StoryEditorOCM
DubrovnikSVE JE POČELO TOG 19. OŽUJKA 2020.

Prošle su točno dvije godine od prvog slučaja covida-19 u Dubrovniku, dr. Marijo Bekić prisjetio se tih dana: ‘Nismo očekivali da će toliko dugo trajati, ali mislim da smo položili ispit što se tiče korone!‘

Piše Bruno Lucić
19. ožujka 2022. - 06:45

Prije točno dvije godine u Dubrovniku je zabilježen prvi slučaj zaraze koronavirusom. Bilo je riječ o zaposlenici Zračne luke Dubrovnik, Konavoki Mariji Maši Banac koja je u to vrijeme hospitalizirana u Općoj bolnicu Dubrovnik.

- Počela sam raditi prvog ožujka na aerodromu kao čistačica, a već nakon osam dana sam se razboljela. U to vrijeme radila sam samo dva dana i zarazila se. Znači da je virus već otprije bio na našem području. Aerodrom je bio otvoren a priče kako je virus došao s putnicima aviona iz Rima, nisu istinite. Svi su odmah krivnju "svalili" na Rim jer znamo što se u Italiji događalo u to vrijeme. (...) Gledajući unatrag i prisjećajući se tog vremena konfuzije, panike, a i neznanja, mislim da sam pogriješila što nisam nakon bolesti učinila određene pretrage s obzirom na moje ukupno zdravstveno stanje. Vrlo često sam i prije imala reumatskih problema, ali oni su nakon korone postali još jači, ispričala je Banac u razgovoru za Dubrovački vjesnik u ožujku prošle godine.

image
Tonći Plazibat/Cropix

Ravnatelj Opće bolnice Dubrovnik dr. Marijo Bekić dobro se sjeća početaka:

- Zaista nismo očekivali da će toliko dugo trajati, računali smo svi na trajanje od godine dana, jesen-zima i da će to proći, međutim, otišlo je zaista udugo. U to vrijeme jedino što smo znali o koroni, znali smo po slikama iz Wuhana i Italije gdje je zaista bila jako ružna situacija i te su vijesti bile su ne alarmantne, već katastrofične tako da smo svi očekivali katastrofu. Korona je bila nešto nepoznato i upravo uvijek postoji zabrinutost, ne bih rekao strah, ali oprez od nepoznatog, nikad u ove dvije godine nismo ušli u situaciju da je bila nekakva panika, isključivo zabrinutost. Pristupili smo trenutnom pregrađivanju bolnice, izmještaju odjela, razrađivanju situaciju za možebitne događaje po čemu se i danas ravnamo i to je način na koji radimo. Priskrbili smo za to vrijeme solidnu količinu zaštitne opreme, međutim, ona se zaista brzo trošila, ali smo taj prvi udar i pritisak izdržali. Nakon nekoliko dana je i kompletan sustav proradio i počele su stizati određene dodatne količine zaštitne opreme. Uvijek postoji strah i zabrinutost od nepoznatog. Nakon jedno mjesec-dva, situacija se stabilizirala i vidjeli smo da to nije tako strašno iako je dio pacijenata preminuo od posljedica korone. Međutim, i danas odgovorno kažem da su naša bolnica i naš zdravstveni sustav položili ispit što se tiče korone, podcrtava dr. Bekić.

Iako je prvi slučaj zabilježen 19. ožujka, pripreme za koronu su te 2020. počele daleko prije.

- Već u veljači 2020. bio je sastanak u Ministarstvu zdravstva gdje su se radile potrebe prema ustanovama i narudžba određene količine zaštitne opreme. Hrvatska je tada predsjedala Odborom za okoliš, javno zdravstvo i sigurnost hrane Europskog parlamenta jer je u tom razdoblju predsjedala Europskom unijom tako da smo bili pozvani u Ministarstvo, objašnjena nam je situacija, što se očekuje. Kao bolnica koja ima jedan objekt nismo imali mogućnost izmještanja pa smo bolnicu fizički podijelili u 'covid' i takozvani 'non-covid' dio, to su ove pregrade, rigips prolazi koje i dandanas vidite. Pitali su naše kolege nedavno kad će se to skinuti, rekao sam kad Međunarodna zdravstvena organizacija proglasi kraj pandemije, priča ravnatelj OB Dubrovnik.

image
Tonći Plazibat/Cropix

No, ima li kraja koroni?

- Sustav je navikao živjeti, funkcionirati, poslovati i raditi u okvirima pandemije. Nažalost, kroz povijest su pandemije dolaze i prolazile pa tako će ova. Za razliku od dvije najpoznatije, kuge u srednjem vijeku i španjolske gripe, imamo zaista visoku tehnološku razvijenu medicinu pa tako je i odgovor bio brži. Pokrenuli smo hladni operativni program prije desetak dana, broj pacijenata se zasad smanjio, ali sigurno će do kraja godine biti određenih oscilacija, ne vjerujem da ćemo se baš tako lako izvući, upozorava dr. Bekić.

Otkrio je i što mu je bilo najteže u ove dvije pandemijske godine.

- Najteže i jedino čega sam se plašio bila je obustava lijekova od veledrogerija, ništa drugo. Jer, čini mi se, vrhunac je bio negdje u desetom, jedanaestom mjesecu prošle godine kad je bio treći val korone, veli sugovornik koja naglašava kako je pojava cjepiva malo relaksirala situaciju.

- Očekujem lijek i nove vrste cjepiva, apsolutno je to za očekivati pa tako i smirivanje situacije uz povremene poraste broja oboljelih, ali nadam se da je najgore iza nas. Svi naši djelatnici, medicinske sestre i liječnici, pomoćno osoblje pa do specijalizanata koji su bili povučeni na pomoć pa do suradnje s gradskim i ostalim županijskim ustanovama, vatrogascima, Ministarstvom unutrašnjih poslova, Civilnom zaštitom koja je bila i ostala na najvišoj razini, uložili su maksimalne napore komentira dr. Bekić naglašavajući važnost pridržavanja mjera.

image

Konferencije za medije Županijskog stožera DNŽ, travanj 2020. 
 

Tonći Plazibat/Cropix

Nešto što je, pored 'lockdowna' obilježilo početke koronakrize jesu i svakodnevne konferencije za medije članova Županijskog stožera Dubrovačko-neretvanske županije.

- Nažalost, priroda posla je takva da sam, htio to ili ne, medijski prisutan, ali bilo je zanimljivo u to vrijeme kad se ništa nije događalo, one su bile nešto što je bilo dinamičnije, interesantnije, vjerujem i našim sugrađanima. Bile su jedino što se događalo u to vrijeme, nije bilo apsolutno ničeg drugog, sve je bilo zatvoreno, bio je 'lockdown' tako da je cijela nacija bila vezana uz pressice Nacionalnog i lokalnih stožera. No, nikad ništa nije zapinjalo, uvijek su novinari dobili relevantnu informaciju, zaključuje Bekić.

02. lipanj 2024 14:44