Kao grom iz vedra neba je u četvrtak, u početku trideset i sedmog ročišta već epskoga kaznenog procesa koji od lanjskoga 27 srpnja traje pred vatikanskim sudom protiv kardinala Angela Becciua i još devetero optuženika, vatikanski promicatelj pravde (to jest: državni tužilac) Alessandro Diddi priložio novi spis, piše Slobodna Dalmacija.
Naveo je da se provodi još jedna paralelna istraga u kojoj je Becciu okrivljen kao pripadnik udruženoga zločinačkog pothvata. U tom je trenutku imalo početi dvodnevno svjedočenje monsinjora Alberta Perlasce, koji je 11 godina bio šef financija u papinskome Državnom tajništvu dok mu je neposredan šef bio nadbiskup Becciu kao zamjenik kardinala državnog tajnika (državni tajnik je diplomatski izjednačen s premijerom, a njegov zamjenik s ministrom unutrašnjih poslova). Becciuu se sudi baš za ono što je činio kao zamjenik.
Popis kaznenih djela stavljenih na Becciuovu dušu nije ni dotad bio malen, ni bezazlen. Tu su, naime, prijevara, pronevjera, zlouporaba položaja, nepovlasno prisvajanje, "pranje" novca drugih i svoga, korupcija, iznuda, objavljivanje dokumenata pokrivenih službenom tajnom, krivotvorina javnog akta, te krivotvorina u privatnoj prepisci.
Papa Frane ga je još preklani kaznio crkveno: morao se odreći dužnosti prefekta Kongregacije za kauze svetih i svih kardinalskih prava, uključujući i pravo na biranje pape. Ostao je kardinalom samo nominalno. Nije mu oproštena kaznena odgovornost, na čijem kraju ga možda čeka dugogodišnji zatvor.
Golemi je skandal puknuo kad se pročulo za financijski gubitak Svete Stolice pri kupovini bivše Harrodsove zgrade u londonskom Kensingtonu, u Sloaneovoj aveniji 60. Sveta Stolica ju je, kao "odličnu investiciju", kupila 2014 za 300 milijuna sterlinških funti. Ove godine u srpnju uspjela ju je napokon prodati za 186 milijuna funti. Na samoj transakciji Vatikan je izgubio 114 milijuna funti, u eurima u času prodaje 132,24 milijuna, u kunama 996,36 milijuna, umalo pa milijardu. Čemu treba pribrojiti provizije mešetarima i ine troškove. A odgovoran je bio zamjenik mons. Becciu.
On je optužen također da je Papinim novcem financirao svoju braću na Sardiniji. A onda je obznanjeno da je stanovita Cecilia Marogna, predstavljana u Vatikanu kao Beccuiuova nećakinja, potrošila oko 500.000 eura vatikanskog novca na osobne potrepštine: cipele, parfeme, galanteriju, te kožne naslonjače jer je, rekla je milanskome Corriereu della Sera, "imala prava odmoriti se nakon napornog rada".
"Novac mi je upućivao monsignor Alberto Perlasca po uputama kardinala Becciua", rekla je preklani Corriereu della Sera. Tvrdila je da su to bili darovi za "omekšavanje" posrednika u operacijama spašavanja katoličkih redovnica i svećenika otetih u Africi ili Aziji.
Rekla je: "Novac sam potrošila na diplomatska putovanja, plaćanje izvora informacija, na posredovanje, te na uplate humanitarnim organizacijama."
La Repubblica je precizirala da je od novca, koji je njezina tvrtka Logsic d.o.o., sa sjedištem u Ljubljani, dobila iz Vatikana "za humanitarne misije", potrošila 12.000 eura za naslonjače tvrtke Poltrona Frau, 2200 eura u Pradi, 1400 u Tod‘sa, 8000 u Chanela itd.
Talijanska glasila su istražila i objavila da Logsic na adresi svoga ljubljanskog sjedišta ima samo poštanski sandučić, u koji jamačno ne stanu kožni naslonjači.
U istom intervjuu Marogna je zanijekala da je Becciuova ljubavnica, a on je nekoliko dana ranije izjavio da nisu u rodu i da s njom ima samo "institucionalne odnose". Možemo i povjerovati da nije bilo ničega karnalnoga među njima. U tim se godinama stari panj može uspaliti i bez kresanja. Novčanoga je bilo, i to se čini neporecivim.
Da je sve bilo tako kako njih dvoje tvrde, ne bi Vatikanska Država izdala međunarodni uhidbeni nalog na temelju kojega je Marogna u listopadu 2020 pritvorena u Milanu, niti bi međunarodnim sudskim nalogom ispitivala tok novca koji je iz Vatikana, po Becciuovim nalozima, odlazio njegovoj familiji u Oristanu na Sardiniji.
A upravo je iz te istrage izronio USB stick sa snimkom Becciuova telefonskog razgovora s Papom popodne 24-VII-2021, nekoliko dana po izlasku Pape iz bolnice gdje je pretrpio tešku operaciju i nekoliko dana prije početka procesa za malverzacije oko kensingtonske zgrade.
Becciu je taj razgovor, koji je vodio iz svoga stana na vatikanskom Trgu Svetog Uficija, snimio na mobitel svoje nećakinje Marije Luise Zambrano, uz njenu pomoć, te u nazočnosti još jedne muške osobe koja zasad nije identificirana – a da nije od Pape dobio pristanak da razgovor snima, niti ga je uopće obavijestio da ga snima. Snimak je zatečen u mobitelu koji je talijanska Financijska straža oduzela Becciuovoj nećakinji.
Iz prijepisa razgovora proizlazi da je Becciu Papu, još u bolovima i omamljenoga analgeticima, pokušao zavarati da potvrdi da je baš poglavar Katoličke crkve odobrio isplatu 350.000 eura Ceciliji Marogni. Premda zbunjen, Papa se nije dao navući na tanak led. Zahtijevao je od Becciua da mu zahtjev postavi pismeno i da mu dâ vremena da provjeri u svojim zapisima.
Ranijih godina, pa i stoljeća, Sveta Stolica bi takav skandal skrila i zabašurila, da se tobože ne ugrozi ugled Katoličke crkve. Sadašnji papa Frane, naprotiv, dopušta smjenjivanja i uhidbe, baš da bi pokazao da Crkva ne prikriva korupciju. On demonstrira uvjerenje da samo takav stav potpune otvorenosti prema javnosti i ništične tolerancije spram korupcije može popraviti ugroženi ugled Katoličke crkve.