U prvoj godini pandemije koronavirusa naučili smo sve o prevenciji protiv koronavirusa, doznali za njegove brojne sojeve i pokoju slabu stranu, no posljedice preboljene zaraze još su nam velika nepoznanica.
Kakve sve tegobe oboljele mogu zadesiti baš kad pomisle da su ozdravili, otkriva nam sugrađanin Đorđe Ciganović, umirovljeni patolog.
Dva pogoršanja
Ovaj Dubrovčanin koji živi i još aktivno radi u Beogradu, od 1983. do 1993. vodio je Odjel patologije, citologije i sudske medicine dubrovačke bolnice, da bi praksu nastavio u srbijanskoj metropoli, gdje posljednjih tjedana svjedoči novoj eskalaciji korona krize:
- U struci sam od kolega patologa i iz sudsko-medicinskih obdukcija koje i dalje obavljam, bio u prilici vidjeti posljedice kod osoba preminulih od korone. Prateći stručnu literaturu, utvrdio sam da bolest covid-19 nije tako teška, prosječno traje tri tjedna, uz smrtnost od samo 2,5 posto. No, protokom vremena, svakim novim danom doznavao sam o novim komplikacijama preboljenja korone. U tijeku same bolesti kod osoba koje su razvile simptome može se javiti prvo pogoršanje nakon 7 dana u obliku teže upale pluća. Potom, 15 dana nakon početka bolesti, može nastupiti drugo pogoršanje u obliku pretjeranog imunološkog odgovora. Obje ove komplikacije, bez obzira na dob pacijenta, mogu dovesti do smrtnog ishoda – ističe dr. Ciganović i dodaje kako je potvrđeno da tijekom trećeg tjedna kod oboljelih postupno nastupa izlječenje, ali nerijetko s opasnim posljedicama.
- One se odnose na pojačano zgrušavanje krvi kroz stvaranje ugrušaka unutar srca i krvnih žila, sve skopčano s trombozama, embolijama i mogućim infarktima. To stanje zahvaća 30 do 50 posto osoba koje su preboljele covid-19. Osim toga, u oko 80 posto slučajeva javlja se kronična upala srčanog mišića, miokarditis, kronična upala jetre ili kronična nebakterijska upala bubrega u obliku glomerulonefritisa. Tu su i upale malih krvnih žila i upalne promjene u nervnim završecima, što sve dovodi do produljenog stanja slabosti i komplikacija kod raznih organa, čak i mjesecima nakon preležane bolesti. U povoljnim, nakon šest mjeseci ovakva se stanja saniraju i prestanu. Tek tada osoba može reći da je preboljela i bolest i njezine posljedice – objašnjava umirovljeni dubrovački patolog i upozorava na rizik u težim slučajevima infekcije:
- Tada je moguća produljena upala pluća s nastankom tzv. fibroze pluća koja sporo napreduje ali trajno i progresivno uništava pluća, čak i nakon protoka godina. A pojačano zgrušavanje krvi nakon preležane bolesti može dovesti do infarkta srca, moždanog udara, plućne embolije ili začepljenja velikih arterija ekstremiteta s posljedicom amputacije tih ekstremiteta – navodi dr. Đorđe Ciganović najizraženije komplikacije preležane bolesti covid -19. Nažalost, ne i jedine:
- Najnovijim otkrićima utvrđeno je da gotovo u svim organizmima i tkivima postoje upalne promjene uzrokovane poremećenim imunitetom kad vlastiti imuni sustav 'napada' tkivo i organe domaćina pa se javljaju smetnje u obliku raznih promjena na koži, ubrzane paradentoze s ispadanjem zubi, ubrzane katarakte ili zamućenja očne leće, oslabljeni sluh s pojavom vrtoglavica, gubitkom koncentracije i umnih sposobnosti, opadanjem kose – nabraja naš sugovornik prijeteće posljedice korone, među kojima se u novije vrijeme spominje i mogući nastanak sterilnosti kod muškaraca.
Rizik od tromboze
- Uzimajući u obzir sve posljedice covida -19, kao i patofiziologiju svih procesa koji se odvijaju nakon bolesti, zajednički nazivnik cijelog ovog stanja može se opisati na način da ova bolest i njezine posljedice dovode do ubrzanog starenja organizma. Preciznije, već šest mjeseci nakon preboljene bolesti prema stanju organizma i tkiva, ljudsko tijelo izgleda 3 do 10 godina starije. To se, dakako, izvana ne primjećuje, ali se iznutra svako tkivo i organ koje imaju genetski predodređen vijek trajanja ubrzano troše. Upravo zbog toga češće umiru stariji od 75 koji bi u normalnim uvjetima sigurno prevalili osamdesetu. Iznutra ostare nekoliko godina i tako brže dođu u dob za umiranje – tvrdi dr. Ciganović za kojim je i osobno iskustvo zaraženog:
- U prosincu prošle godine supruga i ja oboje smo preboljeli koronu. Kod mene je bio lakši oblik, iako je počelo eksplozivno, s temperaturom iznad 38 Celzija i slabošću tolikom da doslovce nisam mogao stajati na nogama. Peti dan se stanje poboljšalo, no kako sam znao da je to tek lažna slika ozdravljenja, nastavio sam uzimati lijekove koji se daju pacijentima u bolnici i svo vrijeme od kuće posebnim aparatićem nadzirao kakav mi je kisik u krvi. Redovito sam pratio i krvnu sliku i tako dvadesetak dana, koliko prosječno traje infekcija. Na kraju se ispostavilo da imam 3 do 4 puta veću razinu zgrušavanja krvi od normalne pa sam morao uzimati heparin protiv tromboze. Kod supruge su bili mnogo ozbiljniji simptomi, s teškom upalom pluća – rekao nam je patolog koji je zasad, srećom, pošteđen kobnih posljedica oboljenja od podmuklog patogena s kakvim se u svojoj dugogodišnjoj praksi još nije susreo.
- Znam da bismo svi željeli da je kraj, no nemoguće je prognozirati kraj pandemije. Može je se obuzdati samo cijepljenjem, iako još ne znamo stječe li se njime imunitet godinu dana, više godina ili doživotno. U svakom slučaju, cjepivo, ma tko ga proizveo, štiti od kobnog ishoda, bez obzira koji soj bio u igri.