Ovakvo nešto Dubrovnik još nije vidio - stablo avokada od 7 metara usred Gruža! Sve je počelo bez ikakvih očekivanja, kad je gospođa Barbara, nakon što je iskoristila plod kupljenog avokada, tisnula picu u zemlju u svom vrtu. Poslije nekog vremena provirila je grančica...
VIŠI OD SEDAM METARA
- Volim cvijeće, sadim povrće i voće i htjela sam probati posaditi i avokado. Pročitala sam da se koštica može uzgojiti, stavila sam je u zemlju u vrtu, polijevala ga i nikao je - kaže nam Barbara Duvnjak. - Stavila sam ga baš na nezgodno mjesto, ali on je s godinama tako lijepo uzrastao. Godinama nije bilo plodova, ali je stablo predivno za vidjeti. Listovi su mu mesnati, kao u fikusa. Gledam ga kroz prozor svaki dan, viši je od sedam metara.
- Ove godine je prvi put dao ploda. Prošle godine sam primijetila njegove cvjetove, izgledali su kao pribadače. Bilo ih je nekoliko, ali nisu opstali. Ove godine je bilo dosta cvijeta, dobivao je puno vode, i kad sam pogledala granu, učinilo mi se da će plod opstati. Plodove je, inače, teško naći, jer su unutar krošnje, a sve je zeleno pa su teško uočljivi. Pronašli smo ih sedam! - sretno govori Barbara, kojoj je njezin rajski vrt veliki ponos i radost. U njemu osim avokada rastu razne vrste cvijeća, cikas palme, loza, crvena i roza bogumila, kale, ruže, pomadore, kelj, kupus, bob... Bilo ga je ove godine 50 kila, sve su podijelili prijateljima, iako se prodavao pod suho zlato.
U DVA PLODA KILOGRAM
Kad ih je kći Ines ubrala i donijela u kuću, Barbari su se plodovi avokada učinili dosta veliki. S obzirom da je radila kao kuharica i spravila jako puno guacamole umaka, odmah je potražila vagu i izmjerila dva najveća. Zajedno su težili gotovo kilogram!
- Ostala sam zapanjena nakon svih onih godina u kojima mi je kroz ruke prošlo toliko avokada, smežuranog i crnog. Ovo je bila milina za vidjeti! - rekla je sedamdesetogodišnja Barbara i - regalala nam obadva.
Drugu sadnicu koju je uzgojila poklonila je prijateljima u Lapad, lijepo im je uzrastao, ali još nije dao plodove, dodaje naša sugovornica. I sama je pomalo začuđena čudesnim napretkom stabla avokada jer se njezina kuća i vrt nalaze između petog nebodera i hotela Adria, na mjestu koje nije zaklonjeno i dosta je vjetrovito. Stablo avokada prekrilo je u međuvremenu stablo japanske trešnje i naranču washingtonku, a ‘babine vrtove‘ često Barbarinoj unuci hvale susjedi i nastavnici u školi koji prošeću ovim dijelom Gruža. U njemu, naime, i zimi uvijek nešto cvate, kao crvena bogumila koju je nabavila i posadila Ines.
- Zemlja voli da ima ljubav i pažnju, pa ako ti daš zemlji, zemlja da i tebi - mudro je zaključilo nesebično srce Barbare Duvnjak.
