StoryEditorOCM
Hrvatska i svijetSramna spomen ploča

Evo što crnogorski novinari vide spornim u spomen ploči koja je u Morinju postavljena u nazočnosti hrvatskih ministara

Piše vijesti.me
21. listopada 2022. - 19:09
Otkrivanje spomen-ploče zatočenim hrvatskim civilima i braniteljima Domovinskog rata na mjestu nekadašnjeg logora Morinj u Crnoj GoriOpćina Konavle/Općina Konavle

Pitanje postavljanja spomen-ploče u logoru Morinj je od samog starta praćeno kontroverzama: od toga da nije najavljeno do dva dana prije postavljanje, do natpisa na ploči i zaobilaska zakonske procedure. Nakon prvotnog šutanja, ministar vanjskih poslova Ranko Krivokapić i ministar obrane Raško Konjević su ponudili pravna tumačenja koja im navodno daju za pravo da spomenutu ploču obilježe, a njima bliski intelektualci su kritiziranje procedure i natpisa počeli tumačitikao suprotstavljanje europskim vrijednostima i zaštitu velikosrpstva, piše vijesti.me.

Što je logor Morinj i što se tamo događalo?

Logor Morinj je tzv. sabirni centar u kojem su bili zatočeni zarobljenici iz Hrvatske tijekom agresije na Dubrovnik i Konavle. U njemu je izvršen ratni zločin - zlostavljanje zarobljenika, civila i vojnika.

Treba li postaviti ploču na tom mjestu?

Spomen-obilježjima treba obilježiti svako mjesto gdje je počinjen ratni zločin u Crnoj Gori, pa tako i logor Morinj. Obilježiti da se nikad ne bi zaboravilo i da se nikad ne bi ponovilo.

Je li do sada išta obilježavano u vezi Morinja?

Trideset godina DPS vlasti, od čega 18 godina zajedničke DPS i SDP vlasti, a tek je prošle godine ministar vanjskih poslova u Vladi Zdravka Krivokapića Đorđe Radulović, zajedno sa hrvatskim kolegama, položio vijence. Trideset godina nije bilo vijenca, a kamoli spomen-ploče.

Je li spomen-ploča u ovom obliku sporna?

Jeste, iz barem dva razloga. Zbog spornog natpisa i zbog sporne procedure postavljanja ploče.

Što je sporno u proceduri?

Prekršen je Zakon o spomen-obilježjima jer nema suglasnosti Skupštine Općine Kotor, na čijem se teritoriju Morinj nalazi, niti ima suglasnosti Vlade za podizanje obilježja. Za kršenje tog zakona je predviđeno od 3 do 15 godina zatvora.

Kako svoje postupanje objašnjavaju oni koji su naložili postavljanje ploče?

Prvo su pokušali da tumače samo jedan članak Zakona o spomen-obilježjima kao dovoljan, ali ne i nužan uvjet, a to je da imaju odobrenje vlasnika ili korisnika objekta da postave spomen-ploču. Dan kasnije su se, u odgovoru tri NVO, pozvali na Zakon o vojsci i cijeli slučaj sveli na obrazloženje da se radi o navodno vojnom materijalu u okviru vojnog objekta i da im za to nije bila potrebna bilo čija suglasnost.

Pa što to onda znači?

Može značiti dvije stvari. Jedna je da, kako proizilazi iz naknadnih pravnih tumačenja dvojice ministara, to zapravo nije spomen-ploča (!?) jer ne spada pod Zakon o spomen-obilježjima. Ako je tako, postavlja se pitanje zašto je u javnosti tako predstavljena, zašto je svečano otkrivena i zašto je na tu ceremoniju pozvan hrvatski državni vrh i nekadašnji zarobljenici, koji su dovedeni u zabludu da se radi o spomen-ploči. Iz spomenutog pravnog tumačenja dvojice ministara proizilazi da je postavljena spomen-ploča istog ranga kao neko oklopno vozilo ili top, čime se dodatno degradiraju žrtve ratnog zločina u Morinju.

A što drugo može značiti?

Može značiti i to da, vodeći se logikom dvojice ministara, svako ministarstvo ili bilo koji dio vlasti, može podići spomen-ploče i obilježja gdje god i kako god poželi, bez konzultacija s bilo kim.

Ima li nekih primjera u praksi?

Ima ih pregršt. Primjera radi, u Andrijevici je prije nekoliko godina, nekolicina građana, podigla spomenik Puniši Račiću, na privatnom posjedu, a isti je ubrzo uklonjen nakon reagiranja inspekcije. Naravno, ima i primjera gdje su podizani spomenici, a da nikada lokalne vlasti nisu postupile po nalogu za uklanjanje.

