Što je obilježilo godinu koja je iza nas u Dubrovačkoj biskupiji?
Ova godina bila je zaista bogata događanjima. Ono što bih istaknuo i što me posebno raduje jest kada vidim kako se mladi odazivlju na Božji poziv i spremno daruju svoj život u službu Gospodinu i bližnjima. Tako smo ove godine slavili Mladu misu, tri đakonska ređenja i polaganje redovničkih zavjeta. Bogatstvo naše zajednice uz nova zvanja je i otvorenost životu, rađanje djece, ali i život u kršćanskom duhu i vjeri. Uvijek mi je drago susresti se s našim obiteljima, u trenucima njima osobito značajnima i dragima, a neki od njih su svakako slavlje sakramenta krštenja petog djeteta u obitelji, ali i potvrde (krizme) naših mladih. Ove godine bilo je preko tristo sudionika Obiteljske škole, a družili smo se i na Tjednu braka i obitelji po dekanatima. Mladi su naše bogatstvo i rado se u velikom broju odazivaju na naša događanja takoda je ove godine na Ljetnom dječjem kampu na Šipanu sudjelovalo gotovo dvjestodjece iz raznih župa Dubrovačke biskupije. Preko dvjesto studenata i mladih sudjelovalo je i na Mljetovanju, duhovno–edukativno–ekološkom programu u suorganizaciji sa Studentskim katoličkim centrom (SKAC). Redovito se provodi i Škola animatora Dubrovačke biskupije na kojima sudjeluju mlade osobe koje aktivno žive svoju vjeru i spremne su, u suradnji sa župnikom i prema svojim mogućnostima, odgovoriti na različite potrebe u svojoj župnoj ili biskupijskoj zajednici. O potrebitima posebno brinemo u zajedništvu s našim vjernicima i bližnjima u akcijama Caritasa koji tijekom cijele godine ima niz vrijednih projekata. Ove godine smo u dva navrata u suradnji s Isusovačkom službom za izbjeglice organizirali tjedan na moru za žene i djecu izbjeglice, ugostili smo i osobe s invaliditetom - Udrugu Arka-Korablja te pedesetak djece iz Ukrajine. U svim ovim akcijama pomogli su brojni naši sugrađani kao sponzori i donatori, na čemu im i ovim putem od srca zahvaljujem.Brojni su susreti na planu Biskupije koji su nas povezivali i međusobno hrabrili, te osnaživali zajedništvo naših vjernika. Tu je uvijek najsvečanija i nama najznačajnija priprema i proslava Festa sv. Vlaha koja nudi bogat program kroz tribine, predavanja i kateheze. Također i manifestacija “Kršćansko lice kulture” koja donosi niz značajnih kulturnih događanja. Posebno sam zahvalan Gospodinu i vjernicima koji vole svoju vjeru i poštuju svoju starinu te, iako i sami često malo imaju, nastoje pomoći u obnovi naših crkava. Posvetili smo tako crkvu sv. Vlaha u Stonu te obnovili i blagoslovili kapelu sv. Križa na Posatu, kao i kapelu Učeničkog doma ‘Paola di Rosa’.Naša Biskupija ove godine bila je domaćin Stručnog skupa ravnatelja katoličkih školau Republici Hrvatskoj te godišnjeg susreta predsjednika, ravnatelja i ravnateljica Caritasa iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Uistinu godina vrlo bogata sadržajem, ato su samo neka od događanja koja su obilježila proteklu godinu.
Koji su planovi Dubrovačke biskupije u narednoj godini (pastoralni centar u Župi, Mokošica...)
