Dana 31.07.2022. život je u plamenom obruču na brdu Ljubač, u blizini Orašca kraj Dubrovnika, izgubio vatrogasac Goran Komlenac hrabro i odlučno slijedeći ideale vatrogastva: bogoljublje i domoljublje odnosno ljubav prema Bogu i prema čovjeku.
"Izašao je zvukom sirene pomoći drugima. Izašao je pomoći, spasiti imovinu naših ljudi, svoje braće, svojih sestara. Izašao je pomoći."
(komemoracija 2.08.2022. iz govora vatrogasnog zapovjednika Slavka Tucakovića.)
Prema riječima njegove obitelji, prijatelja i kolega iz vatrogasne zajednice, Goran je punim srcem živio poziv vatrogastva koji leži na dva važna temelja, a to su bogoljublje i domoljublje, na ljubav prema Bogu i prema čovjeku. Bio je srčan, požrtvovan i neustrašiv, istinski profesionalac, vatrogasac s 21-godišnjim iskustvom. "Idem naprijed" među posljednjim su riječima koje je uputio svojim kolegama. Bio je jedan od najboljih.
Poznato je da nema plemenitijeg djela od žrtve za svoga prijatelja, svoga bližnjega, za drugog (usp. Iv 15,13). Upravo je tako Goran cijeli svoj život posvetio radu za dobrobit drugih, spašavanju života i imovine, brinući pri tome o svojoj obitelji – supruzi i djeci. Uvijek pozitivan, veseo i plemenit ostavljao je trag gdje god je dolazio.
Spomen obilježje nalazi se na malom brdu između sela Ljubač i Gromača, smješteno na strmom i teško pristupačnom terenu, upravo na mjestu gdje je Goran izgubio svoj život. Glavna ideja bila je, prema riječima autora projekta arhitektonskog ureda Proto-arch, koristeći arhitektonski materijalni jezik, ispričati priču o životu jednog čovjeka koji je polako i mukotrpno gradio svoj život, dok ga njegov finalni čin požrtvovnosti, premda tragičan, nije doveo do vječnosti te osigurao da nikada neće biti zaboravljen.
Koncept spomen obilježja je baziran na tri elementa. Prvi element svjetla proizašao je iz citata u prvoj Ivanovoj poslanici koji je postao glavna misao vodilja projekta:
Tko ljubi brata svojega, u svjetlosti ostaje (1 Iv 2,10)
I baš u prvoj Ivanovoj poslanici nalazimo vezu između Božje riječi i slogana vatrogastva "Vatru gasi, brata spasi".
Drugi element - krug, temeljen je na suhozidnim strukturama gromača i gumna dubrovačkog ruralnog kraja, a ujedno je i simbol života, zajedništva, obitelji i susreta. Treći element - vertikala stoji kao simbol Goranove hrabrosti, ustrajnosti i plemenitosti koja ga je dovela do vječnosti.
Staza koja vodi do spomen obilježja je oblikovana kao simbol uspona, borbe sa vatrenom stihijom, hrabrosti, odvažnosti te hodanja naprijed. Stepenište je oblikovano u suhozidnoj gradnji sa tek nekoliko naznačenih stepenica koje se stapaju sa krajolikom.
Krug započinje grubim kamenim klesanim blokovima kao metafora životne borbe, truda i požrtvovnosti. Na mjestu stradanja, krug je prekinut lomom kamena kao interpretacija naglo prekinutog mladog života ali istovremeno lom je prikaz Goranove ljubavi za bližnjega, ljubavi koja nema mjere, koja se daje do kraja jer je dao ono najsvetije - svoj život. Ovaj dramatični moment stradanja dodatno je još arhitektonskim fenomenološkim jezikom naglašen u u crnoj boji dobivenoj djelovanjem vatre a na taj način vjerno se interpretiraju okolnosti stradanja a i promatrača se uvodi u dramatiku momenta stradanja. Na površini klesanca je naznačen datum stradanja.
Kamenom mijenom je prikazan put duše u vječnost, tako se nakon raspuknuća kameni blokovi mijenjaju svoju teksturu do sjajne poliranosti simbolizirajući put u vječnost, u Nebo, a kamena vertikala završava s obilježjem križa kao simbolom ljubavi bez mjere, ljubavi bez kraja, koja se dariva za drugoga. Na vertikali stoji urezan citat glavne misli vodilje projekta i posveta Grada Dubrovnika i Vatrogasne zajednice Grada Dubrovnika. Križ oblikovan u materijalu poliranog inoksa svijetli u krajoliku obilježen tim riječima.
TRAG SVJETLA je spomen obilježje iz kojeg zrači svjetlo vjere, snage i nade jer Goran unatoč tragediji ostavlja trag svjetlosti u svima nama svojim primjerom požrtvovnosti i davanja života za drugog.