Župa sv. Petra na Boninovu u Dubrovniku u ponedjeljak 29. lipnja proslavila je zaštitnika župe. Koncelebrirano misno slavlje je predvodio lapadski župnik mr. don Robert Ćibarić.
U uvodnom dijelu propovijedi župnik Ćibarić se osvrnuo na to da nismo sami na našem putu traženja Boga objavljenog u Isusu Kristu, kojega su nam prenijeli naši preci, otkrivši i prenijevši nam izvanredno lice zajedništva u i s Bogom. Na našem putovanju prema Bogu hranimo se kruhom njegove Riječi i osnaženi Duhom Svetim pozvani smo izgrađivati nove odnose zajedništva unutar naših obiteljskih i župnih zajednica, kazao je propovjednik.
Danas, slaveći svetkovinu sv. Petra i Pavla, želimo u sebi probuditi avanturu i strast prema evanđelju i Bogu, nastavio je. Potom je progovorio o dva svjedoka evanđelja, čije djelovanje i pristup širenja evanđelja nam se predstavljaju dijametralno suprotno. Da bismo ih ponovo otkrili, moramo ih izvaditi iz niša u koje smo ih smjestili, imati hrabrosti razmišljati o njima kao o običnim ljudima koji su imali Boga u svojem životu, kazao je predvoditelj slavlja. Zato su nam slični i više nego ikada prije i potrebni.
Potom je usporedio ova dva sveca. Petar, ribar u Kafarnaumu, jednostavan i grub čovjek, eksplozivan i istovremeno krhak. Pavao, profinjeni intelektualac, revni progonitelj, koji postaje beskompromisni obraćenik s posebnom strašću naviještanja evanđelja, Radosne vijesti. Što i tko je ujedinio ova dva suprotna i suprotstavljena lika?, upitao se propovjednik i ponudio odgovor: Evanđelje i Isus Krist.
Petar, ribar, velikodušan i umoran, obilježen velikim borama na licu, hrapavih i nateklih ruku, temperamentan i bez ikakve suptilne teološke naobrazbe i znanja, bio je onaj koji duboko ljubi Isusa i prati ga u stopu, opisao je župnik Ćibarić sv. Petra. Što je kao takav mogao znati o proročanstvima i teološkim sporovima između rabina, svećeničke židovske elite, farizeja i pismoznanaca?, upitao se potičući na razmišljanje. Isusov izbor Petra da bude baš on na čelu apostolskog zbora nam neminovno postavlja mnoga pitanja, istaknuo je propovjednik. Petrova životna priča ima neočekivani, i rekli bismo, brutalni zaokret. Od kukavičkog zatajenja do čvrstog oslonca svih kršćana od početka do danas.
Nitko od nas ne poznaje svoju vjeru sve dok nam ne dođu kušnje, primijetio je predvoditelj slavlja. Često se poput Petra osjećamo zrelima u vjeri uz čvrste stavove i uvjerenja, ali kad nam se pojavi kušnja onda nas prevlada strah i povlačimo se negirajući i tajeći da ne poznamo toga čovjeka i njegovu poruku radosti, ljubavi i praštanja.
Naveo je i drugi trenutak iz Petrovog života kada ga, nakon neuspješnog ribolova na Tiberijadskom jezeru čeka Uskrsli, koji ga sada pita: Ljubiš li me? Opet neminovno pitanje, kazao je propovjednik i zapitao se: Što bismo ili što najčešće činimo kad nas netko zataji ili izda?
Petar, spuštena pogleda, s teškim bolovima rana zatajenja koje osjeća u srcu odgovara: Da Gospodine, ti znaš da te ljubim. Da, sada pak, vjeruje i ljubi, ustvrdio je propovjednik i nastavio: „Sada je i sposoban utvrđivati svoju braću u vjeri, jer je oplakao i isplakao svoje pogreške. Jesmo li i mi spremni isplakati naše pogreške i konačno početi istinski vjerovati i ljubiti bezrezervno sve do izrugivanja, klevetanja, laži i smrti?“
Ocrtavajući lik sv. Pavla župnik Ćibarić je primijetio kako je Pavao toliko različit od Petra. On ide od jedne krajnosti do druge, od najžešćeg progonitelja Kristove Crkve do najvećeg navjestitelja Kristove Radosne vijesti.
Bez njega bi kršćanstvo ostalo zatvoreno u uskom prostoru Izraela. Zahvaljujući Pavlu zidovi podjela i razlika su srušeni, mostovi sjedinjenja izgrađeni, a preko njih je do svih naroda, pa i našega, došlo evanđelje, kazao je župnik Ćibarić. Neminovno je pitanje: Zašto još uvijek čovječanstvo 21. stoljeća ne živi evanđelje?
Petar i Pavao su se rijetko susretali na njihovim životnim putovima, nastavio je propovjednik, i kad bi se susreli onda bi se žestoko svađali. Ipak njih dvojicu Krist je izabrao da budu glavni stupovi njegove Crkve.
Ali Kristova Crkva je takva, sastavljena od radosne raznolikosti, na koju ni danas vjernici nisu navikli, primijetio je propovjednik te poručio: Ona je pozvana evanđeoskom istinom otkrivati milosrdno lice Boga Oca. Dodao je i kad Isus ispituje učenike o javnom mnijenju, o onom što ljudi govore tko je on, Petar odgovara po onom principu, danas svima nama jako dobro poznatom, rekla – kazala.
„A evo, draga braćo i sestre, dat ću si sebi za pravo u vaše ime odgovoriti Kristu: Ti si za mene raspeta ljubav, jedina koja nije varljiva. Ti si nenaoružana ljubav koja se ne nameće niti osvaja, nego se nudi u slobodi prihvaćanja, koja pobjeđuje zlo, grijeh i smrt. Uskrs je dokaz da nasilje i mržnja nemaju zadnju riječ, nego Božja ljubav koja je jača od sveg zla i grijeha. Ovo je nada koju smo pozvani svjedočiti životom“, zaključio je na kraju don Čibarić.
Na kraju svečanog misnog slavlja svima prisutnima je zahvalio župnik župe sv. Petra don Ante Burić. Posebno je zahvalio svima onima koji kroz župna vijeća, župni caritas i župne zborove i sve one druge zajednice koje u župi djeluju, dijele svoje vrijeme i svoje talente sa svima, kako i u pripremi proslave sv. Petra a tako i inače u svakodnevnom životu ove župne zajednice. Također je pozdravio i subraću svećenike koji su se pridružili u proslavi blagdana sv. Petra, a na poseban način predvoditelju slavlja. Sve prisutne je na kraju pozvao da se na taraci u skladu s mogućnostima nastave družiti u bratskom zajedništvu.
Svečano misno slavlje je pratio zbor župe sv. Petra pod vodstvom s. Marinele Žuro.