| KRISTINA KOJAN GOLUŽA Nekima je kikara samo kikara. Meni je uvod u rituale, priča, mašta i najdraži trenutak dana

Konavle, a uskoro i šire dubrovačko područje pit će kavu i čaj iz posebnih kikara i šalica, a za taj, nekima posve običan komad posuđa, Kristina Kojan Goluža promišlja se dugo i detaljno. Eklektik Pottery njezin je brend kojeg je zapravo cijelog života sanjala, ali kaže, nikad dovoljno vremena i volje da mu se posveti baš onako kako bi htjela – potpuno.

-Planiram to već godinama raditi, a kad sam rodila svoju drugu djevojčicu 2015. godine, iz rodilišta sam naručila peć za keramiku, uvjerena kako ću krenuti s time u tom razdoblju. Eto, sve se nekako ispremetalo, ali zato mi je korona došla kao naručena! Krenula sam raditi, peći, bojati, svaki je komad različit, baš kao što nitko od nas doma nema nijedan set od nekoliko kikara ili šalica istih. Moji su komadi takvi jer ne volim štancanje, ne volim ništa isto. Moj su potpis upravo taj miks različitih stilova, da je svaka drugačija i pričom i uzorkom i na prvi i na drugi pogled” - priča nam Kristina, koja je dugo poklanjala svoje proizvode.
 

Priča ispod slojeva boje

-Ma to je samo zato jer sam ja prilično samokritična, i nikad nisam bila baš potpuno zadovoljna. Bilo mi je grozno prodavati nešto s čime ja nisam zadovoljna, iako se drugima sviđalo. Ionako sam u zadnje bila odlučila da ću sad s nove godine malo reorganizirati život, djeca su mala, odlučila sam manje raditi, biti više s djecom, i onda nam se dogodila karantena. Meni – odlično!” - priča Kristina, docentica na Odjelu za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku, koju smo često znali vidjeti i u ulozi turističkog vodiča. Keramika je njezina prva i najveća ljubav, i imala je sreću – svi oko nje oduvijek su to primjećivali i podržavali.

-Otkad znam za sebe sam u zemlji. Baba i đed bi bili u baštini, a ja bih se igrala u zemlji, pravila zdjelice, kikarice, pjate, skulpture, ulijevala u njih, pa su mi roditelji kupili plastelin. Kad sam krenula u Muzičku školu, profesorica Mariza Petrić primijetila je istu stvar i nabavila mi glinamol, a kad je trebalo upisati srednju školu, ona mi je spomenula keramiku u Školi za primjenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu i tako, otad pa do danas to nije prestalo – smije se Kristina.

-Ja sam veliki ljubitelj kave i čaja, i nekako u ovoj karanteni i izolaciji, ono što mi je najviše falilo nisu ni butige, ni kafići ni izlasci, nego upravo ti neki intimni momenti s prijateljima, uz kavu i čaj.
 

Miks svega i svačega

-Ljudima se sviđa iako ja i sad svaki komad promatram malo dublje. Nekad mi se čini da sam napravila nešto kičasto, ali onda se brzo predomislim, jer volim zamiješati sve moguće stilove, i tako mi je i doma sve! - govori Kristina, kojoj i njezine curice pomažu u radu.

-Jako vole raditi sa mnom, stalno me pitaju kad će bojati, djeca vole taj nered. Moji su komadi nekad i tri puta paljeni i bojani, zlato na primjer, ide nakon određenih paljenja i samo na određeni sloj, neke nadglazurne boje također, ima tu puno, puno slojeva. I onda je zapakiram, stavim nekoliko meni jako dragih rečenica, pa iako sad nije situacija da ljudi puno troše na takve stvari, ipak se na to odlučuju, te male, lijepe stvari u kojima uživamo su očito one na koje ćemo trošiti i u krizi”.

Obitelj je u ovom poslu itekako podržava.

-Mama se godinama ljutila na mene jer sam stalno htjela započeti ozbiljno se baviti ovime, pa nikako, sad joj je konačno drago i priznala je da joj se jako sviđa. A ja se jedino bojim, obzirom da ima jako puno upita i potražnje za mojim proizvodima, da mi ne bude previše!".

Već prvi pogled na njezin Eklektik Pottery i promislite kako su te zdjelice i kikare pronađene savršeno očuvane na nekom arheološkom nalazištu, pa pričaju neku davnu priču dok ih držite u ruci i svaki dan koristite. To su ti mali užici običnih ljudi, a Kristina se brine da nam ih ne uskrati.