Rezultati popisa stanovništva pokazao je kako je u Hrvatskoj za više od 7 posto pao broj katolika. S 86,28 broj je pao na 78,97 posto, dakle, 639.408 manje je katolika u odnosu na 2011. Također, u odnosu na 2011., u Dubrovniku je broj katolika pao za sedam posto pa ih je sad 77,20, a ističe se podatak kako je u Konavlima postotak katolika s 95 posto u 2011. pao na 88 posto u 2021.. Najviše katolika je u općini Zažablje – ukupno ih je 98 posto. Brojke je prokomentirao povijesni demograf Marinko Marić.
- U Zmijacima gdje je 100 posto katoličko stanovništvo, najnoviji Popis stanovništva pokazao je da se samo 36 posto njih izjasnilo kao katolici, što je nemoguće jer se radi o jednoj grešci u dijelu elektroničkog popisivanja. Ljudi su se krivo izjasnili jer je bio nekakav dvoznačan odgovor i vjerujem da je takvih slučajeva na nivou Hrvatske bilo puno. Istina, zasigurno se manji broj osoba izjasnilo pripadnicima Rimokatoličke Crkve iz razloga što se u Crkvi događaju raznorazna odstupanja od moralne do gospodarske naravi, što vjernike katolike, a i ostale, prilično iritira. S druge strane, treba naglasiti da su mediji pogotovo osjetljivi na takve stvari, čini mi se da su crkveni propusti i odstupanja od njenih postulata i poziva prenaglašeni u javnosti. Broj osoba koji su se izjasnili kao katolici je manji, ali ne bih rekao da je to sedam posto i ne bih tome pridavao nikakvu veliku zabrinutost. Kamo sreće da Hrvatska ima veći broj stanovnika, kako god se oni izjašnjavali, samo neka ima stanovništva, ističe Marić.
No, trebaju li ove brojke zabrinjavati Crkvu?
- Rukovodstvo Crkve treba zabrinjavati takav podatak, ali vodstvo Katoličke Crkve na čelu s papom Franjom promijenilo je politiku tako da oni poduzimaju određene mjere, približavajući se nekakvim uzancama i običajima koji su bliski svakodnevici naših života. Svakako, Crkva treba voditi računa o tome iako, Crkva je institucija stara 2 tisuće godina i kroz povijest je uvijek bilo smanjenja i nije to toliko zabrinjavajuće koliko se čini i koliko je prenaglašeno u medijima, poručuje Marić.
Zanimljivo, u odnosu na Popis stanovništva iz 2011., neznatno je porastao broj ateista u Lijepoj našoj, s 3,81 porastao je na 4,71 posto.
- Taj se udio nije značajno povećao. Kad govorimo o ovom dijelu o nekome tko se nije izjasnio kao katolik, imamo dvije kategorije: imamo ateiste i agnostike, ako se zbroje te dvije stavke to je otprilike nešto više od 5,5 posto, taj podatak je isto malo zabrinjavajući. Do 90-ih godina je izjašnjavanje bilo puno drukčije pa nas nije zabrinjavalo tako da za mene taj podatak nije toliko važan, komentira povijesni demograf te ističe kako će se trend pada broja katolika vjerojatno nastaviti jer Hrvatska prati europske i svjetske trendove.
Gvardijan Franjevačkog samostana Male braće u Dubrovniku, fra Josip Sopta, osvrnuo se na brojke Državnog zavoda za statistiku.
- Mislim da je to realna slika i da odlaze ljudi koji su se iz nekih interesa upisivali među katolike i da je bolje da odu oni koji zaista nisu čvrsto s vjerom. Bolje je malo stado vjernih, nego hrpa ljudi koji su, eto tako, po imenu, a ne po djelu tu... Takvi lako mijenjaju ‘boje‘, kape, mijenjaju uvjerenja. U tom smislu to nije negativan proces, dapače, nije realno da smo 100 posto katolici. Nije to tragično, to je samo ‘čišćenje‘ i odlazak onih koji su pristupali iz interesa. Naravno, žalimo kao službenici Crkve, voljeli bismo da smo svi zajedno. Ali, daleko je tragičnija slika nestanka ljudi, cijeli naši gradovi nestaju. Split, Rijeka... postali su ‘mjestašca‘, stanovništvo je palo ispod 200 tisuća... Zapanjujuće je kako nestaje narod, ljudi, ali nestaju i naši najvjerniji sljedbenici. Netko je nedavno napisao, da ostaju samo stariji, bogatiji i komotniji. Ne vjerujem da je baš tako, ali bilo bi dobro da se o tome povede daleko više računa, kaže franjevac.
Prokomentirao je koliko brojke oslikavaju i brojnost vjernika na misama u crkvama.
- Broj vjernika u praktičnom pogledu je daleko pao. Kad sam prije 20 i više godina bio u Maloj braći, na misama je bilo pet puta više ljudi nego danas. Dakle, dogodio se jedan proces, ljudi manje idu u crkvu, osobito mladi, a drugi proces je raseljavanje – Grad je ispražnjen! - upozorava Sopta.
Odgovorio je i na pitanje koliko sama Crkva treba biti zabrinuta.
- U jednom dijelu da, a u drugom dijelu to može biti poziv na premišljanje i preispitivanje gdje to mi griješimo?! Osobito, zašto nam mladi tako malo dolaze, ne odazivaju se na naše pozive, na mise, a obave sve: krste se, pričeste i krizmaju i zbogom! Dakle, nema vjere bez dubine, a ona ne može ići bez dubokog korijena, to je sve na plitkom tlu i čim malo negdje zasuši, čovjek se ‘ugasi‘, slikovito će Sopta.