Njihova predstavnica u Dubrovniku Nina Mašić govori o pravima majki u Hrvatskoj, o prednostima članstva u ovoj udruzi, kako je biti majka troje djece i slične informacije koje često promiču prezaposlenim roditeljima.
Što sve udruga radi, koje projekte i aktivnosti ima i tko su joj članovi?
Svi mi članovi i volonteri smo jedna velika zajednica koja se međusobno dopunjuje i savjetuje, a predsjednik Udruge Ivan Malbašić sjajan je primjer stabilnog vođe i vizionara. Veliki je entuzijast, otac četiri kćeri, inače sveučilišni profesor organizacije i menadžmenta što mu omogućuje stalni kontakt s mladima koje ohrabruje da menadžerske vještine ne koriste samo u poslovanju, nego i u ostalim životnim situacijama, pa tako i u obitelji.
Jedan od najvažnijih projekata Udruge svakako je Obiteljska kartica koja redovnim članovima Udruge omogućuje povoljniji pristup proizvodima i uslugama iz različitih sektora djelatnosti. Tako obiteljima omogućujemo uštede u njihovom budžetu, od onih redovitih, mjesečnih, primjerice za struju, do možda ne tako čestih, ali opet većih izdataka, poput nabavke školskih torbi i opreme na početku školske godine.
Na našoj web stranici https://obitelji3plus.hr/obiteljska-kartica partnere je moguće pretraživati po djelatnosti i/ili po županiji. Također nam je važno omogućiti konstantan i uspješan rad Udruge za što su nam jako važni partneri, sponzori, donatori i volonteri koji informacije mogu pronaći na web stranici obitelji3plus.hr/podrzite-nas.
Što bi država i lokalne samouprave mogle učiniti za obitelji s više djece, posebno stoga što su političarima puna usta demografije i što su brojni Hrvati već iselili iz domovine?
Još lani je održan sastanak predstavnika udruge Obitelji 3plus i Europske konfederacije velikih obitelji s vodstvom Grada Dubrovnika, a glavna tema sastanka bila je priključivanje Grada Dubrovnika mreži Europskih gradova prijatelja velikih obitelji. Početkom ovog mjeseca upućeno je otvoreno pismo predsjedniku Vlade RH Andreju Plenkoviću, te ministru socijalne politike Josipu Aladroviću, a vezano za nedonošenje mjera pomoći i potpore obiteljima.
Neke od traženih mjera su pravo na dječji doplatak za svako dijete (da to ne bude socijalna mjera), mogućnost nabave vozila za velike obitelji bez dodatnih poreza i/ili ukidanje godišnje obveze plaćanja poreza CMV (obiteljima to nije luksuz), subvencija postojećih ili novih kredita (primjer Mađarske u kojoj je mladim obiteljima omogućeno smanjenje otplate kredita ovisno o broju djece), mjera roditelj odgajatelj za područje cijele Hrvatske, produljenje 100 posto bolovanja na razdoblje do sedme godine djeteta, pomoć za podmirenje komunalnih i drugih režijskih troškova, oprema za novorođenčad i slično.
Što bi konkretno Grad Dubrovnik mogao učiniti?
Obitelji s djecom treba podržati i olakšati im život u ovom skupom gradu, a malim koracima se puno može postići. Razmatralo se nedavno da se Čistoća počne naplaćivati po članu kućanstva. To je potpuno anti-demografska mjera. Trebalo bi na ukupni iznos računa uvesti popust koji raste s brojem djece u obitelji. Iste takve popuste uvesti za račune od vode, komunalija, Sanitata, Domouprave, Kinematografa... Libertas obavezno uključiti s popustom na pokaz gdje su korisnici više djece iz iste obitelji. U svemu gdje Grad ima direktni ili indirektni utjecaj, uvesti popuste, što se kaže – jučer. Udruga 3plus osigurala je svojim članovima putem Obiteljske kartice svaki mjesec popust na iznos računa za struju kroz partnerski ugovor s Hep opskrbom. Znači, može se.
Produženi boravak je također nešto što bi Grad Dubrovnik čim prije trebao omogućiti do 4. razreda, kako je uostalom već praksa u nekim školama u Hrvatskoj, a u Italiji je još prije gotovo 30 godina model produženog boravka bio do kraja 5. razreda. Djeca s 9 godina, kada kreću u 3. razred, ne bi smjela ostajati doma satima bez nadzora odrasle osobe, a oni su to primorani.
Kakva je situacija u drugim državama u usporedbi s našom?
