Sezona krizmi i pričesti, prva u eurima, u punom je jeku, a zbog inflacije se troši više nego ikad. Darovi krizmanicima nerijetko se penju do tisuću eura za bolji smartphone, neke djevojke su umjesto dara poželjele estetski zahvat na licu, neki mladići skuter i tako redom, sve u tisućama eura. A dar je samo dio troškova koji sve češće uključuju obroke za 20 do 50 uzvanika u konobama i restoranima, uz jelovnik od najmanje četrdesetak eura po glavi gosta. Interes je, neovisno o cijeni, toliki da se mjesta za proslavu u svibnju rezerviraju najkasnije oko Svetog Vlaha. Neki zakupe plesne dvorane, pa čak i vile za zabavu u noći nakon svetog sakramenta. A gdje su tek izdaci za frizuru, toalete i vestite, manikuru, šminku, dekoracije? Sve se ovakva slavlja uspoređuju s pirovima, mora li baš tako?
Predstojnik Franjevačkog samostana Svetog Vlaha u Pridvorju fra Ivica Kyril Pavlović smatra da bi se sve moglo odraditi puno jednostavnije.
Uzvanika ko za svadbu
- Zašto se treba rasipati i postavljati bogate trpeze nakon kojih uvijek ostane brdo hrane? Ili kupovati krizmaniku najnovije modele pametnih telefona? Došlo je dotle da se mladi krizmi raduju puno više zbog skupih darova, nego zbog samog čina svete potvrde. A ako svećenik s oltara pozove na skromnost, roditelji se često ljute i pitaju zašto se miješa?! – primjećuje Pavlović.
- Neki kažu da bi se edukacijom mogla smanjiti rastrošnost, ali educirati ne bi trebalo djecu i mlade nego njihove roditelje koji se žele pokazati kao dobri domaćini i u tome pretjeraju. A ne tako davno, mladi bi nakon krizme išli na domjenak u župnoj dvorani, a slavili bi samo s kumovima i najbližom rodbinom, eventualno ujnom i strinom ako su živjele blizu. Nije se zvalo gomilu uzvanika kao za svadbu, niti se dizao šator kao nekad kod ispraćaja u vojsku.
Mladiću ili djevojci darovao bi se lančić, križić i malo novca, nije se išlo slaviti ni u restorane ni u hotele – prisjeća se fra Ivica običaja u svojoj matičnog župi u Općini Brod, gdje se u njegovo vrijeme svake druge ili treće godine krizmalo tristotinjak krizmanika, uz kratku kasniju proslavu s biskupom. Čudi ga i razmetanje kod prve pričesti:
- Pričest puno više raduje dijete prvopričesnika dok je odraslim krizmanicima već pomalo teret biti s gostima cijeli dan pa cmok tu, cmok tamo, kuvertice i tako... Što je dijete mlađe, doživljaj mu je življi – kaže fra Ivica koji smatra da uvijek može skromnije, ali:
- Ne bismo mi bili mi kad bismo bilo što reducirali. Dok sam bio u Africi, krizmao sam studente, proveselili bismo se nakon obreda uz roštilj, oni bi pozvali kolege s fakulteta i svi bismo se družili u župnom uredu. Za Afrikance je krizma čin zajedništva, a u nas je sve individualizirano, izgubio se taj aspekt zajedništva, a i stariji mladima više ne tumače značaj krizme kako su to nekad čini djedovi i bake – smatra gvardijan Pavlović.
Pretjeruju roditelji
Ravnatelju Privatne gimnazije Dubrovnik Tomislav Franušić iskustva ne nedostaje:
- Ovaj mjesec pričešćujem deseti put svoje dijete, jako se tome radujem. Krajem svibnja sam kum na krizmi. To mi je 17. kumstvo na sakramentima, od krštenja do vjenčanja i vrlo sam Bogu zahvalan na tome, a bit će toga još ako Bog da. A pitanje skupih pričesti, pretjeranih krizmi...Kao prvo, što nije skupo danas? Otkad su nam došli euri, čini se da je sve višestruko skuplje.
