’Kome je škola kruha dala? Meni! Našao sam marendu ispod klupe’ - bila je dječja doskočica u moje đačko doba, sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Uvođenje besplatnih ‘zdravih’ obroka u osnovnim školama za sve učenike, koje je ovih dana izazvalo odobravanja ali i nezadovoljstvo među roditeljima, podsjetilo me na davne uspomene iz O.Š. Miše Simoni.
Sjećam se kad smo se iz škole Centar u Gradu u petom razredu preselili u zgradu Gimnazije na Pločama. Mati bi mi za marendu dala dva dinara. Ne zato jer joj je bilo lijeno napraviti marendu, daleko od toga, nego zato što bi je vrli sin vratio doma u torbi ili bi je ostavio ispod klupe. ‘Kućna’ marenda u ono doba bila je znak da si ‘seljo’, pa bi u ‘Dubrovkinje’ za ta dva dinara kupio gotovi sendvič. Kvarat uske iz Orlanda, a u njoj dvije listopadne fete. Jedna sira i jedna mortadele ili parizera, popularne ‘podriguše’. Zašto listopadne? Pa zato jer su bile tako tanko isječene da, kad bi ti ispale iz kruha, lelujajući padale na pod. Kao lišće sa stabla ujesen. Čim bi izašao iz butige netko od starijih, sedmaša i osmaša viknuo bi - ‘Daj griz!’. Tako ni od te jadne marende ne bi ostalo puno.
Podjela besplatnih obroka u školama nije počela idealno i ujednačeno u cijeloj Hrvatskoj, ali je krenula. Naravno da nam smeta kad na vijestima vidimo djecu iz neke zagrebačke škole kako u menzi jedu piletinu s verzom pod ulje, a dvije sekunde potom svoje dijete u klupi sa ‘sirkom’ na feti integralnog kruha i jogurtom ili sendvičem od pečene tikvice i paprike. Ruku na srce, u gradu im za 10 kuna, koliko država dotira taj obrok, ne možeš ni dati puno više. Da ideš to kupiti u butizi, ispalo bi skuplje. A tko je od nas ikad dijete u školu poslao s tećicom kuhane hrane i salatom? A vaši roditelji, jesi li vam stavili tećicu u bursu? Dali bi djetetu marendu od sira i salame u prstiću ili deset, petnaest kuna da kupi nešto u butizi ili pekari i to bi bilo to.
Koliko god nam se činilo nepravedno i malo, kad tih 10 kuna pomnožimo s 20 školskih dana u mjesecu, uštedjeli smo barem 200 kuna po djetetu. ‘Izbijmo’ praznike pa je to u osam mjeseci 1.600 kuna manje iz kućnog proračuna. Po novom tečaju - 212,30 eura. Da nije malo? Pa to je rata kredita za pristojan auto! Usto, više se ne treba ustajati uru prije pa trčati po kruh i salamu, mozgati što ćeš djetetu danas spraviti za marendu.
Ma sve i da ga možeš poslati s jastogom u školu, dijete mora imati raznoliku prehranu. A što je još važnije, u školama će se uz drugu djecu naučiti na ‘zeleno’, koje doma u pravilu teško prolazi.