StoryEditorOCM
DubrovnikCVJEĆARI IZ KOMOLCA|

Najveća nam je uvreda kad kupci pitaju – jesu li vam krizanteme iz Splita?

Piše Gabrijela Bijelić
8. studenog 2020. - 12:12
Je li ti to cvijeće iz Splita?

Ovo je pitanje najveća uvreda za svakog Komolčanina koji mjesece ulaže u uzgoj krizantema. Kupci dugog jezika olako optuže na preprodaju, a da i ne znaju koliko se truda krije iza jedne žute ili bijele glave matrikala i krizantema kojima se u Komolcu cvjećari bave generacijama. Mikroklima u Rijeci dubrovačkoj je povoljna, tlo zdravo, a iskustvo uzgajivača prebogato.
 

Sitnocvatne i loptaste


Važan je, dakako, i faktor sreće, jer cvijeće zna biti itekako ćudljivo:

image
Severin Kozina
Tonči Plazibat/CROPIX


- S krizantemama vam je prava lutrija. Skoro cijelu godinu se pripremate za tih deset dana krajem listopada uoči Svi svetigh i Dušnog dana. I stalno pazite na balans. Ako se prerano rascvjetaju, ne valja. Ako zakasne samo dva dana, prođe rok i gotovo je. Treba pogoditi u dan, a to nije lako. Krizanteme najbolje uspijevaju ako im je u vrijeme cvatnje oblačno vrijeme i južina. Prošli tjedan smo imali par hladnih jutara, temperatura je pala ispod 10 stupnjeva i pupoljci su odmah zastali – podijelio je s nama djelić svakodnevnih briga Severin Lozina, Čapljinac oženjen u Komolcu. Već 30 godina on i supruga mu Luce druguju s krizantemama. Zasadili su ih na nekih tisuću kvadrata površine i poznaju ih u dušu. Sitnocvatne raznobojne idu u bukete, rezane loptaste glave prodaju su pojedinačno, izdašne su i baš moćno izgledaju. No, treba ih držati na oku od sadnje početkom lipnja sve do berbe uoči Svih svetih. Za žilu, bujnost, jačanje stabljike i cvijeta neizostavan je sustav navodnjavanja kap po kap. Gljivične bolesti i štetnici stalna su prijetnja, a ove jeseni vrebaju i divlje svinje, sve brojnije i bezočnije:

image
Vrijedna domaćica Luce Kozina brine i o cvijeću i o aranžmanima
Tonči Plazibat/CROPIX


- Prije par dana mogli smo ostati bez nasada. Krdo svinja se spustilo do Komolca, no na sreću su životinje samo prošetale uz rasadnike i polomile možda pet ili šest cvjetova. A mogle su nam upropastiti cijelu berbu – kaže Severin koji sa ženom drži cvjećaru kod zebre na Boninovu. Cvijeće, domaće i uvezeno od Hrvatske preko Nizozemske do Ekvadora prehranjuje obitelj cijelu godinu, a krizanteme iz obiteljskog uzgoja poprave budžet ujesen.
A kako su matrikali jednogodišnje biljke, svake godine cvjećari su praktički na početku. Luce se ovog ljeta okupala samo triput, a i to je jedva stigla. Kako bi uspjela i imala dobar vegetativni rast, krizantema traži dulji dan, dok joj je kraći potreban za iniciranje cvatnje, a osigurava se 'zamračivanjem' crnim folijama, barem pola dana, dok se pupoljak ne formira.
 

Došli su iz Šumeta


Svako jutro se treba dignut' u 4.30 ujutro za plijeviti biljke. Kad dođe vrijeme, pojedinačne cvjetove treba pincirati i očistiti od 'sporednih' izrasta kako bi veliki ojačali prije rezidbe. Posla je preko glave, toliko da će se angažirati cijela obitelj i još uzeti deset radnika, otkriva nam Luce. Osim buketa i aranžmana, gazdarica brine i za ostale detalje poput spužvi za cvijeće, srca i križeva za cvjetne kušine, žala u gipsu...uz zidove kuće poredane su grane pitaspore, lovora i palme. Nešto osjetljivijeg cvijeća čuva se u komori gdje je temperatura cijelu godinu 8 do 10 Celzija. Kod Kozina je cijeli pogon podređen njezinu veličanstvu krizantemi koja je prilično zahtjevna, bila u plasteniku ili na otvorenom. Da bude prava, trebalo bi je saditi na zemlji koja 2 ili 3 godine odmara i tako redom...

image
Kumovi i kolege - Marin Vuić i Severin Kozina 
Tonči Plazibat/CROPIX


Severinov kum Marin Vuić, uzgajivač iz OPG-a Vuić kaže kako su ove sezone imali dosta izazova, od korone preko suša do 'repromaterijala' iz Iste i Italije koji je pokazao slabosti kod sitnijih krizantema. Te se nisu stigle dovoljno razviti, no zato su veliki 'pomponi' prvorazredni.
- U Istri nam se čude kako uspijemo od jedne sadnice izvući dvije ili tri – ponosan je Marin koji je uzgoj krizantema 'naslijedio' od roditelja.
- U Šumetu su ih prvi počeli uzgajat, a moja mama je po udaji to donijela sa sobom i tako smo nastavili uzgajati cvijeće u Komolcu. U ratu smo neko vrijeme stali, pa se cvijeću opet vratili prije desetak godina. Naporno je, ali ako neki pos'o voliš, ništa nije teško – poručuje Marin dok s kumom razgleda bijelo-žutu robu koja će krasiti dubrovačke grobove.
27. travanj 2024 08:08