Dva američka bombardera B-52, slavne 'leteće tvrđave', danas će u niskom naletu preletjeti gotovo cijeli obalni jug Balkana, na znakovitom strateškom pravcu od albanskoga glavnoga grada Tirane, preko Makedonije i Crne Gore, pa do Dubrovnika.
Prema priopćenju američkoga veleposlanstva, dva bombardera, inače stacionirana u bazi Fairford u Ujedinjenom Kraljevstvu, iznad Dubrovnika bi trebala biti između 15:10 i 15:20 sati. Prema planu, građanstvu bi ovi zrakoplovi trebali biti lako uočljivi i bez dvogleda, tijekom demonstracijskog preleta na visini od samo par tisuća stopa iznad tvrđave Lovrijenac. Osim Lovrijenca, američki bombarderi će, najavljeno je, prethodno preletjeti i zgradu vlade u Skoplju, Skenderbegov trg u Tirani i više markacija na obali Crne Gore.
Nikome iole upućenome u trenutne geopolitičke silnice ne treba posebno tumačiti što znači ovaj simbolični prelet američkih bombardera i kakvu poruku nosi, i to samo nekoliko dana nakon što je u javnost procurila vijest o ruskim pomorskim upadima u Jadransko more i njihovim bliskim susretima sa snagama NATO saveza.
'Svrha operacije je pokazati američku predanost sigurnosti NATO saveznika lociranih na jugoistoku Europe', navodi se u službenome tumačenju snaga Pentagona. Prevedeno na svakodnevni jezik, državama zapadnim saveznicama u okruženju snage Atlantskog saveza ovim poručuju: Tu smo, stojimo čvrsto uz vas i u slučaju opasnosti spremni smo odlučno djelovati, donosi Slobodna Dalmacija.
Poruka se svakako mora staviti u kontekst aktualnih, ali i ukupnih ruskih i proruskih djelovanja na Mediteranu i u bazenu zapadnoga Balkana tijekom proteklih više mjeseci. Destabilizacijski pokušaji u BiH, oko Kosova i u Crnoj Gori, orkestirani daljinskim upravljačima iz Beograda i Kremlja, očito postaju sve intenzivniji kako masovno zapinju Putinovi ratni planovi na ukrajinskim bojištima. Otvaranje novih kriznih žarišta u ovome trenutku itekako odgovara Moskvi; odmaknulo bi dominantni fokus svijeta, ali i domaće ruske javnosti, od fijaska aktualne ruske invazije.
Nipošto nije zanemariva ni činjenica da su SAD i NATO simboličnu vojnu poruku široj regiji odlučili poslati baš putem 'letećih tvrđava', bombardera tipa Stratofortress, koji su svojedobno masovno korišteni u operaciji 'Saveznička snaga' na Kosovu i tijekom bombardiranja Miloševićeve Jugoslavije 1999. godine. Bombarderi B-52 su tad bili naročito aktivni u djelovanju kazetnim bombama po granici između SR Jugoslavije i Albanije, a intenzivno su korišteni i na samome kraju zračne kampanje, kad su s više od tisuću teških bombi od oko stotinu kilograma zasuli i onesposobili tadašnji srpski vojni aerodrom u Prištini. U cijeloj NATO kampanji prema Miloševićevoj SRJ bombarderi B-52 izveli su više od 70 letova, a svi su do zadnjega poletjeli upravo iz baze Fairford u Velikoj Britaniji. To je jedan od najvećih aerodroma za američke letjelice u Europi, združen sa partnerskim stožerom NATO-a, a ujedno i zapovjedni centar svih Strateških zračnih operacija američkih snaga na starom kontinentu.
Bombarderi B-52 su, inače, kralježnica američkih zrakoplovaca već dulje od 60 godina. Riječ je o impozantnim gigantskim letjelicama, dugim gotovo 50 metara, s rasponom krila od 56,4 metra, a teškima 83 tone. Svaki košta gotovo stotinu milijuna dolara, opremeljeni su najsuvremenijom elektronikom i navigacijom, broje peteročlanu posadu i mogu bez prestanka letjeti dulje od 24 sata na visinama do 15 tisuća metara.
Ideja o 'letećim tvrđavama' rođena je, inače, kao odgovor američkih inženjera na razvoj Hitlerovih raketa V-1 i V-2, kojima je potkraj Drugog svjetskog rata bio počeo gađati London. Nakon rata koncept je nadograđen razvojem strateškog bombardera koji s atomskim naoružanjem može letjeti sve do granica SSSR-a. Boeing je još sredinom 1950-ih u Kanzasu sagradio tvornicu posvećenu isključivo proizvodnji bombardera B-52. U vrijeme vrhunca Hladnog rata čitava flota ovih američkih bombardera s nuklearnim punjenjima stalno je bila u zraku, puna 24 sata, radi mogućnosti brzog odgovora u slučaju sovjetskoga atomskog napada.
Zahvaljujući ludilu pojedinih čelnika svjetskih velesila, to histerično vrijeme se, izgleda, iznova vratilo na naš planet.