Međutim, malo je poznato da naša lokalna uprava i država od tih istih jahti ubere tek „siću“. Spominjana Abramovičeva jahta, duga čak 163 metra za višemjesečno sidrenje između Plata i Cavtata ne plaća nikome ništa! Točnije, nula kuna u proračun! Pitamo li se, tko je tu lud? Tako vrijedna jahta i ne samo ona, plove našim morem doslovno besplatno. Čak i mali ribari i kupači koji se usidre blizu njih u Župskom zaljevu sa svojim barkama plaćaju državi dozvole, vezove i slično kako bi imali plovila za svoje guste. Ova godina je specifična. Željeli smo elitni turizam – dobili smo ga radi korone. Isto je i s kruzerima. Smetale su gužve, šporkeca, buka, ispušni plinovi... A što sad imamo? Zatvorene butige, suvenirnice, restorane, hotele, apartmane, a na burzi rada se čeka satima. Neki bogataši su došli s jahtama i tu su, skoro, besplatno.
PLAĆA SE SAMO SIDRIŠTE
Istini za volju, Abramovič i drugi jahtaši sigurno su voljni, kao i u drugim državama platiti sidrenje, providbu i uživanje u moru. Većina od njih, bez da „trepnu“ platili bi tisuće eura za ljepotu koju im pruža naša obala. Ali, u Republici Hrvatskoj nema zakona po kojemu im se boravak u našim vodama može naplatiti, osim na rijetkim, ekskluzivnim mjestima.
Mnogim jahtašima i ljubiteljima mora možda je teško shvatiti način naplate i službi koje naplaćuju ono malo što je zakonom određeno. Naime, na području naše županije imamo oko 80 lučkih područja na kojima djeluju četiri Lučke uprave: Dubrovnik, Korčula, Vela Luka i Dubrovačko-neretvanska županija. Županijska lučka uprava Dubrovnik skrbi i naplaćuje na svom području od hotela Belvedere na jugu, do kraja Šipana na sjeveru. Isto tako Korčulanska i Velolučka brinu o svom području, a Dubrovačko – neretvanska o svim drugim područjima za koje ne brinu tri prehodne. Bilo je želja za otvaranjem još i više kapetanija jer im je zakonom iz 2003. godine to bilo dozvoljeno, ali iz financijskih i praktičnih razloga nije im udovoljeno.
Jahtaš, ako imalo vodi računa o sidrenju svoga plovila može doslovno mjesecima, cijelo ljeto, ploviti od sidrišta do sidrišta, od Prevlake do Savudrije, i ne plaćati ništa. Na našem bližem području jedina sidrišta na kojima se vrši naplata su između Lokruma prema gradu i oko otočića Dakse za koju skrbe dvije različite Lučke.
- Cijena veza u Gružu od polovice parka Luja Šoletića do Batahovine iznosi za plovila do 25 metara 120 eura dnevno, kaže nam ravnatelj Lučke uprave Dubrovnik Blaž Pezo koja skrbi o tom dijelu rive. Brodovi veći od 25 metara plaćaju dodatnih 12 eura po svakom dužnom metru. Istu cijenu naplaćuje i Županijska lučka uprava Dubrovnik od parka pa dalje prema placi. Cijena sidrenja na sidrištu Daksa iznosi 50 posto dnevne cijene vezivanja u Gružu, ističe Pezo.
Sidrenje između Lokruma i grada u nadležnosti je Županijske lučke uprava Dubrovnik i znatno je skuplje nego kod Dakse.
- Jedan dan boravka jahte od 20 do 25 metara na sidrištu s najljepšim pogledom na Grad iznosi u sezonskim mjesecima 850 kuna, govori nam Željko Dadić ravnatelj Županijske lučke uprave Dubrovnik koja osim dijela Gruške rive skrbi o vezovima u Portu. S veličinom broda rastu i cijene, pa tako oni veći od 90 metara dan sidrenja plaćaju 7500 kuna dnevno.
Jedna od atraktivnijih luka zasigurno je iCavtat gdje se sidrenje plovila do 15 metara u luci naplaćuje 400 kuna dnevno u vremenu od 1. svibnja do 1.listopada.
