Politika u Hrvatskoj je jednostavna igra. Na izborima se kandidiraju svi, a na kraju uvijek pobjeđuje - HDZ.
Europarlamentarni izbori potvrdili su ono što se vidjelo i u parlamentarnoj utrci: bio odaziv visok ili nizak, stranka Andreja Plenkovića osvaja uvjerljivo najveći postotak glasova.
U nedjelju je HDZ osvojio posto 34,60 posto glasova, što im je osiguralo šest mandata u Europskom parlamentu. Dva više nego na posljednjim EU izborima. Ovi su izbori bili i Plenkovićev osobni trijumf: bio je prvi na HDZ-ovoj listi i dobio 101 tisuću preferencijalnih glasova. Ostali stranački kolege nisu mu bili ni do koljena. Izdvojio se tek Davor Ivo Stier s 25 tisuća osvojenih glasova.
A SDP je uskrsnuo iz mrtvih. Sakrili su Peđu Grbina, u prvi plan stavili neke od najpopularnijih SDP-ovaca, na megdan HDZ-u izašli s uvjerljivo najjačom listom i - uz „poguranac“ niskog odaziva birača koji u pravilu pogoduje velikim mainstream strankama - osvojili veći postotak nego na parlamentarnim izborima. I dobili četiri mandata. Biljana Borzan osvojila je 83 tisuće preferencijalnih glasova, a Tonino Picula, koji je bio posljednji na listi, 30 tisuća. U Europski parlament ušli su još i Predrag Fred Matić te Romana Jerković.
Hrvatska se u nedjelju nije proslavila.
S najnižim odazivom u čitavoj Europskoj uniji - koji jedva da je prešao 20 posto – Hrvati su jasno pokazali da ih europarlamentarni izbori i ne zanimaju baš previše.
Unatoč tome, izborna noć bila je prilično zanimljiva.
Domovinski pokret unatoč svim izazovima potvrdio se kao treća politička snaga u zemlji, osvojivši 8,82 posto glasova.
Njihovi birači posljednjih su tjedana proživljavali pravi politički PTSP zbog olako sklopljene koalicije s HDZ-om. Uz to, Stjepo Bartulica doista je žestoko proklizao nemušto objašnjavajući javnosti kako uspijeva preživjeti od 135 eura mjesečno, koliko mu prema prijavljenim podacima iz imovinske kartice ostaje za život nakon što on i supruga otplate kredit. No onda su „domovinci“ u posljednjem tjednu kampanje izvukli svoje najjače adute, Srbe i homoseksualce. To su teme koje uvijek dobro „pizaju“ njihovoj publici, pa ih - bez obzira na sve skandale i sav šlamperaj kojega su pokazali u kampanji – njihova baza ipak nije kaznila. Bartulica je na kraju trijumfirao s 35 tisuća preferencijalnih glasova.
Možemo se uspio provući kroz ušicu igle. Dobili su jedan mandat, s postotkom manjim nego im iznosi rejting na nacionalnim izborima. Oni očito bolje funkcioniraju na visokom odazivu. U nedjelju su dobili tek 5,92 posto.
To je bilo samo dvije tisuće glasova više od Fair Play liste IDS-a, SDSS-a i ostalih liberalnih stranaka. Koja je dobila 5,62 poto glasova, no iako u prešli prag, nije im pripao europarlamentarni mandat. Time su postli pravi tragičari ovih EU izbora. Bez obzira na to ova centristička kombinacija pokazala je određenu snagu i mogla bi imati važnu ulogu u nekom budućem preslagivanju u Banskim dvorima.
Most je na europskim izborima tresnuo. Pripalo im je 4 posto glasova. Dijelom ih je koštao razlaz s Raspudićima, pa i bojkot njihovih volontera u Zagrebu. A dijelom su zapali i u krizu identiteta. Imali su solidnu kampanju vezanu uz europsku kršćansku baštinu, no to očito nije bilo dovoljno. Mostovi birači po svemu sudeći nisu samo i isključivo pro life aktivisti koji bi puškama tjerali migrante i prošetavali svećenike po školama. Ima nešto i u protestnoj agendi, koja je Mostu posljednjih devet godina osiguravala opstanak na hrvatskoj političkoj sceni. A na ovim izborima nije pretjerano došla do izražaja. Njihovi birači ovaj su put – zaspali.
Pravi fjasko doživio je pak i Mislav Kolakušić, koji će svoje antieuropske i proruske stavove ubuduće morati prodavati negdje drugdje. Ne u Europskom parlamentu. A kako se već ranije odrekao zastupničkog mjesta u Saboru, nekadašnji „mesija“ morat će si naći novi posao.
-EU skreće prema suverenizmu, a Hrvatska je danas službeno skrenula prema debilizmu – komentirao je u izbornoj noći razočarani Kolakušić, najavivši kandidaturu na predsjedničkim izborima. I za svoj izborni poraz optuživši – medije.
Mladoj influencerici Nini Skočak nisu trebali mediji. Ona je vješto koristila društvene mreže da promovira svoju GenZ listu.
Najavljujući neke nove vjetrove u kojima bi i mladi ubuduće mogli imati svoju opciju.