Kad netko spomene Kotor u Crnoj Gori, prvo što vam padne na pamet je Bokeljska mornarica, potom sveti Tripun, pa utvrđeni grad unutar srednjovjekovnih zidina. S takvom percepcijom i ja sam neradni Uskršnji ponedjeljak iskoristio za obiteljski izlet u Kotor u kojem je, kao i u Dubrovniku, krenula turistička sezona. Turisti šeću po uskim kotorskim ulicama, padaju selfiji po pjacetama, kupuju se suveniri, popunjene su terase kafića i restorana. Ma isto kao u nas u Gradu, pa i po pitanju cijena. Logično, očekivali bi da će glavni motivi suvenira biti ono po čemu je Kotor prepoznatljiv. Dakle, Bokeljska mornarica, stare zidine, palače, tvrđave i kule…. No uopće nije tako.
Glavni suvenir u Kotoru je mačka! Cat shopova ima koliko hoćeš. Nude se portreti mačaka, plišane mačke, drvene mačke, kukičane mačke, majice sa bezbroj mačjih motiva, ukrasni jastuci sa kojih vas gleda mačka, mačje torbice, registarske pločice sa slikama mačaka i natpisom Kotor….. nema čega nema s mačjim motivima. Kotor je definitivno grad mačaka. U povijesnoj cjelini ima ih svuda. Bio sam i prije Kotoru, ali ovoliko mačaka nije bilo. Izležavaju se na suncu po stolicama restorana i kafića, gegaju se po uskim kamenim ulicama, pristojno se ‘grebu‘ se za zalogaj sa riblje plate…. A turisti? Oni ih obožavaju. Maze ih, hrane, slikavaju se s njima, kupuju njihove suvenire. Posebno turisti iz dalekoistočnih zemalja, jer u njihovoj kulturi mačke imaju posebni značaj.
E sad, nije da su Kotorani nesvjesni svoje bogate povijesti i pomorske tradicije, da ne poštuju svoju kulturu i baštinu. Ma ne. Njima su i dalje najvažnije njihove zidine, Bokeljska mornarica i sveti Tripun. Mačke su im, poput one gigantske drvene klupe na ulazu u Stari grad, tek turistički ‘touch‘, turistički nadstandard rekli bi u gradu. Kotorani su mačke prepoznali kao dodatni marketing, ‘upakovali‘ u povijesnu priču o starim kapetanima, jedrenjacima i lovu na miševe koji su mornarima uništavali oskudne zalihe hrane i stavili cijenu.
I onda se sjetim naše slavne dubrovačke Anastazije. A joj, a joj….! Kakav smo nered napravili sa pokojnicom. Umjesto da smo priču o njoj i njezinoj kućici ‘upakovali‘ u povijest Kneževa dvora, dubrovačkog kneza, Dubrovačke republike, bla, bla, bla….. isprintali majice, kikare, magnete, zalijepili cijenu i dali razlog više nekom Japancu, Koreancu, Englezu ili Amerikancu da umjesto Splita, Zadra ili Korčule za svoje putovanje odabere baš Dubrovnik. Ne, mi smo pokojnicu deložirali i napravili svjetski skandal zbog kojeg smo još uvijek na lošem glasu kao pet unfriendly city. E da je Kotoranima naša Anastazija, a nama njihova pamet.
