Gradsko društvo Crvenog križa Dubrovnik pomaže starijim sugrađanima u nabavci ipruža im psihološku pomoćBožo Radić/Cropix
- Baš smo posjetili jednu gospođu, tu u Gradu. Vratila se iz inozemstva i prema rješenju sanitarnog inspektora morala je u samoizolaciju. Nije bila u stanu dva ili tri mjeseca, svega joj je ponestalo pa smo joj na njezin poziv dostavili namirnice i potrepštine. Vrećicu smo objesili na kvaku od vrata, javili joj telefonom da smo donijeli što je trebalo i pošli ća. Možda djeluje malo čudno, ali tako to ide. Moramo čuvati i sebe i druge – prepričava ravnatelj Gradskog društva Crvenog križa Dubrovnik Živko Šimunović 'crticu' iz svakodnevice zaposlenika i dvadesetak volontera koji su u jeku krize s koronavirusom građanima stalno na raspolaganju, osobno ili posredstvom telefona, mobitela i društvenih mreža.
Gradsko društvo Crvenog križa Dubrovnik pomaže starijim sugrađanima u nabavci ipruža im psihološku pomoć
Božo Radić/Cropix
Čašica razgovora
Naglasak je na najranjivijoj skupini, starijim korisnicima iz samačkih domaćinstava kojima treba pomoć u dostavi hrane i lijekova. Neki zatraže samo konzervu pelata, neki se prepadnu kako će i kad platiti račune...
Njima i svima drugima koji zatraže potporu od 16.ožujka posebno obučeno osoblje pomaže i razgovorom na liniji za psihosocijalnu pomoć koja je otvorena od 8 do 20 sati. U Crvenom križu se šale da je ta linija ono što narodski zovemo 'rame za plakanje' ili 'čašica razgovora'.
- Loše vijesti koje pristižu iz dana u dan stvaraju pritisak, osobito na usamljene starije ljude kod kojih raste nervoza i panika. Ovaj tjedan nas je zvala jedna gospođa, prvih pet minuta nije mogla govoriti od plača, ali smo je uspjeli smiriti. Pričali smo o svemu i svačemu i završili razgovor s osmijehom. Shvatila je da nije došao smak svijeta. Kako bude odmicali dani, bit će sve više ovakvih poziva. Nekad je lakše malom djetetu objasniti neke stvari nego starijima – otkriva nam Šimunović djeliće poslovne rutine koju svi shvaćaju maksimalno ozbiljno.
- Doma imam majku od 93 godine, ni ona se u početku nije puno na sve ovo obazirala, ali sad vidi da nema šale. Ne izlazi nikud. Poslala me neki dan kat niže, da pogledam ima li što pošte u sandučiću. Mislim da joj neće teško pasti što stoji u koći, ima knjige, novine i misu online – smješka se naš sugovornik. Njegova zamjenica Katija Damjanović zadužena je za koordinaciju. Osim dežurstava telefonom, brine za web, FB, Twitter i Instagram, za dnevnu komunikaciju s udrugama, gradom, volonterima na terenu... A teritorij je razvučen, od Dubrovnika, preko Župe i Konavala na istok, Primorja, Stona, Janjine, Trpnja i Mljeta na zapad, uvijek nekom nešto pofali. Iz seoskih sredina manje je poziva starijih, što zbog veće međususjedske solidarnosti, što zbog života u krugu obitelji. Oni koji posegnu za kriznim telefonom različiti su, uostalom kao i svi ljudi:
- Jedna gospođa mi je osvježila dan kad je nazvala i rekla 'Ne treba mi ništa, samo sam htjela provjeriti je li 418810 vaš pravi broj, prebrzo su rekli na televiziji, prije nego sam uzela penkalu za zapisat' – priča Damjanović.
Gradsko društvo Crvenog križa Dubrovnik pomaže starijim sugrađanima u nabavci ipruža im psihološku pomoć
Božo Radić/Cropix
Neki pitaju za apartmane
S kolegicom Robertom Šimunović svjedočila je i nekim neugodnim pozivima:
- Bude agresivnih ljudi, frustriranih i s problemima koji nadilaze naše mogućnosti, zato nastojimo filtrirati informacije. Jasno je da ne možemo pomoći onima koji nas pitaju kad će im doći gosti za apartmane ili znamo li zašto nekoga propuštaju preko granice, a nekog ne – ističu Katija i Roberta. U stožeru dubrovačkog Crvenog križa na Kantafigu dnevno se pripremaju deseci paketa osnovnih namirnica koje do odredišta razvozi interventni tim. I tu treba paziti za pojedinačne potrebe ako pomoć ide dijabetičarima, kroničnim bolesnicima...prema procjeni, nekim korisnicima dostavi se i koji komad svježeg mesa...Prethodno svakako treba provjeriti je li ciljana osoba stvarno sama i u potrebi.
Od kuće do kuće ovih dana interventni tim dubrovačkog Crvenog križa nosi pakete potpore starijim sugrađanima
Božo Radić/Cropix
- Najvažnije je probuditi savjest i izaći ususret svima koji se bez pomoći ne mogu snaći, kao primjerice neki bračni par osamdesetogodišnjaka koji žive na vrhu gruškog nebodera, kako će oni sami - kažu naše sugovornice. S njima je u uredu i Draga Raguž, veteranka Crvenog križa koja se 'zanat' ispekla u Domovinskom ratu. Nijedan humanitarni izazov nije joj stran jer je, kaže, najvažnije ostati sabran i pomoći najizloženijima, bez obzira kakva ih ugroza snašla.
