Plivanje, judo, robotika, glazba, a gdje su bazeni i dvorane?

Jedno dijete, jedna slobodna aktivnost, preporuka je psihologa. U Dubrovniku buja ponuda različitih sportskih, umjetničkih i edukativnih aktivnosti, u koje se djeca uključuju obično nakon četvrte godine života. Samo jedan posjet gruškom bazenu u popodnevnim satima dovoljno svjedoči kakva čudesa treneri plivačkog i vaterpolskog kluba Jug tamo rade s djecom. Najveći broj slobodnih aktivnosti je sportsko-rekreativnih, u kojima rade profesionalci s razrađenim programom, ali u moru ponude nađe se i pokoji šarlatan.

Svaka općina mora imati bazen

Mjesečna članarina u plivačkom klubu je 200 kuna, a uglavnom isti taj iznos vrijedi za judo i plesne studije. Popularna sportska školica mjesečno stoji 240, tenis 150 kuna, a, primjerice, zumba u Mokošici, koja se održava dva puta tjedno, je 250 kuna. Cijene se negdje mijenjaju i ovisno o dobi. Plivanje se trenira tri puta tjedno, čitavu pedagošku godinu, uz profesionalne trenere koji, iskustvo pokazuje, imaju i iznimne pedagoške vještine.

Osim članarine, sportovi obično traže financijsko ulaganje u opremu. U sportskoj školici potrebne su samo čiste tenisice i odjeća, a tijekom godine dio opreme dobiju na poklon. U toj školici radi veliki broj trenera, isključivo fakultetski obrazovanih. Ne potiču natjecateljski duh među djecom, nego nude različite sadržaje, kroz godinu pozorno prate razvoj svakog djeteta ponaosob i posvećuju se njihovim psiho-motoričkim sposobnostima.

- U Dubrovniku se dobro radi s djecom u bazičnim sportovima. Ovo je jedini grad u svijetu gdje je vaterpolo glavni sport i tu se, kao i u plivanju ili atletici jako dobro radi. Jako dobro rade judo klubovi. Međutim, sportska infrastruktura nam je kriminalna! Dubrovnik mora imati najmanje još jedan bazen. Svaka bi Općina morala imati manji bazen. Konavle i Župa dubrovačka trebaju izgraditi bazene manjeg kapaciteta kakvi se mogu vidjeti po Švicarskoj, u svakoj školi ili selu. Osnovni nedostatak je kvalitetna infrastruktura. Pa, sportska dvorana nam je iz 1979. godine – upozorava kineziolog Đivo Ban.

Inače, profesor tjelesne i zdravstvene kulture na Sveučilištu u Dubrovniku te trener u Sportskoj školici Dubrovnik, ističe važnost školovanog kadra koji će znati stručno voditi djecu kroz slobodne aktivnosti.
- Često se događa da djecu netko povuče u neki sport, povedu se za prijateljem ili na nagovor roditelja, iako nemaju predispozicije ili bi bili mnogo bolji u nekom drugom sportu. Roditelji se ne savjetuju s trenerom – kaže Ban, i upravo zbog toga je poželjno krenuti od školice u ranoj dobi, pa dodaje: „Djecu ne treba tjerati, ali bi bilo dobro usmjeravati ih na sportske aktivnosti, ne nužno natjecateljski nego rekreativno, kako bi manje vremena provodili pred ekranima. U ovo doba moderne tehnologije, fizičke su aktivnosti nasušna potreba“.

Glazba obogajuće

Muzička škola spada u red cjenovno najjeftinijih aktivnosti, a to je mjesto gdje predškolci i školarci dobivaju iznimno mnogo, znanje i glazbene vještine, ali je poznato kako se uz glazbu obogaćuje svestranost, emocionalna inteligencija… Mjesečna školarina Umjetničke škole Luka Sorkočevića je 165 kuna, s tim da s vremenom, treba računati na trošak odabranog instrumenta.

Dubrovnik se može pohvaliti i udrugama koje organiziraju zanimljive povremene besplatne igraonice za djecu, kao što je Zajednica tehničke kulture koja, između ostaloga, organizira lego ili radionice robotike, brodogradnje, vezanja mornarskih čvorova.

U vrijeme kad je sve manje ulica na kojima se djeca igraju lastike, žmurice, kauboja i indijanaca, kad je sve manje prostora gdje mogu podići skriveni logor, slobodne aktivnosti su važne, radi tjelovježbe, druženja, razvijanja socijalnih vještina, a ako se primjenjuju pravilne pedagoške metode, i radi podizanja samopouzdanja. Pritom djecu treba poticati na igru i dati im pravo čak i na dosadu iz koje će sami naći kreativne izlaze.