Kriza je bilo i ranije, gospodarstvo se nosilo s njima, koliko je ova drugačija?
Ova globalna kriza se infiltrirala u sve segmente gospodarskog sustava, međutim za očekivati je da će se ipak najviše manifestirati na turizam. Može se sa sigurnošću konstatirati kako je turizam zbog dinamike svoga razvoja jedan od najzapaženijih ekonomskih i društvenih fenomena. To potvrđuje i podatak da je u razdoblju od1950. do 2019. broj međunarodnih turističkih dolazaka narastao 55 puta, a ostvareni prihod je narastao 810 puta. Turizam je 2018. sudjelovao s 3,6 posto u svjetskom bruto domaćem proizvodu, sa 7 posto u ukupnom svjetskom izvozu te s 29 posto u svjetskom izvozu usluga, a svaka deseta osoba u svijetu je bila zaposlena u sustavu turizma. U svom dosadašnjem razvoju turizam je potvrdio da se razvija brže od većine drugih gospodarskih segmenata te kako se unatoč brojnim krizama (naftna kriza, ratovi i teroristički napadi u različitim dijelovima svijeta, potresi, poplave) brže oporavlja. U dosadašnjim krizama u nekoj svjetskoj turističkoj destinaciji dolazilo bi samo do prostornog premještanja turističke potražnje prema destinacijama koje nisu bile zahvaćene krizom, odnosno prema onima koje su turisti percipirali sigurnima.
To je bilo pravilo sve do veljače 2020. - do pandemije COVID 19. Pandemija COVID 19 je potpuno „paralizirala“ globalni turizam što je nezapamćeno u ovim razmjerima u povijesti turističkog razvoja. Prema prvim prognozama Svjetske turističke organizacije (UNWTO), broj međunarodnih turističkih dolazaka bi 2020. mogao pasti za 20 – 30 posto (od 290 do 440 milijuna dolazaka), što bi bio gubitak od 300 do 450 milijardi USD, a u najgorem slučaju i do 1,5 bilijuna USD. Prema podatcima Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) taj pad bi iznosio 45% međunarodnih turističkih dolazaka ako bi se pandemija regulirala do srpnja, a ukoliko ne dođe do oporavka do rujna, pad dolazaka bi iznosio čak 75 posto. Usporedbe radi, epidemija SARS-a (2002., 2003.) rezultirala je padom od tri milijuna međunarodnih turističkih dolazaka (0,4 posto), a ostvareni prihod od međunarodnog turizma je pao za 1,4 posto. Oporavak je trajao 20 mjeseci Za vrijeme globalne ekonomske krize 2009., pad međunarodnih turističkih dolazaka je iznosio 37 milijuna, odnosno 4 posto, a pad od ostvarenog prihoda od turizma je iznosio 5,4 posto, odnosno 88 milijardi USD. Osim međunarodnog turizma i domaći turizam je snažno zahvaćen pandemijom COVID 19 i restrikcijama koje ograničavaju kretanje ljudi (14. travnja polovici svjetskog stanovništva je bilo ograničeno kretanje).
Gdje je tu Dubrovnik i Hrvatska?
Kriza se posebno odrazila na makro-ekonomsku razinu, pogotovo u svjetskim regijama i zemljama čiji razvoj prvenstveno ovisi o turizmu među kojima se svakako nalazi i Republika Hrvatska. Prema podatcima Svjetskog vijeća za putovanje i turizam (WTTC) izravni, neizravni i inducirani udio turizma u BDP-u u Republici Hrvatskoj je 25 posto. Uspoređujući s konkurentskim destinacijama Republike Hrvatske vidljivo je da je taj udio znatno niži: u Sloveniji 9,9 posto, Turskoj 13,1 posto, Italiji 13 posto, Francuskoj 8,5 posto i Španjolskoj 14,3 posto. Također udio zaposlenih u turizmu je u Republici Hrvatskoj 25 posto, u Sloveniji 10,3 posto, u Turskoj 9,4 posto, u Italiji 14,9 posto, Francuskoj 9,4 posto i u Španjolskoj 14,6 posto. U Republici Hrvatskoj turizam sudjeluje u ukupnom izvozu sa 38,6 posto, u Sloveniji 6,2 posto, u Turskoj 17,5 posto, u Italiji 7,9 posto, u Francuskoj 7,7 posto i u Španjolskoj 18 posto. Ovi podatci ukazuju na izrazito veliku ovisnost gospodarstva Republike Hrvatske o „visokim dozama“ prihoda i deviznih priljeva od turizma što se u nastalim uvjetima manifestira kao teška „apstinencijska“ kriza.
Koliko bi mogao trajati oporavak gospodarstava uz uvjet da pandemiju zaustavimo ove godine?
Prema UNWTO-u je predviđeno da bi oporavak mogao trajati dvije godine pa čak i više. Međunarodna udruga za zračni prijevoz (IATA) procjenjuje da je malo vjerojatno da će se aviokompanije koje uspiju opstati oporaviti do početka 2021., dok Agencija za istraživanje hotelskog tržišta (STR) predviđa da se hotelijerstvo neće oporaviti do 2022. Posljednje makroekonomske procjene OECD-a pokazuju da će svaki daljnji mjesec restrikcija rezultirati gubitkom proizvodnje od dva postotna boda u godišnjem rastu BDP-a, a ako se restrikcije nastave tijekom daljnja tri mjeseca, godišnji rast BDP-a mogao bi biti između od četiri do šest postotnih bodova manji nego što bi inače bio.
