista su specijalisti), pa zlu ne tribalo... E, al' odma su mi rekli ovako: potpisali za te jesmo, ali razumit ćeš nas, glasat ćemo za one koji su nan nešto obećali. Jel' zaposlenje, jel' uknjiženje, jel' otkup, pa onda po rodbinskim i kumovskim linijama...
I tako ja utvrdih, nakon dugog rada na terenu, kako naši ljudi ne glasaju više kao devedesetih - svi za HDZ ili koju drugu stranku - nego za ljude iz stranaka koji su im nešto obećali! I svi su glasovi već unaprid "otkupljeni". Više nitko ne mari koja si stranka ni šta ti piše u programu ni kakav si čovik, bitno je samo da si nešto obeća. I tako kako je u mojim malim Zmijavcima, tako je u ciloj Hrvatskoj - utvrdio je Branko Ivkošić na koncu svoje izborne avanture.
- Unaprijed sam znao da neću dobit glasa! A ipak sam se prevario, dobio sam cijelih petnaest glasova i na tome sam zahvalan, bilo nas je šest kandidata za načelnike i pet lista za vijećnike. U drugi krug idu HDZ i nezavisna lista koja se odvojila od HDZ-a. Nisam nezadovoljan ni razočaran, dapače, na temelju moga istraživanja nepobitno sam utvrdio kako glasaju hrvatski birači: po načelu "a di san ja tuten i šta možeš napravit za mene i moju familiju". Za opće dobro nitko ne mari - kaže Ivkošić, čiji je osnovni cilj - saznati što narod misli i kako glasa - u potpunosti ostvaren.
- Ni nakon više od trideset godina demokracije Hrvatice i Hrvati nisu se naučili birati za opće dobro, glasove dobivaju samo oni koji rade u interesu svojemu ili svoje grupe, a ne zajednice. Ne može se reći da su to nepošteni izbori jer to uopće nisu izbori! Jedini je interes ovladati općinama, gradovima i županijama kao imovinom, a plijen dijeliti kao i svi osvajači u povijesti. Jedina je razlika što se danas osvaja zaokruživanjem, a ne oružjem.
Zar izborni osvajački pohodi Željka Keruma i družine u Splitu i proslave tih pobjeda, a potom podjela plijena, nisu isti kao pohodi raznih plemena na naše gradove i sela u prošlosti!? A onda kreću nesposobni, grabežljivi, neobrazovani, korumpirani, neradnici, na krčmljenje zajedničke imovine, na zapošljavanje u javnim službama... Pohlepa i negativna selekcija pogubni su kako za moje Zmijavce, tako i za sve zajednice u Hrvatskoj. Eto takvi su naši izbori - zaključio je Branko Ivkošić, kojega smo pitali i što mu na izborni pothvat kaže mlađi brat Milan (politički kolumnist "Večernjaka", op. a.)...
- Što kaže? Isti čas smo se posvadili!
