Možda mu ‘Nekako s proljeća’ nije omiljena pjesma, ali za posao Darija Petkovića ovi stihovi imaju simbolično značenje. Kao mehaničaru koji popravlja motore, njemu baš s proljeća, od ožujka, poraste posao jer Dubrovčani nakon zimske stanke opet zajašu svoje čelične konje. Po struci je brodski strojar, a strast za motorima traje od malih nogu.
- Počeo sam 1970-ih, još u osnovnoj školi kad je majka kupila motor pa bih ga malo popravio i ‘pojačao’. Onda su mi dolazili prijatelji da i njima pogledam motor i tako je to krenulo. Tad nisi mogao otvoriti servis za motore, mogao si preko Trebinja, ali u Dubrovniku ne. Nisam to htio, pa sam poslije rata otvorio servis za popravak brodskih strojeva. Tijekom 1990-ih sam onda otvorio servis motora, otkriva Dario koji sa sestrom i djecom radi u svom Moto centru Petković u Bourbonu.
Dugotrajno stajanje je kobno
Radno vrijeme je od 9 do 17 sati.
- Ujutro krenem s motorima od prethodnog dana, završim ih, a onda dolaze novi. Kako je sad gužva, najprije odradim laganije kvarove, a onda kompliciranje. Vlasnici obično drže motor u garaži, a onda ga počnu voziti nepripremljenog za sezonu. Zbog dugotrajnog stajanja, gorivo često ostane u karburatoru, začepe se dizne i onda ne može upaliti dok ga se malo ne pročisti. Nekad mi za to popraviti treba ura, nekad dvije, a nekad treba novi karburator ako je cijeli oksidirao i motor dugo nije paljen, objašnjava Dario.
U početku je popravljao samo velike motore, Honde, Yamahe, a poslije rata se orijentirao isključivo na skutere, tipa Piaggio, Vespe... Nekad se popravak odulji i na nekoliko dana, a nekad u danu riješi 10 do 15 motora.
- Najčešće pođu prekidači, začepi se karburator, nešto se oko struje pokvari, pođe brava... Nema unificiranih kvarova, vazda je različito, vazda neki kvar dođe prvi put. Kako ćeš se snaći ovisi o tome koliko se razumiješ u motore. Kad se dobro razumiješ, nije teško. Isto je kao i kod doktora – on mora znati kako tijelo funkcionira da bi ga znao izliječiti, tako i mehaničari – kad znaš kako motor radi, lako ti je naći kvar. Naravno, trebaš imati malo i sluha, nekome samo trokira, ali moraš znati je li to do vode, struje, goriva... Sluh je jako bitan, naglašava Dario koji ističe kako ima sluha, u obitelji su svi u glazbenim vodama, majka je svirala u Orkestru, a on je sam svirao gitaru, tamburicu i klavir.
Ima vlasnika koji se ne razumiju i oni koji se razumiju u motore, a najgori su oni koji misle da znaju pa mehaničara nekad navedu na krivi trag. Sa ženskim vlasnicama motora je u tom pogledu malo lakše jer one uglavnom samo dođu i predaju makinju na servis. Iako su i debeloj manjini, ima vlasnika motora koji redovito servisiraju svoje ljubimce, a ima i onih koji godinama ne mijenjaju ulje pa dođu Dariju u radionu kad motor stane.
- Prije kad bi dolazili mlađi, svi su nešto popravljali oko motora, a danas je došlo doba da ništa ne diraju. Obuzeli su ih kompjuteri i mobiteli pa i ne razmišljaju da bi mogli nešto drugo napraviti osim igrati igrice i biti na internetu. Mi smo prije pravili kariće da bi se vozikali i spuštali na poklopcima od špahera, pravili smo igračke, a danas se sve samo kupi i dođe na gotovo, uspoređuje Dario.
Najteže mu u poslu padaju zahtjevniji vlasnici.
- Prije sam se živcirao, a sad sam oguglao: lijepo im sve objasnim i gotovo. Jednom se netko s motorom razbio i htio je garanciju za nove vilice jer mu je i prije te nezgode motor zanosio. Rekao sam mu da to neće prihvatiti osiguranje... Ljudima stalno moraš objašnjavati, izgubiš vrijeme, ali imam visok prag strpljenja, psihički sam miran, shvatio sam da nema smisla nervirati se. Navikao sam se raditi s ljudima, a kad je netko bezobrazan ili agresivan, smiriš ga, pokušaš s njime na lijepe. Ako vidiš da ne možeš, pođeš ća, smireno će mehaničar.
Spariti boje kacige i motora
Naravno, vlasnici rade pritisak.
- Svi bi da im jučer bude gotovo, a dotad motor godinu, dvije, čak i tri godine ga nisu palili, a sad im je odjednom toliko hitno da ne mogu ‘disati’ bez motora! Motori čiji popravak oduzima previše vremena ostavljam za kasnije, radim ga takoreći i godinu dana jer to bude cijeli ‘raspad sistema’. Naravno, vlasniku odmah rečeš da mu motor neće biti brzo gotov, nego da će se morati strpjeti ako hoće da ga popravimo, kaže Dario.
Svako malo mu dolaze vlasnici koji su imali prometnu nesreću pa traže da im Dario procijeni štetu i napiše ponudu za osiguranje.
- Neki bi da im upišeš sve živo – i ono što je bilo pokvareno prije prometne, ali mu objasniš da ni procjenitelj nije naivan... Stariji se motori rijetko uspiju popraviti jer tu obično bude mali iznos, a nekad vlasnici i sami poprave starije motore, veli Dario koji je radio na starom modelu NSU Pretis, Tomosima, ali i Vespama iz 1950-ih, čak su mu takvi modeli jednostavniji jer nisu puni elektronike kao noviji.
Vlasnici starijih modela dobro čuvaju svoje oldtimere pa mehaničar u šali kaže kako ih ne smije ‘ni krivo pogledati’. Najviše posla, razumljivo, bude tijekom ljetnih mjeseci: što je više motora na dubrovačkim ulicama, više je i kvarova.
Dario više nema omiljeni model motora, navikao je na sve moguće modele, a u Moto centru nudi i opremu.
- Najviše se kupuju kacige, kuferi, dodatna oprema poput rukavica, pojasa... 1970-ih i 1980-ih kad smo mi vozili, nije postojala ni vindjaka ni pojas ni ništa za motor, što si imao, to si i vozio. Sve se mijenja pomalo, a dosta je kupcima važna boja, svi gledaju da izgledaju lijepo na motoru. Objasniš im onda da nema veze kakva je kaciga i boja motora, dodaje mehaničar koji u poslu voli neprekidni izazov:
- Pronaći kvar, sredit’ ga, to je gust. Kad nađeš kvar, drago ti je... Kod većine kvarova znamo što je, ne trebaš ni gledati, čim čuješ motor, znaš što je, poručuje Dario.
Kad je slobodan vari, nešto gradi, radi, a svaki dan mu je glavna rekreacija stolni tenis, ljeti i kupanje. Iako ga i sam vozi, đir motorom mu više nije napet, a popravci ostaju. Smireno i profesionalno će Dario riješiti svaki kvar, a od njega odlaze na dalek put, tko to može znati – motori, motori, motori...