Nela (8) i Franko (10) Carević mali su Zagrepčani, pučkoškolci koji su u rodni grad svoga oca došli početkom praznika i brzo se priviknuli na ljetni ritam. Nela će u rujnu u treći, a Franko u peti razred zagrebačke osnovne škole na Jarunu. I u trenutcima kad se ne kupaju, slobodno vrijeme provode vrlo kreativno i nimalo se ne dosađuju.
Mališani su poslušali majčin savjet i počeli oslikavati oblutke koje su pokupili s plaže ispod samostana Sv.Jakova i obiteljske kuće. S zaraznim osmijehom na licu, sjedeći na kućnom pragu, brat i sestra praktično razvijaju svoj poduzetnički duh. Dok su rukom i nemjerljivim umjetničkim darom i ljubavlju oslikani oblutci poredani na velikoj kartonskoj kutiji ispred njih, oblutci s motivima mora, zidina, svjetionika, barki ili palmi poredani u tri veličine. Tako im se kreće i simbolična cijena od samo 1, 2 i 3 eura po svakom originalnom suveniru. Malo tko od kupača i posjetitelja plaže na sv.Jakovu ne pogleda izložene slikarije u ‘Souvenir shopu Sv.Jakov‘.
-Nije nam teško smiješiti se, ali nam je najteže to što smo mali i sramežljivi. I zato nam je i malo neugodno. Ali, već smo pomalo naučili kako s turistima kupcima. I lijepo nam je s njima dok pričamo. Jednako ima naših i stranih, svi su ljubazni prema nama. I jako smo sretni ako uspijemo prodati svoje radove -otkriva Nela i priznaje:- Franko duplo od mene ljepše crta!
-Zar ti kao djevojčica odmah priznaješ da je netko bolji od tebe?
-Daaa! Pa to je istina! Ja nemam pojma o crtanju! Kad je u školi likovni, najradije crtam ono što mi je najlakše, more i sunce! Imam dva kamena sa suncem i puno kamenja s naslikanim drvećem, onakvim kao u Zagrebu. Puno volim prirodu i tamo često idem s roditeljima, ali mi se nekad ne da zato što sam umorna i ne mogu hodati. I zato mi se na da!
-Ali, znaš li da nabolje odmara šetnja kroz prirodu, posebno s prijateljima?
-Rijetko šetam s prijateljicama, više sam s obitelji - priča nam Nela, nakon čega je nešto stariji i samozatajni Franko pojasnio kako mu nije cilj slikati uvijek iste motive:- Najviše volim crtati jedra i sidra. I zastave Hrvatske, a jednom sam nacrtao i zalazak sunca koji sam vidio na jednoj aplikaciji. Volim malo ”kompliciranije” crteže!
-Što su za tebe ”kompliciranije” slike?
-Pa, to je zalazak sunca s dosta detalja. Tad to ispadne ljepše i onda se to brže kupi i mi zaradimo.
-Znači, naučili ste da se nešto što je kvalitetnije i skuplje, ako se u to uloži više truda, brže i bolje proda?
-Pa da, a novac čuvamo u škrabici i njime se počastimo sladoledom. Ako ćemo iskreno, većinom ga čuvamo za neku tehnologiju. Tako Nela štedi za tablet, a ja bih radije stolni kompjuter ili mobitel- priča Franko kojem sestra upada u riječ i zadovoljno naglašava:- Kad na kraju mjeseca podijelimo zaradu, mislim da ću imati dovoljno novca za tablet!
No, brat se ne da zbuniti i nastavlja:- Ja sam više čovjek od potrošnje! Više volim uzeti novce pa s prijateljima izaći van! A Nela i ja crtamo uvijek ujutro, pa odemo na plažu i ponovno biramo pravo kamenje i onda to prodajemo. Dan nam brzo prođe, ali stignemo pogledati i neki film.
Naši nam mali sugovornici otkrivaju kako će u Dubrovniku ostati cijelo ljeto:
-Bit ćemo tu sve dok ne počne nastava. A nekih smo se prijatelja već zaželjeli, nekih baš i ne- priznaje Nela koja na upit je li to stoga što je, možda, takvi vršnjaci vuku za kosu i kikice, uzvraća:- Nikako ne onih koji se bezobrazno ponašaju i zbog dosta stvari su problematični!
