Počelo je kako to obično počne s hobijima. Kao dječak je izrađivao makete aviona, lijepio ih i pituravao, proučavao časopise i knjige o zrakoplovstvu davno prije internetske ere. Potom se povezao s ljudima sličnih afiniteta diljem Europe i krenuo u pohode aeromitinzima i zrakoplovnim muzejima koje posjećuje i danas, kao obiteljski čovjek. Dubrovčanin Mario Raguž po struci je ekonomist, ali priznaje da mu je draže ako ga se oslovljava kao povjesničara zrakoplovstva.
Ljuta je presudila
Svatko tko poznaje barem djelić Marijeva opusa, zna da ta titula nije pretjerana. Iako mu je tek 48 godina, za njim su već tri monografije posvećene Zračnoj luci Dubrovnik i povijesti letenja na dubrovačkom području, štiva koja obiluju mnogim dosad slabo poznatim kuriozitetima.
{Najnoviju u nizu monografija ovaj je entuzijast napisao u povodu šezdesetog rođendana Zračne luke Dubrovnik i koncipirao je u tri dijela - povijesni, spoj letenja i mora sve do prvih organiziranih letova. Kao rezultat višegodišnjeg prikupljanja arhivske građe, monografija na 120 stranica nudi album od više od 200 fotografija, među kojima su posebno intrigantne one iz Konavoskog polja, nesuđene lokacije aerodroma koji se tek iz četvrtog pokušaja preselio u Čilipe.
Mnogo ranije, u rujnu 1935., tijekom održavanja 35. kongresa Međunarodne aeronautičke federacije u Dubrovniku bilježi se prvo slijetanje na 'uzduhoplovnoj luci Gruda'. Sletjelo je tad čak 11 raznih tipova zrakoplova ondašnje elite iz cijelog svijeta. Konavosko polje bilo je odredište i floti preteče JAT-a, 'Aeroputa' na liniji Beograd – Sarajevo – Dubrovnik. Prometovalo se i na liniji sa Splitom i Zagrebom te sezonski, na međunarodnoj liniji Dubrovnik – Zagreb – Beč – Brno – Prag. No rječica Ljuta stalnim je plavljenjem trajno isključila Konavosko polje kao pistu, pa je 1960. započela je izgradnja današnje zračne luke koja je s prometovanjem počela dvije godine kasnije.
Kroz monografije je Mario popratio sve ključne događaje za povijest Zračne luke, od poslovnog uzleta 1980-tih, preko tegobnih godina okupacije i poratnog procvata od 1996. do današnjih dana, kad je dubrovački aerodrom zahvaljujući velikoj EU investiciji osposobljen za prihvat i do 5 milijuna putnika. Paralelno je autor iz arhivske građe 'iskopao' i mnoge zanimljivosti vezane uz letenje dubrovačkim područjem.
Emotivno, ne komercijalno
- Popularni su svojedobno bili preleti hidroaviona austro-ugarske avijacije koja je uz glavnu bazu u Boki imala i 'ispostavu' na Batali, kod mjesta gdje je danas gliser Sveti Vlaho Odreda naoružanih brodova. Izvori 1918. bilježe eksploziju obližnje trafostanice zbog koje je Grad ostao bez struje. U sljedećem desetljeću, 1929. nad Dubrovnikom je preletio Graf Zeppelin, dotad najveća zračna lađa na svijetu na proputovanju u Jeruzalem. Mnogi ne znaju da je na mjestu današnje Porezne uprave Dubrovnik i SOA-e u staroj Jugoslaviji bila Vojno-pomorska akademija, pravi rasadnik mornaričkih časnika i hidropilota. Sjedište im je bilo u Kumboru, a u Dubrovniku su se školovali i napravili na desetke preleta svakodnevno od Grada do Makarske – prepričava Mario Raguž detalje zrakoplovnog vremeplova koji ga je odveo do 1940-tih i 'Zapisa legionara', priče koju je uz pomoć supruge Ane oživio na temelju osobnih dnevnika mladih pilota-lovca Stjepana Radića iz Sinja i radio-mehaničara Ivana Mezdjića iz Zagreba koji su se u sklopu njemačkih vojnih snaga borili na Istočnom frontu. Najnoviji projekt, knjiga koja tematizira hidroavione Kraljevine Jugoslavije, bit će predstavljena već najesen. Kao i sve dosadašnje, nastala je na emotivnoj umjesto komercijalne osnove.
Mario ponavlja da je za njega zrakoplovstvo poluprofesija, a letenje opsesija. Stoga ne čudi što često putuje u Sinj na (do)školovanje. Osim što u teoriji piše o avijaciji, u praksi već ima licencu za pilota jedrilice i motorne jedrilice.
Laširanje bez straha
Pitamo kako je prošlo laširanje, prvi samostalni let bez učitelja, je li bilo treme:
- Nije. Ostaneš sam u kabini, ali u radio-vezi s instruktorom. Od mog instruktora Jakova dobio bih jezikovu juhu samo ako bi usporio ili ubrzao. Pravila u letenju treba poštovati, isto kao i u vožnji. - kaže nam Mario koji kao i svi zaljubljenici u letenje prema regulama CTR-a (granice kontroliranih zona op.a.) ne smije u zrak prije studenog. No, onda je osjećaj nenadmašan:
- Kad te otkače na 800 metara, a ti se i bez motora, samo prateći stupove toplog zraka, uzdigneš do 2500 metara. Pa vidiš sve, ako si iznad Splita, tu su Poljud, luka, ljudi na palubi trajekta...- nabraja dojmove sa svojih sinjskih letova ovaj neumorni član dubrovačkog Aerokluba Nimbus i voditelj niza radionica za djecu i mlade. Raspored je poremetila korona, ali opet će se vratiti 'u kokpit':
- Klince ne možeš prisiliti da nešto zavole, oni to brzo pokažu kroz radionice. Neki se pojave jednom i odustanu jer vide da nije za njih, a drugi budu aktivni i ne propuštaju nijedno predavanje i vježbu. Volim reći da mi kroz Zajednicu tehničke kulture uz svesrdnu pomoć Toma Sjekavice djeci odškrinemo vrata u zrakoplovstvo. A najsretniji bih bio da se netko od polaznika kasnije opredijeli za civilnog ili vojno zrakoplovstvo ili kontrolu leta – veli naš sugovornik koji djeluje itekako prizemljeno, a zapravo uvijek leti u oblacima svog letačkog duha.
Za kraj pitamo je li gledao ultimativni hit godine, nastavak Top Guna s Tomom Cruiseom u ulozi pilota Mavericka, je li kao stručnjak uočio kakve nelogičnosti u floti F-18?
- Top Gun je bolno nerealan! Toliko da mi ga je bilo teško dogledati, htio sam se pobuniti u kinu ali me Ana spriječila! - kaže nam kroz osmijeh dubrovački zrakoplovni povjesničar.
