Dubrovačkoj bolnici kronično nedostaje liječnika te medicinskih sestara i tehničara, ali rijetko se u toj priči spominje nemedicinsko osoblje. Nije lako živjeti na minimalcu u Dubrovniku, hrvatskom simbolu skupoće. Početnička plaća nedostajućih pomoćnih radnika, spremačica, kuharica i ostalih u tom dijelu bolničkog sustava, kreće od 3.750 kuna. Kad ima posla u turizmu, nema interesa za rad u bolnici.
- Dubrovačkoj bolnici nedostaje 50-ak radnika u nemedicinskim odjelima, najviše spremačica i pomoćnih radnika. Živimo u gradu u kojem se sve svodi na turizam i naravno da će netko otići iz bolnice za boljom ponudom. Oni koji dođu, vrlo brzo pođu kad shvate kolika je plaća. U koroni su se stvari malo popravile jer su ljudi ostajali bez posla, a sad opet fali ljudi – komentira Marko Lipotić, povjerenik Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske u Općoj bolnici Dubrovnik.
Nedostaje 31 spremačica
Kako bolnica funkcionira, Lipotić opisuje primjerom kuhara koji nakon jutarnje smjene i odrađenog posla radi kao pomoćni radnik. Osoblje se međusobno pomaže, ostane se i nakon smjene da bi obroci pacijentima bili uredno posluženi, a bolničke posteljine oprane.
- Svaka čast liječnicima i medicinskim sestrama, ali treba imati na umu da nitko od njih neće moći raditi u operacijskoj sali ukoliko nije očišćena ili svjetla ne rade. Ne govori se dovoljno o nemedicinskom osoblju koje je dio tog kotača koji održava bolnicu u funkciji – ističe Lipotić i dodaje: „Jedan radnik iz kuhinje je pošao 1. travnja, a drugi odlazi 1. svibnja. Oni će lako naći posao u turizmu za šest tisuća kuna, a ovdje je minimalna početna plaća 3.750 kuna. Ne računajući prijevoz i prekovremene sate, sa smjenskim radom i odrađenom subotom, možda dođe do 4.300 kuna. Je li to normalna plaća u današnjim uvjetima? Kao sindikalni povjerenik sam jako nezadovoljan odlukom o porastu osnovice plaća zaposlenima u javnim i državnim službama, jer što to znači četiri posto na plaću od 3.750 kuna? Ništa! Niska primanja su najveći problem zbog kojeg nitko ne želi doći raditi bolnicu. Navikli smo da nam nedostaje radnika, tako je već godinama, ali nitko to ne shvaća ozbiljno“.
Prema sistematizaciji radnih mjesta, OB Dubrovnik bi trebala imati 75 spremačica. Trenutačno ih je 57 zaposleno, od toga je 13-ero na bolovanju ili rodiljnom dopustu, što znači manjak od 31 radnika.
Inspektori češljaju bolovanja
Prim. dr. Marijo Bekić, ravnatelj Opće bolnice Dubrovnik slaže se da su plaće niske, ali to je, napominje, nešto o čemu ne odlučuje bolnica. I ravnatelj kaže kako se s početkom pandemije kadrovsko stanje u nemedicinskim bolničkim službama popravilo, a sad kad se turizam vraća na pretpandemijsku razinu, opet imaju isti problem. Raniji pokušaj ugovaranja vanjskih suradnika odnosno tvrtki za poslove čišćenja bolnice, tzv. outsourcing nije uspio.
- Bolnica je imala kriznu situaciju 2017. i 2018. kad smo bili na granici održavanja higijene, prisiljeni na outsourcing radi održavanja čistoće objekta, pranja rublja, itd. Preraspodjelom poslova uspjeli smo prevladati krizu, a privatne tvrtke nisu bile zainteresirane za čišćenje bolnice – kaže dr. Bekić.
Osim nedostatka kadra, bolnica se neprestano suočava s pobolijevanjem radnika, redovito ih je između 11 i 15 posto na bolovanju.
- Radi se o dugotrajnim bolovanjima gdje poslodavac ima ljude na papiru, a oni zapravo nisu na raspolaganju. Osim slanja inspektora HZZO-a svakog mjeseca, mi tu više ništa ne možemo napraviti. Primorani smo angažirati zamjene kako bismo održali redovno funkcioniranje – kaže Bekić.
Broj privremenih nesposobnosti za rad se povećava ljeti, to je apsolutno točno, kaže ravnatelj, ali valja reći kako inspektori dosad nisu utvrdili slučaj lažnog bolovanja.