Dosadašnji pokušaji predviđanja utjecaja pandemije COVID 19 na turizam te utvrđivanja smjernica razvoja nadvladani su brzinom njezina razvijanja i širenja. Oporavak se nikako ne može dogoditi odjednom, a prvenstveno ovisi o razmjerima krize, naravi, opsegu, duljini trajanja, pogođenim gospodarskim sustavima, a posebno o fazi u kojoj se kriza nalazi. Ovdje treba imati na umu obilježje turističke potražnje koja će se u situacijama smanjenog dohotka i uz visoku razinu rizika ugrožavanja zdravlja koje nam je svima najbitnije, ipak odlučiti za „ostanak na sigurnome“. Kako se kriza nametala u svojim fazama (faza bez simptoma, faza javljanja simptoma i najave krize, akutna faza, kronična faza, faza oporavka i faza nakon krize), tako se očekuje da će i oporavak turističkog razvoja teći u tri osnovne faze dok se ne postigne razina razvoja prije krize. One destinacije koje su prije krize bile dobro pozicionirane na svjetskom turističkom tržištu će zasigurno preskočiti faze upoznavanja i uvođenja na tržište i krenut će s fazom razvoja, a one koje su dosegle svoju tržišnu zrelost i zasićenost će ipak morati krenuti ispočetka.
Autor Kjell Nordströmom kaže kako ćemo u budućnosti putovati kao mačke - u poznatom radijusu oko kuće, u bliske i sigurne destinacije?
Početna faza turističkog oporavka će prema UNWTO-u krenuti od srpnja 2020., a glavninu turističkog prometa će predstavljati domaći turisti i regionalna turistička potražnja. Sve će prvenstveno ovisiti o epidemiološkoj situaciji zemlje odakle turisti dolaze, o epidemiološkim situacijama zemalja preko kojih turist treba prijeći da bi došao kao i o epidemiološkoj situaciji u željenom odredištu. Prema tome, diskrecijski dohodak (ono što nam ostane kad platimo sve poreze i pokrijemo osnovne potrebe) koji je značajno smanjen u ovim uvjetima, sigurnost, povjerenje i blizina tržišta u ovoj fazi će biti od presudnog značenja. Iz toga razloga će se preferirati bliža odredišta u koja se može doći osobnim automobilom. Republici Hrvatskoj to itekako može biti velika prednost, ali Dubrovnik će u toj fazi biti u nezavidnoj situaciji jer je prvenstveno avio destinacija. Obilježja potražnje su se znatno izmijenila i porast će potražnja za onim destinacijama u kojima su ispunjeni uvjeti sigurnosti i u kojima se može ostvariti dostatna udaljenost.
Važan kriterij će svakako biti osiguranje visoke razine higijenskih standarda, a naglasak će se staviti na zdravlje i održivi razvoj. Tražit će se kuće za odmor, kampovi tj. smještaj u manjim objektima i slabije naseljenim prostorima. U ovoj fazi priliku može iskoristiti ruralni, nautički, kamping i glamping turizam koji bi već trebao početi sa svojom promocijom. Sljedeća faza bi prema Institutu za turizam, trebala biti početkom 2021., a podrazumijeva uspostavljanje redovitih, izravnih zračnih veza s europskim i s ostalim svjetskim regijama te porast konkurencije na svjetskom turističkom tržištu. Prednost za Republiku Hrvatsku svakako predstavlja činjenica da je po pitanju sigurnosti prije krize rangirana visoko, a također za vrijeme krize evidentirana je kao zemlja sa strogim mjerama za sigurnost stanovništva. Treća faza se očekuje početkom 2022., a izravno će ovisiti o oporavku gospodarstava naših glavnih emitivnih tržišta (Njemačke, Slovenije i Austrije na razini RH i Velike Britanije, Njemačke, Francuske, Sjedinjenih Američkih Država na razini Dubrovnika). Potpuni oporavak će biti kad prestane bilo koji oblik ugroženosti od COVID 19, a to je kada cjepivo postane dostupno svima.
Je li sad prilika da se osim sunca i mora Hrvatska promovira kao destinacija za aktivan odmor, zemlja čistog zraka i vode, domaće hrane…?
S obzirom na visoku razinu ovisnosti o razvoju turizma u kojoj se ne realiziraju njegovi multiplikativni učinci, postojeća situacija u Republici Hrvatskoj može biti idealna prilika za promjenu politike dosadašnjeg razvoja u kojoj se turizam prvenstvo temeljio na uvozu čime se zapravo poticalo gospodarstvo drugih zemalja, a ignorirao potencijal vlastitog gospodarstva. Dosadašnjim pristupom razvoju 'pilali' smo granu na kojoj sjedimo. Svjesni smo i činjenice da je životni ciklus hrvatskog turističkog proizvoda došao u fazu zasićenja, obilježen uniformiranošću i masovnošću koji se negativno reflektira na kvalitetu života lokalnog stanovništva i na okoliš. Prema tome, ovo je prilika da nakon „respiratora“ oživimo gospodarstvo i njegov značajan segment – turizam, stavljajući naglasak na definiranje prioritetnih turističkih proizvoda čiji će se razvoj temeljiti prvenstveno na autohtonosti i održivosti.