S Lokruma se ništa ne uzima i ništa se s Lokruma ne nosi doma. Lokrum ne pripada nikome.
To su pravila koje zna svako dubrovačko dijete, a koje su ga naučili roditelji kad su ga od prvih dana vodili da uživa u nadnaravnoj ljepoti otoka.
Kasnije smo svi doznali kako je razlog tome prokletstvo, odnosno nesreća koja će zateći onoga tko posegne za i najmanjim dijelom Lokruma, a kasnije u školi, na satu povijesti naučili smo i tko su bile povijesne osobe koje su kroz stoljeća kupovale i prisvajale ovaj otočić.
Danas se na Lokrumu govorilo o tisućljetnoj povijesti benediktinskog samostana na Lokrumu koji su organizirali Studij Povijest Jadrana i Mediterana Sveučilišta u Dubrovniku, Dubrovački muzeji i Javna ustanova Rezervat Lokrum. Programom kojim je obilježeno tisuću godina od prvog spomena lokrumskog benediktinskog samostana u pisanim dokumentima, predavanja su održali nastavnici, studenti i alumni studija Povijest Jadrana i Mediterana, te djelatnici Dubrovačkih muzeja – Đivo Bašić, Minela Fulurija Vučić, Irena Ipšić, Mara Marić, Ivona Michl, Gabrijela Mihanović, Marija Milovac, Mato Pinčević, Ana Prohaska Vlahinić i Edi Zubović.
Prema sačuvanim dokumentima iz 13. stoljeća, benediktinski samostan Sv. Marije na Lokrumu osnovan je 1023. godine, a posljednji redovnici – benediktinci otok su napustili 1798. godine jer ga je Dubrovačka republika bila prisiljena prodati i to uz odobrenje Svete Stolice. Prema legendi, benediktinci su zbog toga prokleli otok i sve njegove buduće vlasnike. Zainteresiranih koji su danas htjeli doći na ova predavanja bilo je toliko da je Sveučilište, rekla nam je organizatorica Irena Ipšić, još dan ranije zatvorilo pristup novim prijavama zbog ograničenih prostornih mogućnosti. Predavanja koja su izazvala ovako veliko zanimanje trebala bi, kaže Ipšić, biti na jesen objavljena i u časopisu „Dubrovnik“.
Osim predavanja o benediktincima i njihovom životu na izoliranom rajskom otoku te legendi koje se vežu uz Lokrum, najčešće upravo o lokrumskom prokletstvu, razgovaralo se i o gradnji otočkog lazareta, izgradnji utvrde Royal, svim vlasnicima otoka kroz stoljeća te nastanku parka austrijskog nadvojvode Maksimilijana I. Habsburškog u 19. stoljeću. Kada je mlađi brat austrijskog cara Franje Josipa na Lokrumu izgradio svoj ljetnikovac i hortikulturno uredio gotovo cijeli otok, bio je to početak donošenja na otok i Dubrovnik mnogih novih vrsta biljaka sa svih kontinenata.
Bio je to začetak onoga u čemu danas uživamo, specifičnom mirisu, bojama i zelenim zakutcima Lokruma. I mudrostima kakva je ona bezvremenska izreka uklesana nad nadvratnikom klaustra: CONCORDIA.RES.PARUAE.CRESCUNT DISCORDIA.MAXIMAE.DILABUNTUR - “Slogom rastu male stvari, neslogom se i najveće raspadnu”.
Protjerani 1798. godine
Povijesni izvori prvi put 1023. godine spominju benediktinski samostanski kompleks na Lokrumu i stoga se današnji dan uzima kao dan njegovog osnutka. Čitav je otok, inače naseljen još u vrijeme antike, bio u vlasništvu samostana. Nakon što je nekolicina bogatih dubrovačkih obitelji otkupilo posjede, posljednji su benediktinci morali napustiti samostan 1798. godine, a legenda kaže da im se ta zapovijed nije nimalo svidjela.
Noć prije odlaska, opati su krenuli u obilazak samostana pognutih glava sa zapaljenim svijećama okrenutim naopako.
- Neka je proklet svatko tko pribavi otok za osobno uživanje - ponavljali su opati pokriveni svojih kaupljačama u sablasnoj ophodnji. Prokletstvo je mogao iskupiti samo onaj koji bi uspio pokupiti sav proliveni vosak.
Prvi je stradao Otto Friedrich Wilhelm (1845-1886), poznatiji kao Ludvig II. Bavarski. inače ponosni ljubavnik Elizabete Bavarske, majke austrijskog nadvojvode i prijestolonasljednika Rudolfa. Ludvig nije bio samo Elizabetin ljubavnik, nego i zaručnik njene sestre, što znači da je imao izvjesne talente. Unatoč tome, nakon povratka kući bavarsko ministarsko vijeće proglasilo ga je ludim i svrgnulo s prijestolja. Samo nekoliko dana kasnije pronašli su ga kako pluta u jezeru blizu svog imanja.
Brat cara Franje Josipa I., nadvojvoda Maksimilijan jako je volio Dubrovnik i Lokrum. Dok je boravio u Meksiku kao tamošnji car, zapisao je da "Lokrum je jedina točka u Europi za kojom patim". No njegovim je patnjama uskoro došao kraj. Bavio se liberalnim reformama, uve vjerske slobode, ali je sklonio i izbjeglice s američkog Juga, nakon što je poražen u građanskom ratu. I kako to biva kad nisi pažljiv, Maximilian je uhićen, osuđen i strijeljan. Njegova supruga Šarlota još je jednom došla na Lokrum, ali je doživjela brodolom. Zbog svega što joj se u životu dogodilo, skrenula je s pameti i umrla u Trstu.
Novi vlasnik Lokruma postao je prijestolonasljednik Rudolf (29), sin jedinac Franje Josipa I. i Elizabete Bavarske. Na Lokrumu je proveo medeni mjesec sa zaručnicom Stefanie, a legenda kaže da se ‘‘zemlja zatresla, a more uznemirilo‘‘ kada se par iskrcao na otok. U svakom slučaju, i on je imao mali problem sa ženama. Opijen strastima i možda još nečim, na krevetu prekrivenom ružama ubio je svoju ljubavnicu, 17-godišnju baronesu Mariju von Vetser, a onda i sebe. Vjerojatno ga je Stefanie dostojanstveno oplakala.
Kažu da je Franjo Ferdinand nakon Sarajeva trebao doći i na Lokrum, ali je u glavnom gradu BiH imao koban susret s Gavrilom Principom koji je tako unesrećio čovječanstvo uzrokujući Prvi svjetski rat.
Kako slika govori više od riječi, navodno su radnici 2007. godine u Samostanu snimili duha. Znamo da se nije zvao Casper, jer njega smo gledali u drugom filmu,,.,