- Brodovi do 30 metara plaćaju sidrenje 1000 kuna, a još veći 2000 kuna dnevno, kaže nam Antun Banovac, ravnatelj Lučke uprave Dubrovačko – neretvanske županije. Primjerice, u Pomeni na Mljetu za jahte do 13 metara jedan dan sidrenja je 250, a većima 350 kuna. Sidrenje do 4 sata u Pomeni je 150, odnosno 200 kuna kaže Banovac.
Vezivanje jahti u našim lukama nešto je skuplje, međutim za vlasnike milijunski vrijednih plovila to bi trebala biti sitnica u ukupnim troškovima.
- U Cavtatu se vezivanje jahte od 20 metara naplaćuje 900 kuna, kaže Banovac, a isti vez u Slanome, Stonu ili Pomeni 40 kuna, a oni veći plaćaju samo 60 kuna dnevno...
CIJENE U SKLADU S EU
Cijene na drugim dijelovima našeg mora sjeverno od Dubrovnika još su i niže jer su naše Lučke uprave iskoristile maksimalne cijene koje dopuštaju zakoni Republike Hrvatske, a usklađeni su sa zakonima Europske unije koji ne dopuštaju „penalizaciju“ stranaca u odnosu na domaće. Isto tako, brojna veća i manja plovila koja vidimo na našem moru nisu uvijek bogati šeici i naftaši. Čak 85 flote na našem moru je domaće, tj. charteri naših ljudi, a tek 15 posto stranci. Stoga su možda i ove naoko „smiješne“ cijene poticaj i zaštita domaćih brodara kako bi pored svih skupih troškova na plovilima imali barem u jednom dijelu smanjene izdatke.
Iako neizgled izgleda kako je zakon na moru neuređen, s obzirom na neke druge segmente društva i administracije, pomorstvo je još uvijek jako dobro sređeno i zna se tko što radi. Bi li se moglo bolje? U svakom slučaju trebalo bi raditi na tome, stvoriti zakonske preduvijete kako bi vlasnici velikih i malih, lijepih i atraktivna plovila, koja su nedvojbeno ljetni ukras našeg akvatorija, dali svoj doprinos mjestu i području na koje su došli ili mu se pak dive s paluba svojih skupih ljubimaca. Možda za početak, da se cijelo područje od Cavtata do Dubrovnika i od Gruža do Stona proglasi sidrištem. Sigurni smo da Abramović i drugi jahtaši ne bi imali ništa protiv!
PARKING ZA AUTO KAO PARKING ZA CESNU
Zračna luka u Čilipima zasigurno je jedna od najpogođenijih tvrki na našem području od korona krize. Promet je u jednom trenutku potpuno stao, pa tako u travnju ove godine preko zračne luke nije prošao niti jedan putnik što se ne pamti još od ratnih dana. Manji, poslovni i drugi avioni, uglavnom s bogatom klijentelom prvi su u koronakrizi „probili led“ i dovodili goste koji su odlazili na jahte ili se pak s njih vraćali. Međutim, cijena slijetanja i korištenja usluga zračne luke za takve zrakoplove nisu ni izdaleka onoliki koliko bi se očekivala kad lete svijetske zvijezde i bogataši. Naime, cijene se formiraju na osnovi težine zrakoplova, pa tako najčešći manji zrakoplov težine oko 23 tone za jedan dan osnovnog korištenja zračne luke izdvoji nešto više od 1000 eura, a onaj duplo veći težine 46 tona gotovo 2200 eura. Bogataš koji sleti s velikim zrakoplovom, primjerice Boeingom 737 teškim 76 tona platit će oko 3000 eura. Isto tako za male zrakoplove, popularne Cesne i slične lagane avione do dvije tone cijene su gotovo simbolične. Zrakoplove malog dometa uglavnom koriste poslovni ljudi i sportaši, a cijene za njih su male i stimulativne, pa je tako gotovo skuplji cjelodnevni parking automobila u Zračnoj luci nego dan parkinga Cesne na stajanci. Međutim, bogata klijentela uvijek ima i posebne prohtjeve kojima Zračna luka nakon obnove i dogradnje uglavnom može udovoljiti. VIP salon, doček vozila na zrakoplovu, crveni tapit i slično dodatna je, ali i dosta skupa. Što nije problem, jer ako imaš zrakoplov od nekoliko milijuna eura, što je onda platiti limuzinu i crveni tapit na samoj pisti. Rekao bi Sir Oliver: „Cijena! Prava sitnica!“