'Ne moram pristati na ugovor s đavlom'

'Nisam ja nikakvo čudo. Ne bih volio da ispadne kako sam neka osoba koja promiče svjetlo i da već prije nije bilo takvih osoba. To je smiješno', započinje naš intervju u prostorijama Grada Metkovića mladi metkovski gradonačelnik Božo Petrov. Trideset i pet mu je godina, psihijatar je po struci. Znaš još prije nego si kročio u njegov ured, analizirat će te. Ali nisu li naša zanimanja u tom segmentu ista, jer kakav bi to novinar bio da ne analizira i donosi zaključke? I tako analiziramo jedno drugo dok razgovaramo.Ljudi na ulicama Metkovića pozitivno govore o njemu. Mlad je, ambiciozan, ima kvalitete koje čovjek cijeni, kažu nam prolaznici. Metković je dugo godina bio grad u depresiji, mada ima i onih koji žale za Stipom Gabrićem Jambom. Kažu, 'bio je narodski čovjek'. Šesnaest godina je vedrio i oblačio. Božu neki zamjeraju što se ne pojavljuje na društvenim događanjima. I kad sjedne u kafić, uvijek je u društvu laptopa, negdje po strani, kažu. Takav je, pomalo samozatajan, neki će reći da to nije dobro za političara. Ipak, kad smo sjeli preko puta mladog metkovskog gradonačelnika u njegovom uredu, nismo stekli dojam da je baš toliko samozatajan. Skroman možda, idealist sigurno. A smatra li se naivnim kad vjeruje da može promijeniti političku klimu u Hrvatskoj?- Ja ne mogu reći da sam u tome svemu naivan jer jako dobro vidim što se događa. Moja je osobna odluka hoću li ja plesati na takav način ili ću to raditi na drukčiji način.