Prije sedam godina sam objavio tekst s ovim naslovom. U tih sedam godina nitko nije prstom mrdnuo pa se nemate pravo sablažnjavati nad viješću da Dubrovački zalasci sunca, tvrtka koja upravlja plažom u Uvali, ide u likvidaciju. Jack Drvosjek je obavio posao - posječena su 74 stoljetna stabla, sve je zaliveno betonom i nepovratno uništeno. Kome nije bilo jasno onda, neće biti ni sada, ali - daj da ipak pokušam...
Grand hotel Park davnih je dana dobio ime po parku koji nešto niže prelazi u plažu na kojoj su napravljene kabine za presvlačenje i restoran s terasom. Znam jer me djed vodio na Pipi i točno me je to boljelo za zalaske sunca. Kako tada, tako i danas. A iz tog vremena mi je ostala i ljubav prema ležanju u hladovini...ako me razumijete. Uglavnom, stabla su bila ta koja su kupanje u Uvali činila posebnim. Onda je došao kapitalizam i nestalo je hladovine. Posjekli su je motornom pilom, ubijali su stablo po stablo, a zauzvrat obećali 80 do 100 novih radnih mjesta.
Obećavati gluposti nije nezakonito, a sječa stabala je, naravno, bila apsolutno legalna. Ne želim da me propali investitor tuži zbog duševnih bolova i da svoju poslovnu nesposobnost pokuša amortizirati preko moje grbače.
Znači, još jednom, sve je bilo po zakonu. U dozvoli je pisalo da investitor smije ukloniti stabla. Problem je što investitor i ja drukčije tumačimo riječ – ukloniti. Postoje, naime, novinari i novinari, ali i investitori i investitori. Recimo, kad je Valamar dograđivao hotel President i oni su dobili dozvolu da uklone masline i česvinu koja smeta njihovoj investiciji. Učinili su to brzo i efikasno, ali potpuno drukčije – pozvali su stručnjake, obrezali stabla, iskopali ih iz zemlje, presadili na drugo mjesto i eno ih. Stabla su se primila i lijepo rastu. Mogu se stabla dakle ukloniti i ako ih se ne ubije.
Dubrovački zalasci sunca nisu htjeli slijediti Valamarov primjer. Jack Drvosjek se odlučio na masakr motornom pilom.
Tvrtka je razumjela da ukloniti stabla znači navaliti na njih bagerom, onda motornim pilama, a naposljetku su, kako se to stručno kaže, uklonili drvnu masu. Na taj način su pokazali da ih boli pipi za destinaciju i ljude koji tu žive. Posljedica svega je velika betonska površina, apsolutno negostoljubiva na vrlom ljetnom suncu. Tako je Jack Drvosjek sebi pucao u koljeno. Hvala Bogu. Ali šteta nam je ostala i bojim se da je trajna. Jer se stabla ne mogu posaditi u beton.