Za početak, odvojio bih ipak pričest od krizme. Što se tiče prvopričesnika, moje je iskustvo da djeca u toj dobi još vrlo uzbuđeno, rado i prilično čista srca sudjeluju u pripremama i shvaćanju tog sakramenta. Oni ne pretjeruju. Pretjerujemo mi roditelji, kao i inače. Čim se naglasak stavlja više na to što i kako obući kad se skine bijela haljinica, koga sve pozvati i kakav jelovnik u prestižnom restoranu ponuditi, koga pozvati poslije i koje darove odabrati. To pomalo prestaje biti pitanje vjere, a generalno postaje pitanje prestiža – smatra Franušić kojega raduje što ima još dosta pojedinaca koji kroz sakrament prve svete pričesti žele osim tradicije prenijeti i najbitniji element vjere djeci i primjereneo to proslaviti:
- U mom djetinjstvu svečani ručak bi se činio isključivo doma te je to slavlje bilo negdje na razini obiteljske proslave Božića, Uskrsa ili svetog Vlaha. Bolji objed i kolači. Neumjereni konzumerizam zapadnjačkog tipa je pomalo pretvorio intimno, svečano, obiteljsko slavlje u skupe feste... Na radost naših mnogobrojnih ugostitelja. I sve je to još prilično pristojno i čak prihvatljivo dok ne dođemo do krizme. Nekad bi za krizmu kumovi spremali objed u svojoj kući, a danas situacija izmiče kontroli. Troškovi krizme se približavaju prevelikim troškovima za maturalne zabave, sve je to po mom mišljenju neopravdano preskupo. Naravno, ne osuđujući i ne podcjenjujući nikoga, držim potpuno deplasiranim i neprimjerenim razna pretjerivanja u odijevanju, “svadbene” ručkove uz popularne after partye, kad se cure i mladići zbog ispunjenih novčanika umjesto ispunjenosti darovima Duha Svetoga do ranih jutarnjih sati ispunjavaju opijatima današnjeg doba - negoduje sugovornik.
Sveto pismo na dar
Svjestan je, kaže, da se mnogima njegove tvrdnje neće svidjeti, ali ne izriče ih, veli, napamet.
- Budući da poslije svega dvije trećine krizmanika uglavnom ne vidi više ni crkve ni oltara, u boljem slučaju do Božića, a najčešće do vjenčanja, smatra da sama Crkva mora dobro promisliti o smislu i svrsi ovakvog dijeljenja sakramenta sv. Potvrde koja se prečesto sroza na veliki party koji se, da ih pitate, tko zna zašto zove krizma – ističe Franušić, uvjeren da bi više za vjernike i poslanje Crkve danas značilo da se u župi umjesto oko 150 krizmanika krizma njih petnaestak koji se istinski žele krizmati jer vjeruju ili žele iskreno živjeti vjeru, svjesni da je taj sakrament za njihov život istinski blagoslov i pomoć.
- Jer ovo što imamo je, da ostanem na blagoj procjeni - površnost prikazana kroz brojku tzv. katolika na papiru, odnosno stranicama župnih knjiga... Osobno sam ipak sretan i zahvalan što me za kuma redovito zovu djeca koja se istinski raduju sakramentima koje im Crkva daje. Isto tako nastojim odgajati i svoju. Uostalom, tko ne bi svom djetetu ili kumčetu poželio mudrost, razum, savjet, znanje, jakost, pobožnost i strah Božji, ovo u smislu straha od zla, a ne od Boga.Dakle, tko god o tom sakramentu misli na taj način, ima pravo u okviru svojih mogućnosti napraviti ogromnu festu -koliku i kakvu god želi...ali kome je samo do najbolje haljine, uglednih gostiju i ludog provoda, to može sebi priuštiti i drugom nekom prigodom...a sakramentima pomoći očuvati njihov izvorni čisti sjaj! A što se darova tiče, u skladu s gore rečenim, moja kumčad i naša djeca su presretna kad dobiju Sveto pismo, životopise svetaca koji im mogu biti pomoć i uzori u životu, blagoslovljenu krunicu, križ....i istina, pokoji euro za sladoled i žvake...Uz to im svakako treba darovatisvoje vrijeme, zajednički izlet, ljepotu druženja...ali iznad svega svoje molitve i blagoslov. To su vam pokloni za svete sakramente, što se mene tiče - zaključuje Tomislav Franušić.