Unatoč situaciji koja otežava svakodnevni život a pogotovo onaj kulturni, Grad je ipak nudio brojne koncerte. Stoga publika koja je pratila baš sva glazbena zbivanja može biti zadovoljna
Da, zadovoljna. Jer ne smijemo zaboraviti da su se prove Dubrovačkog simfonijskog orkestra održavale podijeljene po dionicama i to na tri lokacije. Da su problem druženja u zatvorenom prostoru imali svi komorni sastavi koji djeluju u Dubrovniku - pri čemu je intenzivnu sezonu i brojna gostovanja ostvario Kvartet Sorkočević. Kao što su organizatori svakog od festivala do posljednjeg trenutka strepili hoće li epidemiološke mjere donesene to jutro izazvati otkazivanje koncerta. Ili bilo kakve druge promjene.
DSO i vrijedni Ivan Hut
I ove je godine nositelj glazbenog života tijekom cijele godine bio Dubrovački simfonijski orkestar. Ostvario je sve planirane festivale: Proljetni, Međunarodni festival opernih arija "Tino Pattiera", Dubrovnik u pozno ljeto, Jesenji glazbeni moskar, Stradun Classic. Solisti su bili brojni njegovi članovi, kao i dubrovački i gostujući umjetnici. Orkestar je izveo brojna djela hrvatskih skladatelja, gotovo na svakoj večeri. Ta zasluga pripada dirigentu Ivanu Hutu koji je u godinu dana, koliko je zaposlen u Orkestru, pokazao izraziti senzibilitet, znanje i promišljenost u kreiranju programa. Što je očito motiviralo sve njegove članove, a publiku oduševilo. Orkestar je – a trebale su to učiniti i Igre! - obilježio 75 godina rada pijanistice Dubravke Tomšič Srebotnjak. Naša proslavljena umjetnica je pod Hutovim ravnanjem ispred Dvora izvela Peti Beethovenov koncert i time započela festival Dubrovnik u pozno ljeto. Začuđujući je podatak da je kao petogodišnjakinja 1945. u Saloči od zrcala održala svoj prvi nastup.
DLJI u odmjerenom tempu
Glazbeni program 72.Dubrovačkih ljetnih igara bio je kvalitetniji od prošlogodišnjeg kojega se ne možemo s veseljem sjećati. Međutim, za razliku od Orkestra, na Igrama nismo čuli dovoljno djela hrvatskih skladatelja. A na tako značajnom nacionalnom festivalu domaće bi stvaralaštvo moglo biti uvjet u programu makar naših izvođača.
Organizacijski propust je bio što su istoj su večeri bile dvije kulturne manifestacije posvećene Dubrovniku. Njihovi termini su se preklapali, odnosno, promocija petog sveska "Velika povijest dubrovačke glazbe" Miha Demovića održana u Sponzi trajala je i u vrijeme početka drugog dijela projekta "Dubrovnik na glazbenoj hridi" u Dvoru. A sve se to događalo 10.kolovoza, na festu sv.Lovra koji je u Gradu važan ljetni blagdan. Pa je te večeri suživot Igara i Grada pao na ispitu.
Posebno su bili zapaženi recitali pijanista Lovre Marušića i gitarista Petrita Çekua, kao i koncert Trija s najbolje osmišljenim programom (klaviristica Martina Filjak, kornist Felix Klieser i violinist Andrej Bielow). Sva pjevačka imena ostvarila su odlične interpretacije: Julija Ležnjeva, Lawrence Brownlee, Diana Damrau, Nicolas Testé i student Roko Radovan iz Lumbarde. Posebno nam je drago što je ovogodišnji Grand Prix nagrade Orlando došao u ruke stalnog sudionika Igara, FA Linđo.
UŠ Luke Sorkočevića i pjevači iz Osijeka
Niti jedan festival nije ponudio operu unatoč činjenici da komorne opere ne zahtijevaju veliki broj izvođača, složenu scenografiju, intervencije u prostoru... jer Knežev dvor sam po sebi sve već osigura! Sjetimo se kako su ne tako davno Dvor posebno čarobno znali razigrati članovi Zbora "Romeo i Julija" Švedskog Kraljevskog dramskog kazališta iz Stockholma.
Ali, publika je lani ipak čula dvije Mozartove opere doduše u skraćenim verzijama: Così fan tutte u Dvoru i Don Giovanni u Kazalištu. Izvedbama je ravnao Slobodan Begić a uz Orkestar UŠLS nastupili su članovi Opera Pannonica iz Osijeka čiji je umjetnički voditelj Berislav Jerković, te članovi Lyric theater of Creta. Brojni solisti, profesionalci i studenti, u oba su slučaja bili razigrani, raspjevani, opušteni i komični. Bio je toj odličan susret izvođača i publike.
Nažalost su nas napustili
Nažalost, napustile su nas četiri osobe koje su desetljećima obilježavale dubrovački glazbeni život. Dvije su iz Dubrovnika a dvije su svojim angažmanima i ljubavlju prema Gradu postali "naši". Klaviristica Vesna Miletić, pedagoginja i solistica, dugi je niz godina sudjelovala u glazbenoj sceni a iz njene klase stasali su brojni umjetnici. Klarinetist Pietro Cavaliere je također ostavio pečat u pedagoškom, solističkom i komornom radu. Njegovom je zaslugom kao dugogodišnjeg ravnatelja UŠLS dotadašnje srednjoškolsko obrazovanje uzdignuto na gimnazijski program čime je omogućena šira i bogatija opća naobrazba mladih glazbenika. Dirigent Pavle Dešpalj bio je čest gost svih dubrovačkih festivala, počasni dirigent DSO-a i dugogodišnji ravnatelj glazbenog programa Igara. Najmlađa od njih, violinistica Maja Žarković, sezonama je organizirala festivale s glazbom ranijih stoljeća, Međunarodni ciklus Musica eterna i Festival rane glazbe. Dubrovnik ih nikako ne smije zaboraviti.
Za kraj
A za kraj prvo žalopojka što još uvijek nemamo koncertnu dvoranu. Što je s Revelinom? A onda pohvala da je Grad, unatoč jadu i neizvjesnosti koja nas okružuje, uspio održati intenzivan koncertni život. Nadamo se da ni izvođači ni publika neće posustati u entuzijazmu.