Ispušemo se lijepo na biciklu, a najdraža nam je Ćirova trasa

Uz sve sportske i druge udruge osnovane prije dosta godina, malo je neobično da je prvi biciklistički klub u najjužnijoj hrvatskoj županiji osnovan tek 14. travnja 2013. u Cavtatu. Poslije njih, organiziranom bicikliranju dosjetio se i Metković i osnovao svoj klub, tako da naša županija sada broji dva takva kluba.

Zahtjevna organizacija

Grupa entuzijasta osnovala je prije šest godina konavoski klub koji danas broji 30-tak članova. Vrlo su aktivni, svaki slobodan trenutak provode u pedaliranju i u prirodi. To ih odmara, iako se, vozeći biciklu, dobro umore. Ali to je onaj kvalitetni umor poslije kojeg se zapravo osjećate ispunjeno.
- Uvijek sam pomalo vozio biciklu, ali baš aktivno sam počeo 2011. - sjeća se Marin Perković. - Počeo sam na utrci koja se zove '100 kilometara Konavala', koja se vozila kroz tri dana. Danas je život ubrzan, samo trčimo amo i tamo i onda se jednostavno ispušem na toj bicikli, nađem si neki odmor, iako se umoriš vozeći. Družim se s vrhunskim ljudima. Tu su i doktori, pomorci, direktori, kuhari, konobari, družimo se i poštujemo bez razlika i interesa. Svi imamo jedan cilj – biciklizam i druženje – ističe Marin.
Biciklistički klub Konavle svake godine raste u broju članova. Uprava se sastoji od predsjednika i još osam članova, koji se svake godine izmjenjuju na vodećoj poziciji. Ta vodeća pozicija nije nimalo laka i nosi niz odgovornosti, kaže Zoran Čosić, ovogodišnji predsjednik kluba. Organizacija utrka zahtjeva puno detalja zbog, prvenstveno, sigurnosti sudionika. Svaki sudionik utrke mora biti osiguran, mora postojati pratnja, suci i liječnička pomoć u slučaju potrebe...
- Po tom pitanju organizacije, moramo misliti o svemu. Prvenstveno je važna sigurnost, zbog koje za svakog sudionika utrke plaćamo osiguranje. Moramo osigurati zdravstvenu uslugu, tu je hitna pomoć, gorska služba spašavanja i vatrogasci, svi su oni uključeni u organizaciju. Mora se dobiti i dozvola za privremenu regulaciju prometa, napraviti prometni elaborat, obavijestiti policiju, Općinu i mještane kroz čija se mjesta vozi. Moramo voditi brigu i o ljudima koji dođu na utrku, osigurati suca iz biciklističkog saveza, organizirati smještaj... - nabraja Zoran sve zahtjeve organizacije.
- Većina članova vezana je za Dalmatinsku ligu i vožnje u našoj županiji. Slična liga postoji i u Istri. Imamo od 12 do 15 utrka kroz godinu. Svatko za sebe isplanira koje će utrke odvoziti jer sve to traži vrijeme, pripremu, financije. Utrka se može voziti na dva načina – možete imati sportske ambicije i ostvariti rezultat ili utrku odvoziti rekreativno. Ove godine vozili smo jednu zanimljivu trasu na Braču, koja je bila prekrasna. Bio je to izniman doživljaj, posebno za one koji su prvi put bili na Braču – kaže Zoran.
A kako je bilo prvi put sjesti na duže staze na biciklu,pa odmah odvoziti 40 kilometara?, pitamo Marina.
- Jedno mjesec dana sam hodao lijevo-desno – smije se. - Ali non-stop me proganjala misao zašto s ovim nisam počeo i prije, koliko je dobro! - iskreno odgovara. - Počeo sam odmah s maratonima, prvi moj maraton bio je na Plitvicama, a vozim i Dalmatinsku ligu, od Zadra do Dubrovnika. To se zove XC liga Dalmacije.
Što je najteže u vožnji bicikle?
- Usponi. Nije lako voziti ni nizbrdo, posebno u šumi. To se zove singlovi, znači, vozi se 40 kilometara na sat nizbrdo, a stalno nailazite na neka iznenađenja. Bude i padova, ali to prođe sa smiješkom – kaže. Zoran ističe da, od osnutka kluba do danas, nisu imali ozbiljnijih padova ni ozljeda.