Što je sporno u natpisu?

Ploča nepotpuno informira o događanjima koja su dovela do formiranja logora Morinj. Republika Crna Gora je tada nesumnjivo bila sudionik napada na Dubrovnik. Neugodna istina, neslavan podatak, ali ipak činjenica. Ovim natpisom se također pokušava abolirati od odgovornosti tadašnje crnogorsko rukovodstvo, što je u potpunosti suprotno porukama koje bi takva spomen-ploča trebalo da prikazuje, a to su kajanje i pomirenje.

Je li još nešto sporno u natpisu?

Jeste. Relativizira se zločin, jer se kao žrtva navodi „duh i ime Crne Gore“, a tek onda namučeni ljudi koji su tu svašta doživjeli. Tako se zarobljenicima simbolički oduzima pravo da su isključiva žrtva, a od odgovornosti se odriče zvanična Crna Gora (koja je itekako bila odgovorna).

Je li natpis osporavan zato što piše da je sve posljedica velikosrpske agresije?

Ne, nitko nije rekao jednom riječju da to ne treba pisati, već da to nije jedino što treba pisati, u pogledu odgovornosti. Dakle, radi se o klasičnom spinu.

Tko je sve osporavao taj natpis?

Natpis je osporila Jovana Kolarić iz Fonda za humanitarno pravo. Evo par citata:

„Cijeli događaj je udžbenički primjer kako ne treba izgledati državno odavanje počasti žrtvama jer ono ne uključuje nedvosmisleno priznanje i prihvaćanje odgovornosti, naprotiv, relativizira ih. Crna Gora se time pridružila drugim zemljama bivše Jugoslavije u spomeničkoj relativizaciji događaja iz prošlosti.“

“Crna Gora ovom spomen-pločom nije prihvatila svoju odgovornost i nije se ispričala žrtvama. Crna Gora je ovim kao svoju odgovornost prihvatila samo svoju navodnu naivnost i ukorila sebe zbog nje. Crna Gora se nije obraćala hrvatskim civilima i braniteljima zatočenim u Morinju, obraćala se i praštala samoj sebi, a cjelokupnu odgovornost prenijela je isključivo na Srbiju. Crna Gora, koja je 2000. godine uputila ispriku Hrvatskoj, danas se ta isprika relativizirala, a odgovornost izmjestila van svojih institucija, iako je prije samo nekoliko godina isplatila odštetu bivšim zatočenicima logora Morinj. Porazno je to što sudsko priznanje ratnih zločina admirala Jokića zvuči iskrenije i otvorenije nego odavanje počasti žrtvama trideset godina kasnije.”

Osporila ga je i novinarka i aktivistkinja Ratka Jovanović-Vukotić:

“Kakvo crno vađenje na veliku Srbiju, logor u Morinju bio je dio autohtonog crnogorskog projekta čiji su izvođači okupljani pod himnom "Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva". Nosilac tog projekta bio je crnogorski državni vrh i za to je, po njegovom okončanju, nagrađen dvotrećinskom podrškom državljana Crne Gore. Da je bojanje te sramne prošlosti neophodno jedinom preživjelom, i bukvalno i politički, članu takvog državnog vrha - može se razumijeti. Da Hrvatska na to bojanje pristaje zbog dobrosusjedskih i euroatlantskih razloga - može se objasniti. Ali da zločinačku prošlost bivšeg režima kreče antiratni aktivisti - e za to nema ni razumijevanja, ni objašnjenja, a naročito ne opravdanja. Nije te zločine počinio neko drugi "da bi se osramotili ime i duh Crne Gore", počinila ih je - Crna Gora. Niti je "Crna Gora išla u rat za ubijanje same sebe", upravo suprotno - otišla je ničim izazvana u najsramotniji i jedini okupatorski ratni pohod u svojoj četristogodišnjoj ratnoj povijesti.”

Osporio ga je i pisac Ilija Đurović:

“Ne postoji taj pisac koji će sklepati rečenicu na spomen-ploči i učiniti da ti ljudi koji su ratovali u Bosni i Hrvatskoj, koji su granatirali Dubrovnik, isporučili Bošnjake Karadžiću, dozvolili Štrpca i logor Morinj, ne budu Crnogorci, nego tamo neki otpadnici i „velikosrpski agresori“. Ne, bili su Crnogorci, kao što su Crnogorci bili i ljudi koji su tih godina vodili crnogorsku politiku u propast, a crnogorske državljane u ratove.”