U emisiji HTV-a „Dobro jutro, Hrvatska“ 16. prosinca gostovala je Đurđica Mostarčić, članica Upravnog odbora udruge Obitelji 3plus, inače uspješna poduzetnica. Ona je najbolje istaknula odlične primjere kako su neke zemlje prepoznale poteškoće u kojima su se našle obitelji s više djece za vrijeme lock-downa pa je tako kazala kako su neke zemlje pomagale financijski s mjesečnim potporama, neke su obiteljima s više djece podijelile računala, dosta zemalja pokrenulo je određene telefone pomoći obiteljima, a posebno je zanimljiva mjera Rumunjske koja je automatikom produljila porodiljne dopuste, tako da se žene kojima je isticao porodiljni dopust u tom trenutku nisu trebale vraćati na posao.
Mene je u tom dijelu emisije iznenadila izjava tajnice resornog Ministarstva koja je naglasila kako o ovome treba što prije razgovarati i promptno donijeti neke mjere. Nije mi jasno gdje je nadležno ministarstvo svo ovo vrijeme i kako se pobrinulo da u obiteljima s više djece sva djeca dobiju zakonom zajamčeno obrazovanje, da svako dijete ima adekvatnu opremu, ali i kvalitetan i hranjiv obrok te majku koja ima vremena uskočiti kao učitelj ili profesor. Ne zaboravite da su majke tada radile od kuće te se od njih očekivalo da uz kućanske poslove, odgoj i obrazovanje djece, izvršavaju i sve svoje radne zadatke. Biti majka nije teško, zapravo divno je. Teško je kada se poželite klonirati jer imate osjećaj da ništa ne stižete i da u ničemu niste dovoljno dobri. A upravo to se dogodilo mnogim majkama za vrijeme lock-downa.
Mnoge žene ne znaju koja su njihova prava, pa ih posljedično ne koriste.
Kada smo se suprug i ja davno suočili s gubitkom jednog posla, podstanarstvom koje svejedno treba platiti te bebom koja ovisi o nama, morala sam se vratiti na posao. Tada je u zgradi Fine postojao Obiteljski centar koji danas jako fali i gdje su roditelji mogli dobiti pravovaljane informacije koje im služe ili trebaju od stručnih službi poput pravnika, psihologa, itd.
Tu sam saznala da imam pravo vratiti se na posao uz rad s polovicom punog radnog vremena. Majka zaposlena na puno radno vrijeme ima pravo raditi i biti plaćena pola radnog vremena, a pola radnog vremena biti u punom smislu majka i primati za taj drugi dio 'radnog vremena' roditeljsku naknadu.
Tada je naknada bila 1663 kune, a danas je ta naknada još i veća pa savjetujem sve žene da koriste ovu mogućnost. Najljepši dio ove opcije je uduplavanje vremena: vrijeme koje odlučite raditi na pola radnog vremena umjesto punog dopusta, uduplava se. Primjerice, žena koja sa navršenih 6 mjeseci djeteta odluči drugih 6 mjeseci koristiti pravo na rad s polovicom radnog vremena, uduplava joj se vrijeme i ovo pravo može koristiti slijedećih 12 mjeseci. Majka koja odluči koristiti ovo pravo npr. prije isteka posljednja 4 mjeseca, rad s polovicom punog radnog vremena može koristiti slijedećih 8 mjeseci.
Majka ima pravo iskoristiti dopust do navršene 8. godine djeteta. To uopće ne mora odmah i u kontinuitetu iskoristiti, može primjerice 'čuvati' 2 mjeseca pred polazak djeteta u školu.
Voljela bih kad bi se Obiteljski centri opet vratili jer mnogi ne znaju kako ostvariti pravo na umanjenje cijene vrtića ako je dijete bilo 2 tjedna kod kuće zbog prehlade (treba koristiti pravo na umanjenje cijene zbog godišnjeg odmora na koje imate pravo nakon 10 ili više radnih dana, a ne zbog bolesti jer onda imate pravo na umanjenje cijene tek nakon 20 i više radnih dana), gdje se online mogu kupiti pelene ili AD, koji papiri trebaju za ostvarenje prava na dječji doplatak i koji su uvjeti, do podrške i usmjeravanja kada je to potrebno stručnim osobama poput pravnika, psihologa, itd.
Kako je biti majka troje djece?
Apsolutni svakodnevni psihofizički trening (smijeh). I majke s više djece kao i sve žene na svijetu imaju dobrih i loših dana pa su svi izazovi obiteljskog života i pred nama, s tom razlikom što nas uvijek netko treba, i kad je mama super, i kad mamu boli glava. Trenutno smo u fazi gdje se svako 5 minuta netko dolazi mami žaliti, dogode se i naguravanja i vikanja, ali kad se sve zbroji, moram priznati da naše cure ipak uvažavaju jedna drugu, nastoje naći zajedničke interese i provedu određeni dana igrajući se skupa.