Bitna je lokacija

Prije vožnje, oblače svu zaštitnu opremu koja im je potrebna. Najvažnije je imati dobru kacigu, a Marin priznaje da štitnike na rukama i nogama mnogi izbjegavaju jer što su lakši, postižu veće brzine i bolje rezultate. Cestovna bicikla može dostići brzinu od 90 kilometara na sat, dok MTB bicikla sa širokim rotama dostiže 60 kilometara na sat.
- Koliko imate snage u nogama, toliko imate brzine – dodaje Zoran.
Mnogi vozači motornih vozila ne vole sresti bicikliste na cesti, posebno kada je riječ o starijim turistima koji iznajme biciklu kada ljeti borave na dubrovačkom području. Što naš sugovornički dvojac kaže na problem nedostatka biciklističkih staza?
- Malo je opasno – slaže se Marin. Zato se trude probijati biciklističke staze kroz šume, pa su tako nedavno probili dva kilometra staze u širini od metar i pol kroz Komaje do Popovića. Članovi Biciklističkog kluba Konavle najčešće voze takozvanom Ćirovom trasom, koja se već u dva navrata sređivala, a redovno je održavaju čistom.
- Nekad se mora izaći i na cestu, ali se tada treba strogo držati pravila. Treba voziti što bliže desnom rubniku. A trebali bi i vozači zaobilaziti bicikliste na jedan i pol metar, a ne preblizu, što se kod nas često događa – naglašava.
- Nakon dva kilometra probijene staze, čeka nas još dosta posla – dodaje Zoran. Njihov klub broji i nekoliko žena, pa i pridruženih članica koje voze na utrkama.
- Ima i dosta djece, tu je moj sin Gabrijel i Marinova kći Ana, pa se pridružuju i njihovi prijatelji i broj samo raste – ponosan je Zoran Čosić.
- Za biciklizam je jako bitna lokacija. Djeca u gradu nemaju uvjete za adekvatnu vožnju bicikla. Mogu voziti samo po prometnicama. Jedine lokacije gdje možete sa sigurnošću pustiti dijete da vozi biciklu jest Konavosko polje, koje je idealno, te nekoliko mjesta u Župi. Lijepo je i na Pelješcu i u Dubrovačkom primorju.

Najvažnija je volja

Za sve one koji bi se željeli početi baviti biciklizmom, evo i nekoliko savjeta:
- Za sve treba volja – prva je stvar koju ističe Marin Perković. - Volja otvara vrata uspjehu. Bicikla treba biti kvalitetna, ne može se kupiti neka od tisuću i po kuna u nekom trgovačkom centru. Dobra bicikla košta minimum 4 do 5 tisuća kuna, pa naviše. Iznosi koji su plaćeni za naše bicikle u klubu penju se i do 70 tisuća kuna. Taj iznos ne treba nikoga prepasti, jer se kvalitetno biciklirati može i s biciklom od 4, 5 tisuća kuna. Najvažnija je volja, a kad se počne biciklirati, nađe se i novca i vremena – kazuje Marin. - Oprema se kupuje u specijaliziranim trgovinama, kakvih u Dubrovniku nema. Zato je najčešće nabavljamo u Splitu i Zagrebu ili naručujemo preko interneta. Treba imati dobru kacigu, a štitnike gledamo izbjegavati jer je na bicikli važno da si što lakši. Zato stavljamo na sebe minimalnu opremu – dodaje.
- Rezultati Zimske lige Dalmacije u 2016. i 2017. našeg kluba bili su izvanredni, kako pojedinačni plasmani, tako i cijelog kluba, posebno jer smo osnovani tek prije šest godina – ističe Zoran. - Bicikliranje, pogotovo rekreativno, jako je zanimljivo jer je dinamično, krajolici se izmjenjuju. U sat vremena puno toga vidite i doživite. A najveći je benefit zdravlje jer ćete imati kondiciju i nećete patiti od kardiovaskularnih bolesti, te postići ravnotežu između fizičkog i psihičkog zdravlja – oduševljeno promovira Zoran biciklizam. Ove su godine, dodaje, a to su saznali preko prijatelja biciklista, i Bill Gates i njegova ekipa vozili bicikle na Žabljaku, što dovoljno govori o popularnosti ovog sporta i među najbogatijim ljudima svijeta.