VIDEO Umirovljenik načinio 3D-animaciju Dubrovnika u doba Velike trešnje 1667. godine

Konačno je finalizirana animacija 3D modela Dubrovnika prije velikog potresa iz 1667. godine i postavljena na YouTube, izvijestio je autor Stipan Ujdur.

Ovo je treća tema s područja Dalmacije koja je predstavljena formatu video animacije: nakon animacije Dioklecijanove plače i antičke Narone u Vidu kod Metkovića, sada je načinjena i animacija renesansnog Dubrovnika.

Ujdur nam je poslao još i sedam snimaka završetka animacija 3D modela Dubrovnika prije velikog potresa 1667. Autor trešnje i razorene ville Sponza je Martin van der Meijde.
 
- Ovo je animacija 3D modela, nije animirani film, odnosno crtani film. Ovakve animacije su korisne podloga za pravljenje animiranih filmova ali za to su potrebni drugačiji programi i računala velikih kapaciteta, sve je to jako skupo a meni kao umirovljeniku nedostupno - govori Ujdur.

Objašnjava kako su na animaciji prikazane  dnevne životne situacije civilnog i vjerskog života Grada, naravno iz različitih razdoblja, neke su scene prikazane na malo šaljiv način, a druge na strogo ozbiljno. Zanimljiva je scena ispred tvrđave Lovrijenac, kada su Mlečani došli sa tadašnjim jedrenjakom, današnje  platforme,  za izvođenje radova na vodi ili u blizini vode, ovakvi jedrenjaci su imali sve zanatljijske, zidarska stručne kapacitete za brze radove,  imali su i svoju kuhinju za radnika i prateće vojno osoblje. Proporcije ovakvih brodova su ravne velike palube, s najnužnijim kabinskim djelom.
 
Naoružanje, vojni arsenal koji se vidi na kuli Minčeta bio je isti i na ostalim tvrđavama i zidinama, bio je najmoderniji za ono doba. Zbog specifične geopolitičke lokacije Grad je mnogo novca ulagao u naoružanje i obranu.
 
Scena kod velike Onofrijeve fontane  prikazuje aktivnosti oko fontane, okupljnje gospođa i gospara, peračice rublja i nosilje vode, a uz fontanu je prikazana i zavjetna crkvu sv. Spasa koja je podignuta nakon potresa 1520. godine, ostala je netaknuta u velikom potresu 1667.godine.

Za razliku od crkve sv. Spasa, Franjevački samostan je razoren, jedino je sačuvana Pijeta na južnom portalu, ostala je na štokovima vrata i djelovima zida s obje strane vrata. Moguće je da ovo bude jedna od tema prikaza novog 3D- formata važnijih objekata razorenih u velikom potresu 1667. godine. Za tu su realizaciju potrebni podaci o unutrašnjoj arhitekturi i teksturama zidova, interijera objekata koji bi se obrađivali. Za prikupljanje svih podataka nužno je i vrijeme te se može očekivati kako će Ujdur ovaj projekt početi raditi tek slijedeće godine.
 
-Na Stradunu je bila  crkva Petilovrijernaca koja je razorena u velikom potresu 1667. godine, nisam našao podatke da je  obnovljena nakon potresa. Scena crkve sv. Vlaha je zanimljiva po tome što se vidi kakva je crkva bila prije potresa a rekonstruirana je s Vedute i bila je okrenuta u smjeru istok – zapad, a danas je sjever – jug. Međutim, zvonik je i dalje okrenut prema zapadu, odnosno prema Rimu. Inače, crkva je oštećena u potresu, ali je do temelja izgorjela 1706. godine, da bi se nakon toga crkva sveca- zaštitnika Dubrovnika izgradila kakvu danas vidimo- naglašava Ujdur.
 
Ujdur dodaje kako neki dokumenti upućuju i na to da je od Luže do Kneževa dvora bila tržnica, ovo potvrđuje i Veduta, na njoj se vidi da je zid od Arsenala bio u ravnini istočnog zida zvonika do Kneževa dvora, danas je u ravnini zapadnog zida Zvonika do Kneževa dvora. Zato je sada mala Onofrijeva fontana unutar niše, a nije ispred zida kako je bila prije 1667. godine. Uz ovu fontanu tada se je nalazila i Žudioska fontana koju su zvali i  'Košer fontana', a bila je samo za potreba Židova, dok je Onofrijeva bila za potrebe kršćana, pa su služile kao vjerske fontane, odnosno česme. Prema Veduti, Knežev dvor je imao pet arkada, a ne šest kako ih ima danas- tvrdi Ujdur i nastavlja:
 
-Glazbeni izvori su različiti, ponovo remiksani prema scenama za koje su zvučna kulisa. Prevladava renesansna glazba mediteranskog podneblja. Podjeljeno je u nekoliko scena sa specifičnom zvučnom kulisom, osim kod velike Onofrijeve fontane, gdje se mogu čuti šum vode i razgovor. Lutnja je primarni instrument, osim dijela od Franjevačkog samostana do Crkve sv. Vlaha, ovdje je primarna sakralna glazba, odnosno orgulje i gregorijanski napjev na latinskom, jer se tada latinski jezik koristio u crkvenoj liturgiji.  Također, scena kod Orlandova stupa ima specifičnu zvučnu podlogu: čuju se bubnjevi i bas kao najava nečega, u početku se čuju i lanci kada netko okovan  korača, ovdje su dovodili okovane osuđenike i izlagali ih kao stup srama.
 
Autor pojašnjava kako je za glazbenu podlogu dijela video- uratka koji "pokriva" dio od palače Sponza do Kneževa dvora kao zvučna podloga izabrao renesansnu lutnju, a kod Male Onofrijeve fontane i Žudioske čuje se šum vode, dok se kod štanda s kovačem čuje zvuk udaraca čekića po metalu. Nastavak počinje zvucima mačevanja, potom se čuju koraci vojnika koji prolaze kraj Kneževa dvora, da bi u dijelu od Kneževa dvora do ville Sponza je renesansna lutnja pirm instrument.
 
Ostali tonovi koji prevladavaju izvan zidina unutar i izvan  Porta su primarno tadašnja flauta, jer se u pozadini čuju šum valova mora i galebovi. Kod prizora Lovrijenca primarni su bubnjevi te topovska paljba, a slično je za tvrđavu Minčetu. Završna scena potresa za podlogu ima specfične efekte trešnje i eksplozija, a video završava scenom razorenog Dubrovnika u plamenu, čuje se zvonjava koja je odavno uobičajena za obavještavanje o katastrofama.  
 
Na kraju ovog simpatičnog pojašnjenja, Stipan Ujdur naglašava kako je materijal izrađen u 3D- modelu uz foto- rendirano snimanje, VR stvarnosti i animaciji, što je trajalo pune dvije godine. Nažalost- ističe Ujdur- ovo je penzionerska produkcija a ne hollywoodska i nadam se kako mi nitko neće zamjeriti neke nepreciznmosti ili autorsku slobodu.
 
Ostali podaci o 3D-animaciji su: autor 3D- modela i animacije je Stipan Ujdur iz Opuzena, dok je  sutor trešnje i razorene palače Sponza Martin van der Meijde iz Arnhema u Nizozemskoj, dok je autor raznih zvučnih efekata Nikola Vidić iz Zagreba.

 




Renesansni Dubrovnik