Naša sugrađanka ostala je u čudu kad je nedavno dvije pizze platila 210 kuna. Dobro je i prošla, čeljade je iz grada pa je dobila popust, inače bi 'izbursala' više od 260 kuna. Jest, trebala je prvo pogledati cjenik pa se začuditi prije nego je promislila kušati pizzu, ali eto tko bi mislio da će najpoznatijem specijalitetu talijanske kuhinje toliko skočiti vrijednost. Mora da u toj dubrovačkoj pizzeriji 'maze' tijesto i 'čitaju mu priče' čisto zbog boljeg ukusa ili da se bolje nadigne, možda koriste samo vrhunske sastojke, one po zlato.
Šalu na stranu, sve je poskupjelo, od ulja i brašna koje plaćamo 11 kuna a ne tako davno smo za kilogram izdvajali pet kuna i koju lipu. Poskupio je i sir i šunka ali može li to opravdati baš tolike cijene pizza? Kako se onda pojedinim pizzerijama (malo ih je, ali ih ima) isplati nuditi raznovrsne pizze od 60 do 90 kuna, a domaćima daju tolike popuste da ih u konačnici pizza dođe 40-ak kuna?
Pitali smo dubrovačkog pizza majstora kolika količina sastojaka ide na ovo omiljeno jelo. Za primjer smo uzeli miješanju pizzu. Kako nam je kazao, normativi (a mi ćemo vjerovati da ih se svi pridržavaju) za pizzu srednje veličine su 15 dekagrama sira, po 18 dekagrama šunke i gljiva. Uz podatak kako se od jednog kilograma brašna dobije tijesto za šest pizza onih srednje veličine, onako odoka, došli smo do troška od maksimum 30 kuna za miješanu pizzu.
Prosječan Hrvat ne zna bi li se prije hvatao za glavu ili džep. S prosječnom plaćom i prije inih poskupljenja teško je mogao svoju obitelj jednom u 30 dana počastiti večerom u nekom otmjenom restoranu. Danas još teže. No, pizzerija je bila savršen i logičan izbor. Kako sada stvari stoje, naš 'prosječni' će i pizzerije ubuduće zaobilaziti u velikom luku. Valja naglasiti ne sve jer ima i iznimki.
Prelistate li cjenike nekih dubrovačkih pizzerija pa uzmete samo onu najjeftiniju vrstu, naravno riječ je o 'margariti', negdje vas dođe više od 70, a negdje čak više od 100 kuna. Kako dodajete sastojke na tijesto: pršut, panceta, kulen, gorgonzola, mušule, gambori, lignje, mozzarella, feferoni, ananas... tako joj raste cijena, u nekim objektima, čak i do 190 kuna. I ne, nije riječ o jumbo pizzi.
- U Veroni sam bio nedavno i imao želju probati pizzu. Sjeli smo ja i supruga u pizzeriju baš preko puta njihove arene. Mislio sam bit će preskupo ali nema veze jednom jedeš pizzu uz takav pogled. Došla pizza bomba, boli glava, još uvijek se sir topi, pravo iz peći, još vidiš mjehuriće. Došao račun, pa jeftinije sam prošao nego u jednoj našoj pizzeriji iz koje gledam zgradu prekoputa. Pizzu sam platio 10 eura, 75 kuna. Odmah sam tražio i gelato – kroz osmijeh će naš sugrađanin kojem su cijene pizze veće od 100 kuna nelogične.
- Domaći dobije 20 posto popusta ili gratis piće, ali opet plaćaš nekih 90-ak kuna po pizzi što je još uvijek previše – smatra sugovornik.
Najam prostora ugostitelji uvijek navode kao jedan od najvećih utega u troškovima poslovanja. Možda taj uteg pritišće i pizzu. Ali baš toliko?!
- Četiri pizze, dva gazirana soka i dva puta po tri deca pive, 600 kuna. Strašno – komentar je na cijene jedne pizzerije na društvenim mrežama.
Vratimo li se samo malo unatrag, poskupljenja još nisu bila ovoliko izražena iako smo tada medicinske maske plaćali po zlato, na corona jelovnicima pojedinih objekata pizze su se nudile po 35 do najviše 40 kuna. Nije nedostajalo ni akcija, primjerice nudio se 'komplet' pizza uz piće pa bi pojedinca pizza i piće došli otprilike 37 kuna. No to je bilo neko drugo vrijeme, corona vrijeme (ne ponovilo se), kada je kronično nedostajalo turista a valjalo je privući domaće jer oni su uvijek bili tu. I još su tu, ali sada ima i stranaca.
E, da ne bi zaboravili plaće su nam u godini, kažu upućeniji, narasle 4 posto!