Nakon toliko godina iščekivanja doista bismo se svi radovali da se napokon završi sva potrebna dokumentacija te započnu radovi u Župi dubrovačkoj, Novoj Mokošici, na zgradi Biskupskog sjemeništa – Collegium Ragusinum, koji bi uključivao obnovu Biskupijske klasične gimnazije uz neke nove sadržaje kao što su učenički dom,vrijedna knjižnica i dostojan spomen na Ruđera Boškovića. Važna je i obnova i održavanje postojećih crkava i kuća, tako se uz obnovljenekrovove na nekolicini kapela i župnih kuća nastavlja i uređenje terasa na našoj katedrali. Međutim, uz sve ove planove ono što bih istaknuo kao osobito važno su molitva, rad i svjedočenje za naše obitelji kao i za nova duhovna zvanja, jer se brojne župesuočavaju s nedostatkom svećenika i pastoralne skrbi, a to se odražava i na potrebe naših obitelji. Biskupija će omogućiti i konkretnu pomoć obiteljima koje su otvorene životu i koje trebaju pomoć svih nas. U planu je i početak kanonskih vizitacija župama. To su pohodi biskupa vjernicima i ustanovama u kojima imamo priliku za više susreta kako bi se uvidjelo postojeće stanje i pokušalo ostvariti poboljšanje.
Kako u ovom vremenu konzumerizma dočekati Božić u duhovnom ozračju?
Pozvani smo pripraviti put Gospodinu, poravnati mu staze u svom srcu te u njemu pronaći mjesto za Isusovo rođenje. On je Emanuel – Bog s nama. Bog nam toliko toga daruje svakodnevno, radost, mir, ljubav, a ono najvažnije, daje nam spasenje i život vječni. Možda smo premalo zahvalni na svemu što imamo. Mislim da su u današnje vrijeme rijetke obitelji koje nemaju makar male jaslice za Božić. I u našoj Dubrovačkoj biskupiji u nekim župama postavljaju se žive jaslice u kojima djeca i mlade obitelji rado sudjeluju. Vjerujem da su mnogi čuli kako je sv. Franjo, prije 800 godina, prvi postavio žive jaslice. On je shvatio pravio smisao Božića. U Kristovu rođenju vidio je stvarnu Božju prisutnost i ljubav prema čovječanstvu. Svetom Franji nije bilo potrebno blještavilo kako bi dočarao Kristovo rođenje. Naprotiv, u jednostavnosti, poniznosti i siromaštvu Krist dolazi kako bi mogao susresti svakoga čovjeka i postati brat svima.Božić je susret Boga i čovjeka, a on se događa, ponajprije u nutrini srca. Ako se nastojimo voditi kršćanskim vrijednostima, nema tog konzumerizma koji nas može odvratiti od pravog i istinskog smisla i slavlja Božića.
Što poručiti vjernicima kako se oslanjajući se na vjeru ispravno nositi sa ovim turbulentnim vremenima ratova, siromaštva, bolesti....
Vijesti o prirodnim nepogodama - potresima, poplavama, požarima, bolestima, ratovima, nasilju, prijevarama, neslozi, sebičnostima razne vrste, o nepoštivanju ljudii stvorenoga svijeta, osjećaji promašenosti, gubitka, bespomoćnosti, sve nas to uvlači u more obeshrabrenosti gdje se ne vidi nada… A “čovjek ne može živjeti bez nade: njegov bi život ostao bez smisla i bio bi nepodnošljiv”, kaže nam Druga posebna skupština za Europu. Gdje možemo naći sigurnost i uporište u kriznim trenutcima, upućuje nas Benedikt XVI: “Jedinu ispravnu sigurnost u tim trenucima daje Gospodin koji i nama govori: ‘Ne boj se, ja sam uvijek s tobom’. Možemo pasti, ali na kraju padamo u Božje ruke, a one su dobre ruke.””Ne dajte da vam ukradu nadu”, naslov je knjige pape Franje u kojoj poziva čitateljada upozna izbliza Božju svemoć, strpljivost i milosrđe pojašnjavajući kako Božja ljubav može preobraziti svačiji život. Tumači nadalje papa Franjo kako radosnoživjeti kršćanstvo u svakodnevici, usprkos križevima i poteškoćama, te posebno ističe kako nikada ne trebamo gubiti nadu u Boga koji nas ljubi i koji nas nikada nenapušta. Sv. Pavao u poslanici Rimljanima pita? “Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?Nevolje? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?” I daje odgovor: “Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti odljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.”Volio bih da sve ove poticajne riječi pronađu put do srdaca ljudi te osnaže u njimanadu unatoč svemu što se događa. Uz vjeru, nadu i ljubav možemo se nositi sa svimpoteškoćama kao što su to, uostalom, činile i generacije onih koji su prije nas živjele.