- Apokaliptični prizori, nevrijeme stiže u Hrvatsku, dio zemlje u crvenom, dio u narančastom, budite spremni na grmljavinsko nevrijeme, vrhunac tek slijedi... - doslovno smo ‘zatrpani‘ informacijama o (ne)vremenu. Po društvenim mrežama, u medijskom prostoru..., informacije dolaze odasvud, kao i upozorenja, stvorena je svojevrsna nervoza u javnom prostoru. Nitko ne dvoji kako su pravovremena upozorenja neophodna, pravodobna priprema spašava živote, no jesmo li prešli mjeru, umjesto da smo je našli? Kao da je sve skupa preraslo u lagano zastrašivanje.
Koliko se ovakvo stanje stalnog iščekivanja nečega što može biti jako loše po ljude, negativno odražava na mentalno zdravlje, pitali smo za komentar kliničku psihologinju Vesnu Božicu Raguž Staničić.
- S jedne strane, to nas upozorava da se pripremimo na grube situacije ali s druge izaziva kod nas strah od nepoznatog, od nečega što smo gledali da se negdje događa, gdje jaka nevremena, tajfuni, orkanski vjetrovi, donose puno lošega, razarajućega. Sad se to kroz ovakve najave nama primiče, svjedočimo što se događa po našim krajevima, po Slavoniji, po Europi. Naravno da u iščekivanju tako nečega razvijamo jednu vrstu anksioznosti, straha od toga. Kod nekih ljudi to može izazvati zaista visoku anksioznost koja je za terapiju. Sve zavisi kakvu bazu imamo, kakva nam je osobina koju zovemo strategija suočavanja, kako se nosimo sa stresovima. U zavisnosti od toga kakva nam je primarna crta, mi ćemo reagirati na sam taj događaj kada se dogodi - ističe klinička psihologinja Odjela za psihijatriju Opće bolnice Dubrovnik i dodaje:
- Kako nam je u svim drugim stvarima potrebna mjera kao ključ svega normalnog, zdravog i poželjnog, tako je bitna i mjera u onome što dobijemo kao informaciju što nas od vremena očekuje – kaže sugovornica.
Danas kao da na grmljavinu drugačije gledamo, nedajbože da povjetarac preraste u vjetar. Strah od (ne)vremena se mnogima uvukao pod kožu, a ne reagiraju svi jednako na ono što čuju ili vide.
- Anksioznost je oblik straha, ali ne od nečeg konkretnog kao kada primjerice imamo strah od ugriza psa. U ovom slučaju to je nelagoda koja se osjeća prilikom iščekivanja nečeg lošeg, neugodnog. Upravo u takvoj situaciji kad ne znamo ustvari u kojoj će formi i razmjerima biti, anksioznost raste. Kad je prevelika, može nas zablokirati. Kad je u visokom intenzitetu, ona preplavi kognitivni dio gdje se nalazi naše mišljenje i ponašanje. Poznato nam je da se ljudi u nekim kritičkim situacijama potpuno zablokiraju i ne mrdaju s mjesta unatoč tome što vide što bi trebalo napraviti. Ta emocija koja se tako snažno proširi, preplavi druga područja našeg psihičkog aparata i onda djeluje upravo tako da blokira čovjeka koji u tom trenutku ne zna ni što treba reći ni učiniti.
Raguž Staničić savjetuje kako bismo morali imati ‘paket‘ misli kojima bismo djelovali na anksioznost da ne poraste ‘ali ne na blokirajući način nego da je blagovremeno stišamo da ne dođe do njezinog intenziviranja‘.
- Morali bismo imati niz misli koje su realne, ne nerealne. Reći sebi ‘dobro, ovo nevrijeme kad dođe bit ćemo ja i oni za koje brinem sigurni, zaštićeni da nam se ništa ne dogodi‘. A nevremena se događaju, ovo sigurno neće biti zadnje.
Osim pretjeranog straha tu je i druga krajnost - oni koji ne shvaćaju moguću opasnost od nevremena.
- Niti jedan ekstrem nije dobar. Loše je za nas kad pretjerujemo u ovakvom strahu ali je loše i kada on potpuno izostane. Jer strah od realnih nedaća, ustvari ima zaštitnu funkciju. Kad se strašimo od neke realne opasnosti, od nje ćemo se onda i zaštititi. Ako nemamo taj strah, nećemo se zaštititi i onda se može dogoditi loš ishod.
Kliničku psihologinju pitamo i za mišljenje o porukama upozorenja na nevrijeme putem mobitela.
- Sudjeluje i to u cijeloj informativnoj psihozi podizanja svijesti ali i stupnja pripravnosti odnosno anksioznosti za nešto što nadolazi i neće biti dobro po nas. To je samo jedan od tih podizača naše anksioznosti na nadolazeću situaciju. Jako je važno uvijek probati biti što realniji, ne biti pozitivno nerealan nego pozitivno realan – poručuje dubrovačka psihologinja Raguž Staničić.