Tek nekoliko vozila dnevno
Ipak, ni vreli početak srpnja nije prepreka za novinarsku zadaću o početku sezone. Dok čekamo da se nekome sa sjeverne strane digne rampa i propusti ih ka moru i Durovniku, nemoguće je ne prisjetiti se početka srpnja prošle godine kada su vozači u kolonama ka sjeveru i posebno ka jugu doslovce čekali i po tri sata. Sjećamo se plača djece i znoja koji se cijedio niz lice roditelja nemoćnih da pomognu dehidriranim mališanima. Istina, gužvama su tih dana doprinosili i problemi s računalima, odnosno s internetom i telekomunikacijama, ali to ne mijenja činjenicu da su kolone bile od kružnog toka na Gornjem Brgatu. No, sada nam razgovor sa službenicima Carine i Granične policije otkriva kako je promet tek na 10 posto onog iz prošle godine s kraja lipnja i početka srpnja. Pa i taj je "rekord" dosegnut tek od ovog tjedna, jer je prethodnih dana iznosio doslovce nekoliko vozila dnevno!
O cestovnom prometu početkom srpnja najbolje govori podatak kako je proteklog četvrtka između 11,15 i 12,30 sati, sa strane sjevernog susjeda u Hrvatsku ušlo samo sedam vozila, dok su sa strane Župe prema sjeveru prošla samo tri osobna vozila!
Jedini "turisti"
Od onih koji su ušli u Hrvatsku, valja reći kako je jedan bio s BiH- registracijama, drugi s registarskim tablicama Čakovca, a pet ostalih s dubrovačkim tablicama. Carinici nam kažu kako od otvaranja granice za BiH- građane granicu pređu tek rijetki Bosanci, a nešto češći su Skandinavci:
- To su nam jedini turisti, s tim da morate znati kako u vozilima s registracijama Danske, Norveške i Švedske zapravo dolaze građani iz Trebinja i okolice koji su tijekom nedavnog rata prognani iz svojih domova. U ovo doba uglavnom posjećuju obnovljene domove te koriste priliku za otići na kupanje, najšešće u Kupare i Srebreno. A 'starosjedioci' su odluku o otvaranju granica s BiH pozitivno primili, iako još uvijek, istočnohercegovački radnici po završetku radnog vremena dolaze do Gornjeg Brgata da bi se raspitali je li normaliziran granični promet te može li se u Hrvatsku bez obvezne 14- dnevne samoizolacije. Stoga većina radnika još uvijek koristi smještaj kojeg su im u najkraćem roku osigurali dubrovački poslodavci kako bi im pomogli a sebi osigurali radnu snagu, ponajviše u sektoru trgovine- govore nam državni službenici na granici prema Ivanici.
-Problema s prelaskom granice ovih dana uopće nisam imao i sve je trajalo manje od minute. Inače za prijevoz robe koristim kamion, a ovaj put sam iznimno u "cady"-u. Gužve, ako se to tako može nazvati, ima tek u jutarnjim satima, a tek me je zadnji lipanjski vikend podsjetio na gužve kakvih smo se zaželjeli. Radnike iz BiH nisam vidjeo već neko vrijeme i vjerojatno koriste smještaj kojeg su im poslodavci osigurali. Primjetio sam kako Dubrovčani i Župljani već odlaze u šoping ili na pečenje u Trebinje, ali valja reći kako ih najveći broj prelazi samo zbog goriva jer je cijena dizela 1,61 KM a benzina 1,8 KM, što je sve oko prihvatljiuvih šest kuna- kaže Joško Brailo, dok poljoprivrednik Kristo Kristović ističe da u Trebinju nije bio od siječnja.
Jeftiniji servis, jeftinije gorivo
- Ovaj put sam išao poslom, kod mehaničara. Iako su znatno poskupili još su osjetno povoljniji nego u Dubrovniku. Jutros sam nešto iza 7 sati vidio "gužvu" od nekoliko radnika iz BiH, ali prazna granica najbolje pokazuje kakva će nam biti sezona- govori Kristović koji je ipak optimist i vjeruje da će uskoro ka plažama u Župi krenuti veći broj turista.
U jednom od vozila je i Anto Beljo, Hercegovac podrijetlom iz Rame. S njim u vozilu su kći Mare (5) i sin Stanko (8). Dok simpatično zamazani mališani jednu krafnu s Eurokremom, Anto priča kako se već odomaćio na jugu Hrvatske, gdje i radi, ali je na Ivanici kupio obiteljsku kuću:- tamo imam prepelice i koke, ali u Župi kći ide u vrtić, a sin u školu:
-Tijekom trajanja korona- krize privremeno smo preselili Mandaljenu, a sad sam upravo obišao perad- priča Anto kojemu djeca upadaju u riječ:- Meni je ljepše u Župi, bolji je internet i tu imam više prijatelja- dovikuje Stanko kojeg cvrkutavim glasom nadglašava sestra Mare:
-I meni je ljepše u Župi! U susjedstvu je puno malih beba i s njima se igram. I naša mama će na jesen dobiti bebu!- dovikuje djevojčica i zajedno s bratom maše rukicama dok nas otac pozdravlja uputivši se ka Mandaljeni.
Sunce neumoljivo peče, jače nego u rerni krušne peći. u oba smjera je vozila sve manje. Nakon duže pauze nailazi još jedan automobil, ovaj put vozač je Ivo Batinić iz Zatona. Nije teško zaključiti: to je poljoprivrednik što nije naučio na priču nego na teški rad. Kao 'uz prisilu', uspijevamo od njega izvući tek rečenicu- dvije:- Ova će sezona biti nikakva! Tko zna kakva nas zima čeka?! Siguran sam kako će je preživjet samo oni koji imaju nešto zemlje, makar kao okućnicu. Oni neće biti gladni a svi ostali strepe kako prezimiti i dočekati novu sezonu!