‘Predivan čovjek‘, ‘dundo Robi‘, ‘sjajan‘, ‘dobar i divan Robert‘, ‘najbolji, djeca ga obožavaju‘... Ovakvi epiteti se zaista rijetko pročitaju na društvenim mrežama. Pohvalu je prvi javno objavio naš sugrađanin Zvonimir Bašica, oduševljen zaštitarom u školi koju pohađa njegova kći, a koji svako jutro dočekuje djecu i one mlađe pažljivo otprati preko pješačkog prijelaza.
Najvažnija je sigurnost
Riječ je o Robertu Kalačiću, zaposleniku tvrtke Securitas, koji je zaštitar u Osnovnoj školi Montovjerna otkad je prvi put otvorila svoja vrata prije četiri godine.
- Sad sam četvrti razred! - šali se simpatični Robi dok sjedimo u predvorju škole. Ispit za zaštitara položio je 2000. godine i otad radi ovaj posao. Prije je najviše radio za hotele, a jedno vrijeme i na sudu.
Ali ovdje je najljepše?, pitamo ga.
- Prvi dan me bilo strah. Previše je djece i roditelja, ne daj Bože da se nekome nešto dogodi. Sad nema šanse da bih mijenjao mjesto rada! - kaže. - A normalno je da djecu pazim preko pješačkog prijelaza, najvažnija je njihova sigurnost. I meni su stariji, kad sam bio mali, pomagali prijeći ulicu - sjeća se.
Izgleda da ni Vas ne bi mijenjali, ni djeca ni roditelji...
- Hvala im na tome, ali to je moj posao - odgovara sa skromnim osmijehom. - Ako se radi sa srcem, onda se sve odradi kako treba. Ako ne radite sa srcem, bježite, pa da je ne znam koji posao u pitanju - mudro zbori.
Odmah prođe umor
No, kad se približavaju ljetni praznici, Robi nije ni približno sretan kao učenici.
- Jedva dočekam jesen, da počne škola - dodaje. Ljeti, naime, radi na drugome mjestu, pa s nestrpljenjem očekuje prvi dan škole i dječje osmijehe. Pedeset su mu i dvije godine, još se nije oženio ‘kao pametni Konavljanin‘, ali zato uživa u društvu svojih neputa i nepuće koji žive u Čilipima.
- Još sam ja mlad, oženit ću se s 55. Amen dabogda! - planira naš veseli sugovornik, visok i krupan čovjek meka srca, pa se opet vraća na ljepotu svog posla:
- Ima li što slađe u životu nego kad ti dođe dijete i zagrli te i nasmije ti se - pun ljubavi za učenike koje svakodevno čuva govori Robi.
Je li teško biti zaštitar?
- Najteže mi je kad pada kiša. Ne izlazim vanka i nema šetnje. Nije lako stajati na nogama, ali kad ovuda prođu učenici i jave mi se s ‘dundo Robi‘, odmah prođe umor. Najljepše mi je ujutro doći na posao, a najgore kad idem ća - kaže na kraju.