“Ovih dana na jedno od mjesta crnogorske ratne sramote okačen je pokušaj odavanja počasti, lažan jednako koliko i bezobrazan (iako je „obraz“ najskuplja crnogorska riječ)…pokušaj da se riječ „crnogorska“ sakrije iza riječi „velikosrpska“, kao i da se logor Morinj predstavi kao enklava velikosrpskog agresora na teritoriji Crne Gore, uvredljiv je i sramotan.”

“Srednji dio ploče, ispisan najkrupnijim slovima, posebna je uvreda za žrtve mučene u logoru Morinj. Prva rečenica srednjeg dijela ploče glasi: „Sjećajmo se zločina počinjenih da se osramoti ime i duh Crne Gore“. Tek onda slijedi: „Izražavamo žaljenje za sve patnje koje su proživjeli zatočeni. Da se nikada ne ponovi!“.

Na nivou znakova, to znači da su prva rečenica, najkrupnija slova i središnje mjesto na ploči rezervirani ne za realne, ljudske žrtve, nego za metaforičku žrtvu agresora, za „ime i duh Crne Gore“ koji je u tom logoru, navodno, stradao jednako koliko i mučeni Hrvati”.

Osporio ga je i glavni urednik Dubrovačkog vjesnika Jadran Kapor:

“Na ploči postavljenoj u nazočnosti našeg visokog državnog izaslanstva, našeg gradonačelnika i naših civilnih i vojnih žrtava stradalih u tom logoru piše - "Sjećamo se zločina počinjenih da bi se osramotili ime i duh Crne Gore". Dakle, nisu ti zločini počinjeni u pokušaju da se osvoji dio hrvatskog teritorija (od kojeg Crna Gora i danas spori Prevlaku i morski pojas), nego su zločini - a na ploči piše da su velikosrpski - počinjeni da bi se naštetilo Crnoj Gori. Što apsolutno nije točno! Današnji predsjednik, tadašnji premijer Crne Gore objasnio je 22. listopada 1991. godine čitateljima Pobjede da je - "Crna Gora napadnuta od ustaša". Isto je tako rekao da "jednom za sva vremena treba ispraviti pogrešku komunističkih kartografa" i usput još da mu se šah ogadio zbog hrvatske šahovnice. Te riječi, i činjenica da je tijekom rata u napadu na Dubrovnik sudjelovalo ukupno 60 tisuća građana Crne Gore, da ih je 300 poginulo prilikom osvajanja Dubrovnika govori nam da agresija koju spominje ova ploča nije napravljena da bi se naudilo Crnoj Gori, nego baš Dubrovniku.”

Pa što se sad događa?

Događaju se dvije stvari. Uprava za inspekcijske poslove je naložila da se ploča ukloni, jer je nezakonito postavljena, dok postavljači ploče pokušavaju sebe prikazati kao političke žrtve.

Što se događa s tim nalogom?

UIP je dao nalog Općini Kotor da ukloni ploču, ali nije jasno zašto je prvo dat nalog, a tek onda traženo izjašnjenje ministarstava koje su postavile ploču. Problem može da bude i to što odjednom vojska čuva logor Morinj, iako tamo nije bila 16 godina i nema adekvatnih uvjeta za boravak, uzme li se u obzir da vojnici moraju spavati u vozilima, a fizičke potrebe obavljaju u šumi. Ministarstvo obrane šuti, pa se postavlja pitanje što će se dogoditi kada tamo zaista dođe neko od nadležnih s namjerom da ukloni ploču.

Pa o čemu se tu radi?

Iako nitko nije osporavao namjeru, potrebu i moralnu obavezu postavljanja spomen-ploče na tom mjestu, ovaj nakaradni čin se pokušava sada obraniti teatralnom konstrukcijom dvojice ministara da se osporavanjem natpisa i procedure, navodno pokušava osporiti ratni zločin u Morinju. Ide se čak i dotle da se ministri Krivokapić i Konjević, od strane jednog od bivših savjetnika, predstavljaju kao gerilci koji etiku stavljaju ispred zakona i pokušavaju da se izbore s hegemonističkim velikosrpskim silama i obilježe mjesto ratnog zločina, iako su na najvišim državnim funkcijama i imaju svu i moć, ali i obavezu da to urade u skladu s propisima.

Smisao je u sljedećem: nitko ministrima ne osporava da obilježe mjesto ratnog zločina, ali na legalan način i s natpisom koji neće biti u duhu nemoralne revizije prošlosti, pišu vijesti.me.

03. svibanj 2024 00:08